Očekivano, francuski "Umjetnik" (The Artist) koji u pravi čas, od ovog četvrtka, počinje igrati u hrvatskim kinima, na 84. dodjeli filmskih nagrada Američke akademije filmskih umjetnosti i znanosti osvojio je najviše Oscara u najvažnijim nagradama, čak pet.

"Umjetnik" je izvrsno filmsko djelo, no teško se oteti dojmu da je njegova čar u faktoru iznenađenja. Naime, nitko se u 21. stoljeću nije kao redatelj Michel Hazanavicius dosjetio da snimi crno-bijeli, nijemi film u 4:3 formatu, navlas isto kako se to činilo 20-ih godina prošlog stoljeća.

Na 65. dodjeli nagrada britanske filmske akademije (BAFTA), baš kao nedavno na Zlatnom globusu, dominirao je nijemi, crno-bijeli mjuzikl smještenom u vrijeme kad su filmovi bili nijemi i crno-bijeli "The Artist" ili po hrvatski "Umjetnik". Osvojio je tri glavne (film, redatelj, glavni glumac) nagrade, četvrta je izmakla jer su Britanci najboljom glumicom doživjeli Meryl Streep u njima itekako familijarnoj temi o bivšoj premijerki, "čeličnoj lady" Margaret Thatcher.  

Kao prijelomnu godinu nakon koje je broj ekranizacija sportskih priča, fikcije i više onih utemeljenih na stvarnim događajima eksponencijalno narastao, može se označiti  1977. kad se pojavio „Rocky“, ne samo kao sportski film s najvećom zaradom u povijesti, već i kao prva sportska drama u povijesti dodjele nagrade Američke akademije filmskih umjetnosti i znanosti koja je dobila Oscara za najbolji film

U recentnim razgovorima ističe kako mu nije bitno hoće li itko gledati njegove filmove. "Pozvao bih Diane Keaton, par prijatelja, sve skupa ne više od deset ljudi da vide što sam napravio. Odavno sam izgubio iluziju da ću biti veliki filmaš kao Kurosawa ili Fellini. Jednostavno se nije dogodilo." Kad to kaže čovjek koji je osvojio tri Oscara, zaradio još 21 nominaciju, čovjek koji je s 14 nominacija za Oscara u kategoriji najboljeg scenarija ubjedljivo ispred svih velikih imena, ili je previše samokritičan, ili luckast, a možda se samo šali. U slučaju Woodya Allena vjerojatno je sve nabrojano u igri, s njim se nikad ne zna je li iskren ili samo igra jednu od svojih uloga u filmovima nakrcanih frustriranim, zabrinutim, neuspješnim intelektualcima opterećenih hipohondrijom, strahom od smrti i smislom života.

Film u cjelini, opisao je najbolje sam Spielberg davno prije negoli ga je snimio. "Želim da Tintin bude Indiana Jones za djecu." Upravo "Avanture Tintina" to i jesu; u filmu je nasilje nevino, nema krvi niti umiru najgori negativci, nema psovki ni bilo kakvog neprimjerenog sadržaja za djecu, humor se bazira na gegu, ali dobrom gegu

Genij ili šarlatan, ljenčina ili perfekcionist, depresivni ego manijak ili samo umjetnik koji ne želi uništiti ideje kompromisima…? Možemo samo nagađati, Terrence Malick jedna je od najvećih enigmi Hollywooda, nedostupan čovjek čiji ugovori s filmskim kućama sadrže odredbe po kojima se kod promocije filma ne mogu koristiti  detalji iz njegovog života, njegove sklonosti, niti je ugovorom dužan govoriti za javnost o bilo čemu. Izjava se od njega teško može izvući, zadnji zabilježeni intervju u pravom smislu te riječi dao je 1973. godine. Nitko pouzdano ne zna zašto je poslije dva remek-djela objavljena  u relativno razumnom razdoblju od 5 godina, "Badlands" (kod nas prevođeno kao "Pustara") iz 1973. i Days Of Heaven ("Dani raja"),  naprasno nestao na punih 20 godina i što mu je došlo da se isto tako naprasno vrati da snimi možda najpotpunije djelo karijere "The Thin Red Line" ("Tanka crvena linija") 1998. godine.