Sudar Percussion & Matej Meštrović
Eat Suite
(Karpo media)
Na ovoj ploči Matej Meštrović potpisuje autorstvo gotovo svih skladbi osim jedne. Tako se uz Barbecue, Baklava’s Dance, Paprikash, Creme Brulee, Sarma Sarma, Musaky, Paprenjak i Christmas Potica smjestio i jedan Mozart Alla Turca, u Meštrovićevoj obradi naravno.
Kad bi taj Mozart bio jedini citat na toj ploči valjalo bi se zapitati o svrhovitosti te intervencije, no nova ploče Mateja Meštrovića i Sudar Percussion ansambla predstavlja jedan konglomerat svakovrsnih citata, pa je stilski kvalificirati kao klasiku i nije baš jednostavno.
Osim klasike tu ima popa, rocka, etna, etno jazza i još ponečega. Iskustvo nas uči kako je to sve zajedno na hrpi najčešće prečac do jednog velikog i pretencioznog “ništa”, što je najčešća sudbina onih koji se tim smjerom otpute u bespuća glazbene zbilje. Kad je u pitanju Matej Meštrović, onda će naslagivanje jednostavnih glazbenih struktura, podržano naglim i uglavnom neočekivanim izmjenama tempa i povrh svega zaliveno prekomjernom količinom raznovrsnih citata, zvučati kao proizvod vrijedan pažnje.
Vrijedan pažnje nakon što vam ista u prvih pet minuta popusti u očajničkom pokušaju da razumijete taj glazbeni tok koji se pretvara u bujicu. Meštrović i udruga Sudar naprosto melju sve pred sobom i traže da se ukrcate na njihov hally gally koji vas vodi na jedno zabavno putovanje. Što je kome i kada palo na pamet ili tko što ima za reći, to nije važno. Važno je da nas nosi veliki val pozitivne energije.
Da bi iluzija bila potpuna tu imamo vrsne svirače koji su donijeli klavir, marimbu, vibrafon, timpane, zvona, Glockenspiel, set bubnjeva, tamburicu i još ponešto te sa svime time vrlo uvjerljivo barataju. Toliko uvjerljivo da ih nećemo propustiti prozvati imenom. A članovi Sudar ansambla su Goran Gorše, Filip Merčep, Nicolas Sinković, Josip Blašković i Luka Pešutić.
Korak iza njih nalaze se gostujući puhači, Simply Brass Quintet, kojima pleh ipak ne sjaji dovoljno jako da se s Meštrovićem i družinom izbace u stratosferu. A tamo vas ova ploča vodi uz roštilj, sarmu i ostala poznata zadovoljstva. Zato i zvuči logično da je za “hommage” klasici Meštrović odabrao Mozarta. Pa neće valjda Bacha, Beethovena ili Mahlera?!
Iako smo ovdje u domeni ozbiljne glazbe preporučujem da isključite glavu i prepustite se ovom tsunamiju dobrog raspoloženja i životnog zadovoljstva, jer ova ploča je u slavu života i radosti življenja. Za audiofile tu je još jedna blagovijest. Producent Branimir Mihaljević znao je kako i s kime snimiti ovaj materijal, pa smo dobili snimku koja po svim parametrima zadovoljava audiofilske standarde. Ne samo da je zabavno za slušanje, već je i odlično snimljeno. Zato je Eat Suite ploča za 5!
