Romeo i Julija je drugi iz takozvane «The Red Curtain» trilogije australskog redatelja Baza Luhrmanna. Kao i ostala dva (Strictly Ballroom i Moulin Rouge!), baštini mnogo od raskošne kazališne scenografije i motiva, ni u jednom trenutku se ne naglašava realizam, već suprotno, publici se sugerira da su opće poznate priče tu da zabave gledateljstvo.
(William Shakespeare’s Romeo + Juliet)
Twentieth Century-Fox/ Continetal film, 1996., 120 min.
Redatelj: Baz Luhrmann
Uloge: Leonardo DiCaprio, Claire Danes, John Leguizamo, Harold Perrineau
Ocjena: 6,5/10
Leonardo DiCaprio i Claire Danes igraju Romea i Juliju, smrtno zaljubljeni par unatoč tome što su im obitelji smrtni neprijatelji. Priča je stara Shakespeareova, ali vrijeme i mjesto radnje prebačeni su iz elizabetanskog izvornika u futurističko urbano predgrađe Verona Beacha.
Sve je transformirano u moderno okružje: Monteki i Kapuleti nisu samo suprostavljene obitelji već konkurentske korporacije u poslovnom ratu, potjere su se u Sheaksperaovom originalu izvodile na nogama, trkom, a sad se to radi automobilima, nema mačeva, ali ima pištolja i uličnih bandi…Izvanvremenska priča je ostala gotovo nepromijenjena samo je stavljena u drugi, moderniji i istovremeno brutalniji kontekst.
Romeo i Julija je drugi iz takozvane «The Red Curtain» trilogije australskog redatelja Baza Luhrmanna. Kao i ostala dva (Strictly Ballroom i Moulin Rouge!), baštini mnogo od raskošne kazališne scenografije i motiva, ni u jednom trenutku se ne naglašava realizam, već suprotno, publici se sugerira da su opće poznate priče tu da zabave gledateljstvo.
Treba reći da je u toj trilogiji Romeo i Julija prošao najlošije kod kritike s većinski pozitivnim ocjenama, ali i iznenađujuće dobro na blagajnama s prometom gotovo deseterostruko većim od utrošenog proračuna. Dio kritike proglasio je produkciju lošom idejom, ne vidjevši smisla u jednoj punk verziji «Romea i Julije», dok su drugi slavili istu stvar, činjenicu da se netko usudio prodrmati 400 godina staru priču na tako drzak način.
«Luhrmann je uspješno prebacio Shakespearea u moderna vremena, zahvaljujući prije svega uporabi žive pop glazbe i umješnosti glavnih glumaca.» – Noel Murray, The Onion
