Sve zajedno, manje upečatljivo od prvog dijela, ali jaka glumačka postava nosi film čak i kad gledatelj nije baš siguran o čemu akteri zapravo raspravljaju.
(Wall Street: Money Never Sleeps)
Twentieth Century Fox /Continental film, 2010., 133 min.
Redatelj: Oliver Stone
Uloge: Michael Douglas, Shia LaBeouf, Carey Mulligan, Josh Brolin
Ocjena: 6,5/10
Prvi dio Wall Streeta sa znamenitim motom Gordona Gekka "pohlepa je dobra" bio je neka vrsta arhetipskog prikaza gospodarskog trenutka američkog kapitalizma 80-ih godina. Drugi dio je klimaks Gekkovog mota, to jest njegova posljedica, ne baš lako razumljiv opis burzovnih manipulacija i pohlepe koja je dovela do još jednog kraha ekonomije u globalnom kapitalističkom selu.
Svijet se jako promijenio u Gekkovoj odsutnosti, to slikovito Stone sugerira na samom uvodu u film kad Gekko nakon što je osuđen zbog malverzacija nakon dugih godina izlazi iz zatvora; među stvarima koje mu se vraćaju nalazi se i mobitel, zadnja riječ tehnike u njegovo doba, danas "cigla" za Tehnički muzej, a kad izađe i zakorači prema ogromnoj limuzini shvati da ne čeka njega nego nekog crnca dilera koji izlazi iz "bukse" zajedno s njim. Rastavljen od žene, bez utjecaja, veza i novca, Gekko se ponovno pokušava ubaciti u igru. Čini to uz pomoć mladog sposobnog brokera Jacoba (Shia LaBeouf), koji je slučajno njegov budući zet i preko njega pokušava obnoviti davno porušene mostove s kćeri. Ono što je na Wall Streetu bio Gekko prije 20 godina to je sad na Bretton James (Josh Brolin), beskrupulozni i uspješni bankar kojem mladi Jacob zapinje za oko s novim idejama. Isprva je Jacob oduševljen što može raditi za tako moćnog čovjeka, no kad shvati da je Jamesova politika otjerala njegovog mentora, brokera starog kova u smrt, postaje njegov najveći neprijatelj. Zgodna je okolnost za Gekka da i on s Jamesom ima starih neraščišćenih računa…
Dok je prvi dio Wall Streeta bio razumljiv jer je bila i jednostavnija priroda ekonomije i sukoba kapitalisti – sindikati, 20 godina kasnije za praćenje financijskih manipulacija i trikova potreban je mali ekonomski vodič i s te strane "Novac nikad ne spava" nije osobito zabavna priča za auditorij širi od ekonomskih fah-idiota.
No Stone je ovaj puta više naglaska stavio na melodramatski element filma, isprepleo posao i emocije, složene obiteljske odnose.
Sve zajedno, manje upečatljivo od prvog dijela, ali jaka glumačka postava nosi film čak i kad gledatelj nije baš siguran o čemu akteri zapravo raspravljaju.
"Je li se Gordon Gekko smekšao? Da, na neki način. I to je naka vrsta napretka u Stoneovom oštroumno oportunističkom, fino zabavnom nastavku, koji nudi još jedan pogled u srce globalnih financija." – Justin Chang, Variety
