Franolić, Mureškić, Gabrić, Jovanović
Lost & Found
(Nota Bene Records, 2024)
U dvorani Zagrebačkog kvarteta (ZGQ) 10. listopada 2024. je održan koncert kojim je promovirana ploča “Lost & Find” oudista Dražena Franolića, violista Emila Gabrića, usnog harmonikaša Marka Jovanovića i udaraljkaša Nina Mureškića, u izdanju Nota Bene Recordsa. Nastupili su kao trio, bez Jovanovića koji živi i djeluje u Berlinu, izvevši sve skladbe s albuma, ali u otvorenim verzijama koje su potrajale puno duže od onih koje su snimili.
Mnogi glazbenici, uglavnom gitaristi, tek povremeno sviraju oud (arapska lutnja, op. ur.), on im je tek jedno od sporednih glazbala, no Dražen Franolić se, nakon što je na početku karijere svirao gitaru, za to glazbalo opredijelio prije više od tri desetljeća i ostao mu je vjeran do danas. Osim što je stekao ogromno iskustvo, ostvario je osoban zvuk i prepoznatljiv pristup. Gabrić je klasično školovan glazbenik, što se osjeća u njegovom istupu, ali ujedno violu svira na stilski različite načine, nerijetko se upuštajući u nepoznata područja. Mureškić je svestran glazbenik koji bira među raznim egzotičnim udaraljkama (udu, rig, bendir, tar i bongosi), koji brzo “kopča” i koji svojim sviranjem s ukusom magiju trija čini još čarobnijom. U tu čaroliju sjajno se uklopio Jovanović, kao i Gabrić glazbeni pedagog, koji usnu harmoniku tretira na nekonvencionalan način, ne svrstavajući se u neki od uvriježenih stilova. Glazbenici su to otvorena duha, čije izvedbe mogu suštinski shvatiti i u njima uživati također oni koji su spremni prihvatiti izazove, prepustiti se nepoznatom, koji u glazbi traže uzbuđenje i duhovnu moć. Spoj je to arhaičnog i suvremenog, glazbene tradicije Bliskog i Dalekog Istoka, Sjeverne Afrike, ali i Europe i Sjeverne Amerike. Pristup je to na koji su nas već navikli oudisti poput Rabiha Abou-Khalila, Anoura Brahema ili Dhafera Youssefa koji autentični zvuk svojih glazbala, ali i podneblja iz kojih dolaze, spajaju s drugim glazbenim idiomima, primjerice klasičnom glazbom i jazzom, surađujući s vrhunskim glazbenicima tih žanrova.
Članovi ovog sastava u izvedbama uranjaju u svoju nutrinu, upuštaju se u glazbenu kontemplaciju, ali ujedno osluškuju svoje glazbene partnere, odgovarajući na spontane izazove. Za njihove je izvedbe važna improvizacija, pojedinačna i kolektivna. One su poput putovanja koja kod slušatelja pobuđuju slike raznih krajolika, vizije, priče o drevnim kulturama, tajnovitostima zaboravljenih civilizacija. Na to upućuju i naslovima nekih skladbi – zajedno potpisuju sve skladbe, zapravo improvizacije – kao što su, primjerice, “Caravan to Tibet” i “Bedouin Dance”.
Njihove su izvedbe intrigantne, iskonske, bajkovite, mistične. To je ujedno glazba ugođaja koja stvara dojam iščekivanja, napetosti i znatiželje, ali i mirnoće te iscjeliteljske djelotvornosti, s posebnom dinamikom, postupnim razvijanjem izvedbi i trenutačnom razmjenom glazbenih zamisli. Sve to ovaj LP čini jedinstvenim diskografskim ostvarenjem na našoj glazbenoj sceni.
