Sandra Bullock bila je velika filmska zvijezda devedesetih, u novo tisućljeće ušla je s više ambicija, kao da je izbjegavala block bustere i u “malim” filmovima krenula dokazivati kako je glumica spremna za najteže izazove. Uspjelo joj je to djelomično u “Crashu” ovjenčanom Oscarom za najbolji film 2004., no poslije toga zapinjala je ili u groznim ili u kvalitetnijim, ali slabo primijećenim naslovima. Do ove godine, kad je postalo očito da su za Bullock u srednjim godinama idealno okruženje inteligentne komedije. “Prislila na brak” je jedna od njih, a za drugu “Blind Side2 je čak osvojila Oscara i Zlatni globus. Doduše “Blind Side” je po suhom scenariju ozbiljnija drama, ali ulogom bogate žene koja prisvaja siromašnog crnca-sportaša Sandra Bullock pruža dah humora i životne lepršavosti.
Dakle, u “Prisili na brak” Bullock je Margaret Tate, izvršna direktorica u velikoj izdavačkoj kući, strogi i napuhani šef koja ne primjećuje nikog ispod svog ranga. I svi je mrze. No kad je zbog administrativnog propusta vlasnici firme obavijeste da će biti deportirana u rodnu Kanadu i da više ne može raditi posao do kojeg joj je tako stalo, morat će u sekundi smisliti kako da promijeni taj grozni scenarij njene karijere. Jedan od onih neprimjetnih podređenih, njen asistent Andrew (Ryan Reynolds) nađe se taj čas pri ruci i ona šefovima bez njegovog znanja obznanjuje kako se udaje za njega, sve samo da spasi posao i sebe od deportacije.
On je tih dana namjeravao otići u rodni kraj na Aljasku kako bi prisustvovao 90-om rođendanu svoje bake, nekako pristaje na pravila igre, iako nema govora o ljubavi između suradnika s posla. Uskoro Margaret saznaje da njen smotani i samozatajni izabranik potječe iz jedne od najbogatijih obitelji na Aljasci. I da izvan posla i nije tako smotan.
Scenarij “Prisile na brak” nije drugo ime za originalnost, prije varijacija na sto puta eksploatiranu priču. No Sandra Bullock u punoj formi i zgodni Reynolds, čovjek koji je u privatnom životu osvojio svačiju ljubimicu Scarlett Johansson, kao par koji evoluira od potpunih stranaca do srodnih duša, od mržnje ka ljubavi, neodoljivi su. Ima nešto i u ženskom dodiru redateljice Anne Fletcher (Step Up, 27 Dresses) koja iz filma u film uspijeva na kino blagajnama gotovo udeseterostručiti relativno skromne budžete s kojima raspolaže. Film je pogodio žicu široke publike, zaradio oko 315 milijuna dolara i postao jedan od najuspješnijih projekata bogate karijere Sandre Bullock koja proživljava novu glumačku mladost. Kritičari su pak oprečno doživjeli film, većina je hvalila dvije glavne uloge i interakciju glavnih likova, no neki su se čudili što je Bullock uopće prihvatila ovu “uvredljivu” ulogu.
“Ova je radnja bila stara još i u doba kad su je glumili Tracy i Hepburn. Vidite da se valja i što se valja s velike daljine. Kako se približava, ne uzmičete jer je toliko živahna da vas ne smeta kad konačno udari.“ – Roger Ebert, Chicago Sun-Times.
