Vrlo dramatičan, srčan i životan film napravljen iz naizgled trivijalne teme još je jedan dokaz o vitalnosti francuske kinematografije.
(Entre les mures)
Sony Pictures Classics/Continental film, 2008., 128 min.
Redatelj: Laurent Cantet
Uloge: François Bégaudeau, Jean-Michel Simonet, Louise Grinberg, Esmeralda Ouertani, Franck Keïta, Carl Nanor
Ocjena: 9/10
François Bégaudeau je prije tri godine napisao poluautobiografski roman «Razred» (Entre les murs) o odnosu mladog profesora na državnoj srednjoj školi i učenika redom iz redova manjina i nižeg sloja francuskog društva.
Dvije godine kasnije, Laurent Cantet, nagrađivani redatelj srednje generacije (Vers le sud, Ressources humaines) zagrijao se za ekranizaciju romana, no odluka da glavnu ulogu da upravo Bégaudeauu i da za učenike izabere redom naturščike bila je vrlo riskantna. K tome, film je sniman tako da izgleda kao dokumentarac, bez pravog filmskog osvjetljenja i čestim snimanjem iz ruke. S obzirom da je prošle godine «Razred» osvojio Zlatnu palmu, a kasnije zaradio nominaciju za Oscara u kategoriji najboljeg stranog filma, očekivanja su velika i u prvih tridesetak minuta se teško nazire njegova genijalnost, no slojevitost odnosa uglavnom problematičnih učenika kao neke vrste neželjenog bumeranga francuske imperijalističke prošlosti i učitelja u državnoj školi u ulozi određenog amortizera razvija se na tako dramatičan način da film do kraja osvaja u potpunosti. U biti radnja prati jedan razred i njihovog učitelja kroz školsku godinu, uspone i padove njihovog odnosa, svu težinu profesorskog posla kad se s druge strane nađu problematični, ali uličnim «obrazovanjem», inteligencijom i snalažljivošću oboružani učenici. On je predstavnik civiliziranog, uglađenog svijeta, državni službenik kojem se smije reći sve, i on mora strogo paziti kako se obraća učenicima naučenim na zakon prirodne selekcije. Trenutak u kojem profesoru pukne film i prijeđe granicu, dovodi do kraha odnosa s učenicima kojima je pokušavao biti saveznik. Vrlo dramatičan, srčan i životan film napravljen iz naizgled trivijalne teme još je jedan dokaz o vitalnosti francuske kinematografije.
»Za svakog tko voli jezik ovo će biti čarolija od filma. Bogatom i tečnom u svom ritmu, teško je odrediti gledamo li realističnu dramu ili neki punokrvni dokumentarac» – Ella Taylor, The Village Voice
