Moguću kontroverzu narko filma pokrio je urnebesni humor, tako da je pitanje «trave» u filmu sporedan moment, sredstvo da se dođe do željenog cilja – pomodne, ali inteligentne akcijske komedije
Columbia Pictures/Blitz film i video, 2008., 107 min.
Redatelj: David Gordon Green
Uloge: Seth Rogen, James Franco, Gary Cole, Rosie Perez, Danny R. McBride, Amber Heard, James Remar
Ocjena 7,5/10
Seth Rogen, krupni momak koji podsjeća na pjevača grupe T.B.F. fizički i po baritonu kao iz bačve, je svakako jedno od najsmješnijih lica koje trenutno možemo vidjeti na velikim ekranima i jedan od najnadarenijih komičara mlađe generacije.
Njegove uloge u «Junferu od 40 godina», «Napumpanoj» i «Superbad» govore u korist tome da je vrijeme gegova a la Jim Carrey prošlost, a cool zbunjenost koju Rogen tako neodoljivo prenosi na ekran – in stvar. Kao pupčanom vrpcom Rogen je vezan za Apatow produkcijski tim koji je pak zaslužan za ideje spomenutih komedija novog kova. Pineapple Express nije iznimka, osim što u žanr komedije unosi akcijski element.
Seth Rogen glumi Dalea Dentona kojem je u životu sve ravno i koji bez mnogo moralnih skrupula obavlja posao uvaljivanja sudskih poziva ljudima koji ga iz ovog ili onog razloga izbjegavaju primiti. U tome ne preže ni od prijevara, samo da odradi misiju za koju je plaćen i da gomilu slobodnog vremena potroši na omiljenu zabavu – pušenje trave. Po tom pitanju klijent je Saula Silvera (sjajni Joey Franco), dilera – po prirodi još ljenijeg tipa od njega – koji iz kućne radinosti probranim kupcima priprema paketiće trave. Jednom prilikom Saul mu ponudi posebno jaku vrstu trave, Pineapple 
Express, no Dale je iskoristi u krivom trenutku. Naime, odlazi na adresu narko bossa Teda Jonesa (Gary Cole) i dok se priprema uvaliti mu sudski poziv, svjedoči ubojstvu kojeg počine Jones i njegova prijateljica, korumpirana policajka. Dale uspijeva pobjeći, no Jones pronalazi opušak od jointa i prepoznaje Pineapple Express vrstu trave koju je dao samo jednom dileru. Počinje suluda potjera za dvojicom zbunjenih tipova koji se samo žele osjećati lijepo, a dobivaju za vrat plaćene ubojice.
Iako je Judd Apatow u intervjuima tvrdio kako je poanta filma da iz korištenja droge ne može ništa dobro izaći, stalna komična matrica filma ipak više ističe smiješnu stranu i bezazlenost konzumiranja marihuane. Čini se da su toga bili svjesni i u Columbiji. Očekivani budžet za ovakav film je bio 40 milijuna dolara, no kako kaže redatelj Gordon Green, ipak je to «trava» film pa su u studiju bili prilično skeptični da ulože (pre)veliki novac u nešto što može izazvati kontroverzu, tako da je odobreno 25 milijuna. Na blagajnama se vratilo četiri puta više.
Moguću kontroverzu naprosto je pokrio urnebesni humor, tako da je pitanje «trave» u filmu sporedan moment, sredstvo da se dođe do željenog cilja – akcijske komedije koja je istovremeno inteligentna i pomodna, po ukusu prosječno inteligentnog klinca i nešto starije publike. Takav su pristup nagradili kritičari; u pretežno vrlo pozitivnim ocjenama ističe se njegova bezazlena priroda i humor koji tjera na suze.
T. Ivka
«Riječ je o kvalitetnom filmu iako materijal od kojeg je sačinjen nije vrijedan posebne pažnje. Kao rezultat, da, dobili smo narko komediju koja me dobro nasmijala.» – Roger Ebert, Chicago Sun-Times
