The Dap Kings su oformljeni 1996. u njujorškom Brooklynu pod vodstvom pjevačice Sharon Jones u misiji rekreiranja klasične soul glazbe i starinskog funka po uzoru na ključne izvođače toga žanra iz razdoblja iz šezdesetih i prve polovine sedamdesetih: Jamesa Browna, Otisa Reddinga, Ikea & Tine Turner i drugih.

Kad je najvećem otočkom bendu s kraja stoljeća došao kraj zbog nepremostivih razlika u karakteru braće Gallagher, već je prošlo skoro puno desetljeće kako su u glazbenom smislu bili nevažna pojava; narodni rock bend koji je punio stadione uglavnom na osnovu prva dva genijalna albuma i na osnovu punjenja žutih stranica novina ispadima, tučama, pijanstvima i  adolescentskim, primitivnim  verbalnim razračunavanjem sa svima na potezu od Georgea Harrisona do Jay-Z-a.

Dobra je vijest da je Kate Bush ostala na glazbenom kursu zacrtanom na izvrsnom posljednjem novom materijalu Aerial prije šest godina, i na ovogodišnjoj fascinantnoj reviziji vlastitih pjesama s albuma The Sensual World i Red Shoes pod nazivom Director's Cut.

Francuski duo Justice prodrmao je plesnu scenu prije četiri godine svojim „†“ albumom, ispunjenim grubom, distorziranom plesnom glazbom, uglavnom bez vokalnih dionica, naslonjenom na sedamdesete. Bombastični ritmovi, inteligentno inkorporirani sampleovi, dobar osjećaj za klimaks, za oduzimanje i dodavanje bas dionica, za spuštanje i dizanje u pravi čas, sve je to pomoglo da stvari kao što su „D.A,N.C.E.“ i „Phantom II“ postanu vruća roba na plesnim podijima, a Justice svjetska koncertna atrakcija.

Važnije od činjenice da su se Gorillaz, nakon prodaje sedam milijuna svog debi albuma iz 2001. godine, upisali u Guinnesovu knjizi rekorda kao najuspješniji virtualni bend u povijesti je sama okolnost pojma "virtualno". Rock zvijezde obično mogu napraviti sve prije negoli suzbiju vlastiti ego, a da bend predvođen jednim od najpopularnijih likova britanske glazbe učini upravo to, pretvori se u nekakav crtani lik u stripovski razrađenom konceptu, samo po sebi je veliko postignuće.

Za početak, da razjasnimo povod zbog čega bi netko poslije samo četiri uspješna albuma izdanih u relativnom kratkom razdoblju od šest godina izdao kolekciju najvećih hitova u uobičajenom formatu albuma sa samo 13 pjesama. Nakon tri vrlo uspješna albuma, britansko je čudo od djeteta htjelo raskinuti album s EMI-jem tamo negdje 2008. i bilo je spremno isplatiti naknadu od 2 milijuna funti da izađe iz ugovora koji ju je obavezivao na isporuku četiri albuma.