Od pomalo trivijalnog trilera “Blood Work” 2002. Clint Eastwood nije snimio loš film, u ludom radnom tempu nanizao je osam sjajnih ostvarenja nevjerojatno širokog raspona tema za redatelja koji je upravo zagazio u deveto desetljeće života. “Invictus” nije iznimka. Eastwood se i ovdje držao svog linearnog stila režiranja. Bez paralelnih radnji i zbunjivanja gledatelja, jednostavnim rječnikom i klasičnim vizualnim stilom uspio je kroz priču o sportu izvanredno precizno širokoj publici približiti svu političku veličinu i širinu Nelsona Mandele.
Priča nas vodi od dana kad Mandela izlazi iz zatvora nakon 27 godina i kasnije 1994. preuzima predsjedničku funkciju. Muče ga rastući kriminal, rasna netrpeljivost, ekonomija u problemima, a iznad svega činjenica da njegova zemlja nakon Apartheida nije ujedinjena. To najbolje vidi na utakmici »springboksa«, nacionalne ragbi momčadi gdje njegovi crni sunarodnjaci uvijek navijaju za protivničku momčad jer su “sprigboksi” na neki način paradigma represivnog bivšeg režima. No Mandela u ragbi momčadi vidi priliku da ujedini naciju, da bijelcima pokaže kako poštuje njihove vrijednosti, a crnu braću uvjeri da osveta nije način da se izliječe stare rane. Potezima velikog državnika Mandela na svoju stranu dobiva sve više bijelaca i crnaca, pa i kapetana “springboksa” Françoisa Pienaara (Matt Damon) kojem ukazuje koliko je za južnoafričku naciju važno da osvoje svjetsko prvenstvo u ragbiju kojem je Južnoafrička Republika domaćin.
Za svoju ulogu stari Eastwoodov kompanjon Morgan Freeman zaradio je nominaciju za Oscara u kategoriji glavne uloge, a Matt Damon za sporednu. Film je doživio pohvalu kritike i zaradio lijep novac na kino blagajnama: na 50 uloženih, vratilo se preko 120 milijuna dolara.
“Inspirativan film Clinta Eastwooda ima predvidljivu putanju, ali svaka scena je ispunjena iznenađujućim detaljima koji se akumuliraju u bogatu historijsku građu, kulturalnih utisaka i emocija.” – Todd McCarthy, Variety