S tugom javljamo da je 13. veljače preminuo Dubravko Majnarić, naš dugogodišnji suradnik i prijatelj, istinski gospodin, urednik, diskografski vizionar i neumorni promicatelj jazz glazbe. Njegov neizbrisiv trag na hrvatskoj glazbenoj sceni, u diskografiji, koncertnoj djelatnosti i očuvanju kulturne baštine zauvijek će biti zapamćen.
Rođen je 1936. godine u Delnicama, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Glazbeno obrazovanje stekao je privatnim podukama (klavir, harmonika). 1954. godine preselio se s obitelji u Zagreb, gdje je diplomirao povijest na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (1967.). Usavršavao se u uređivanju i vođenju glazbenih emisija kod prof. Dicka Wrighta na Sveučilištu u Kansasu, SAD (1988.).
Majnarićeva strast prema glazbi i predanost njezinoj promociji i očuvanju obilježili su njegov životni put. Od sviranja u orkestru Ive Robića, preko uređivanja brojnih glazbenih emisija na HRT-u, umjetničkog ravnateljstva u Jugotonu (1973. – 1985.) i Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog (1985. – 2003.), članstva u Upravnom odboru Muzičke omladine (1986. – 1990.) i predsjedanja Upravnim vijećem Koncertne direkcije Zagreb (2009. – 2013.), pa sve do njegovih brojnih autorskih programa, Dubravko Majnarić je značajno utjecao na kulturnu scenu Hrvatske.
Posebno je važan njegov doprinos spašavanju i revalorizaciji fonoarhivske građe Croatia Recordsa (Jugotona), čime je sačuvana značajna diskografska baština Hrvatske.
Majnarić je ostavio bogat stručni opus, istražujući i dokumentirajući hrvatsku diskografiju i glazbenu industriju. Njegova djela, poput “Povijest diskografije u Hrvatskoj” (1983.), “Razvoj, vrednovanje i čuvanje tonskih zapisa” (1994.), “Diskografska industrija” (1998.), “Glazba i diskografija” (2001.), “Hrvatski diskografi” (2004.) i doprinosi Leksikonu radija i televizije (2006.), ostaju temeljna literatura za istraživače hrvatske glazbene povijesti.
Bio je izvrstan glazbeni stručnjak, neumorni pedagog i istinski zaljubljenik u glazbu. Suradnje s Big Bandom HRT-a i Društvenim big bandom Hrvatskog glazbenog zavoda, te didaktičko vođenje koncerata HGM-a, Big banda HRT-a i Big banda HGZ-a, svjedoče o njegovom širokom djelovanju. U KD Vatroslav Lisinski uveo je 1985. ciklus “Mladi u Lisinskom”, koji je trajao 25 sezona i predstavio brojne danas afirmirane glazbenike.
Osobito mu je bio drag koncert Osme Mahlerove simfonije u Lisinskom za vrijeme rata, s preko 550 izvođača, i povratak Vice Vukova na scenu s 18 rasprodanih koncerata.
Za svoj doprinos nagrađen je Odličjem Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića (2001.), posebnom plaketom Hrvatske glazbene unije (2008.) i Porinom za životno djelo (2014.).
Pamtit ćemo ga kao dragog kolegu, uvijek spremnog na razgovor i dijeljenje znanja, posebno o jazzu i klasičnoj glazbi. Njegov glas obilježio je emisiju “Zvjezdana prašina” na drugom programu Hrvatskog radija, koju je uređivao i vodio preko 1.000 puta. Bilo nam je čast poznavati ga.