Sport na filmskom platnu

Kao prijelomnu godinu nakon koje je broj ekranizacija sportskih priča, fikcije i više onih utemeljenih na stvarnim događajima eksponencijalno narastao, može se označiti  1977. kad se pojavio „Rocky“, ne samo kao sportski film s najvećom zaradom u povijesti, već i kao prva sportska drama u povijesti dodjele nagrade Američke akademije filmskih umjetnosti i znanosti koja je dobila Oscara za najbolji film

 

Ako – kao što se voli reći – život piše najbolje drame, onda bi se u nekim slučajevima moglo ustvrditi da je sport veći od života. U Hollywoodu ponajprije, a manje u ostatku svjetske kinematografije, to najbolje znaju i nije čudo što je na temu sporta, prema popisu Wikipedije, snimljeno čak sedamstotinjak filmova koji na ovaj ili onaj način tematiziraju sport.

Po zastupljenosti prednjače tipični američki sportovi, neprikosnoven je baseball s devedesetak naslova, oko šezdeset filmova snimljeno je na temu američkog nogometa i  boksa, košarka i nogomet se kreću oko pedeset naslova i tako dalje.

Sportski filmovi stari su gotovo kao i sama kinematografija, već je 1894. godine snimljen dokumentarni film „Corbett and Courtney Before the Kinetograph“, to jest boks meč bez ikakve druge radnje, ali ne pred publikom već upravo za potrebe kino prikazivanja, pod posebnim svjetlom. I kasniji nijemi igrani filmovi su se sportom bavili uglavnom kroz boks, da spomenemo samo Chaplinovu komediju  “Šampion” iz 1915. godine. S obzirom da se i sam sport kao oblik masovnog obožavanja razvijao relativno polako, da je primjera izuzetnih dostignuća ipak bilo manje nego danas, sportski filmski podžanr se pojavljuje sporadično sve do šezdesetih godina.  

Kao prijelomnu godinu nakon koje je broj ekranizacija sportskih priča, fikcije i više onih utemeljenih na stvarnim događajima eksponencijalno narastao, može se označiti  1977. kad se pojavio “Rocky“, ne samo kao sportski film s najvećom zaradom u povijesti, već i kao prva sportska drama u povijesti dodjele nagrade Američke akademije filmskih umjetnosti i znanosti koja je dobila Oscara za najbolji film. Poslije će to za rukom poći samo još dva naslova koje bi mogle nazvati sportskim filmovima; ozbiljnoj britanskoj drami o dva atletičara iz sredine 20-ih godina “Vatrene kočije” (Chariots Of Fire) 1982. i sportskoj drami o starom treneru i mladoj boksačici “Djevojka od milijun dolara” (Million Dollar Baby) 2005. godine.

 

 

U ranim predviđanjima za Oscara 2012. godine još jedan film sa sportskom tematikom se pojavljuje kao ozbiljan pretendent da ponovi taj uspjeh. “Igra pobjednika” (Moneyball) nije tipičan sportski film, ali uz minuciozno razrađene karaktere i pomno odabrana glumačka lica za glavne uloge baštini onaj dobar stereotip zbog kojeg je sport vrlo podatna tema za ekranizaciju.  Ta šablona je zapravo preslika američkog sna u najčišćem obliku. Uključuje jednog ili više autsajdera, hendikepiranih u startu zbog socijalnog statusa, porijekla, rase ili nečeg što ga gura na marginu. U tipičnom američkom snu se može uspjeti preko noći, pomoću sreće ili čak prijevare, priče o sportskom uspjehu uvijek imaju moralniju potku, jer su utemeljene na dugotrajnoj upornosti, čak i tvrdoglavosti, na muci koja se na kraju isplaćuje. Sve je čisto i u trenucima istine – kad je čovjeku protivnik štoperica ili ekipa s druge strane terena – dostiže se slava ili umire. Sredine u takvim filmovima obično nema. U “Igri pobjednika” pratimo sportskog direktora MLB baseball kluba Oakland Athleticsa Billya Beanea (Brad Pitt) koji u novu sezonu ulazi s bijednim budžetom i suočen s odlaskom najboljih igrača u druge klubove. Putuje po klubovima i pokušava nešto tržiti, ali mu baš ne uspijeva. No u Cleveland Indiansima primjećuje mladog skauta Petera Branda (uvjerljivi Jonah Hill), kojeg zbog njegovih opservacija na pregovorima i kasnijeg pojašnjenja zanimljive metode praćenja učinkovitosti igrača zapošljava ga kao svog pomoćnika. Stari skauti u klubu su rezonirali na stari način, jedan igrač im je ružno bacao, drugi nije znao hodati, treći nije izgledao atletski, četvrti nije imao zgodnu žensku što su smatrali znakom slabog samopouzdanja… Beane, i sam nekada veliki talent koji nikad nije napravio očekivanu karijeru, njihovim je predrasudama suprotstavio Brandovu sabermetriku, detaljnu statističku analizu koja kazuje na kojem mjestu u složenoj strukturi baseballa pojedini igrač daje najviše.

Na užas starih klupskih skauta i javnosti Beane kupuje igrače koje su drugi klubovi odbacili i doživjeli podsmijeh i prije negoli je liga počela. Kad je počela, počela je loše, unatoč statistikama momčad je postala pobjednička tek kad je proradila snaga kolektivnog duha. Smijeh nevjernih Toma je nestao kad je momčad sastavljena od “škart” igrača dobila 20 utakmica zaredom što nije uspjelo niti jednom klubu u povijesti Major lige. Iako se zapravo manji dio filma zbiva na terenu, napetosti ne nedostaje, a scene s terena redatelj Bennett Miller (proslavio se s biografskim “Capoteom”), znalački je ubacivao kao određeni dramatski klimaks hodanja na tankoj žici između propasti i uspjeha sportskog direktora Athleticsa. Pun snažnih glumačkih rola, dinamičan i vrlo ozbiljan komad filmske umjetnosti, “Igra pobjednika” bi zaista u godini bez izrazitih favorita (zasad) i s dosad iskazanim oduševljenjem kritičara  mogla ući u uski krug kandidata za najbolji film 2011. godine.

Niz filmskih publikacija, filmskih web portala  radilo je svoje, kraće ili iscrpnije liste najboljih sportskih filmova s mnogo naslova koji se ponavljaju, ali ne postoji konsenzus oko najboljeg. Izdvojit ćemo stoga ono što kaže struka. Američki filmski institut, neprofitna organizacija, čiji je ugledni konzervatorij pohađala prava vojska kasnije poznatih filmaša (Terrence Malick, Paul Schrader, David Lynch, John McTiernan, Edward Zwick, Spielbergov kamerman Janusz Kaminski, Mimi Leder…), napravio je listu od deset najboljih sportskih filmova i na prvo mjesto stavio Scorseseovog “Razjarenog bika“, istinitu priču o burnom životu boksača Jakea LaMotte kojeg je izvanredno utjelovio Robert DeNiro.

Kao pravi “method” glumac za ulogu se poistovjetio s glavnim likom što je uključivalo i nabacivanje 27 kilograma. Isplatilo se  jer je na kraju osvojio svog drugog Oscara, prvog za glavnu rolu. “Razjareni bik” sa svojim tematiziranjem nasilja, obiteljskih problema, ljudske dekadencije nije klasični  sportski film, ali ga se danas smatra jednim od najvećih dosega sedme umjetnosti uopće.

Odmah iza smjestili su još jedan film o boksu, “Rocky” koji je pak tipičan predstavnik žanra o ograničenom, ali poštenom mladiću koji pokušava preživjeti na opasnim ulicama Philadelphije. Boksa, ali ga se smatra nedovoljno talentiranim, no kad slučajno dobije šansu da boksa sa svjetskim prvakom, priliku ne ispušta. Slijedi “The Pride Of The Yankees” iz 1943., priča o legendarnom bejzbolašu Lou Gehrigu s Garyem Cooperom u glavnoj ulozi. 

Na listi su još inspirativna košarkaška drama “Hoosiers” o prosječnoj srednjoškolskoj ekipi iz malog grada koju trener (Gene Hackman) pretvara u šampionsku momčad, romantična drama o baseballu “Bull Durham” s Kevinom Costnerom, crno-bijeli “The Hustler”iz 1961. s Paulom Newmanom u jednoj od njegovih uloga u filmovima na temu biljara. Sedmi je urnebesna komedija o golfu “Caddyshack”, pa jedan tipični sportski o besperspektivnim klincima iz gospodarski propalog grada, koji kao totalni autsajderi u biciklističkoj utrci pobijede bogate i uobražene frajere s koledža. Film se zove “Breaking Away”, pokupio je pet nominacija za Oscara, od čega i onu za najbolji film te ucrtao mlade Dennisa Quaida i Daniela Sterna na filmsku kartu.

Američki filmski institut među svoje favorite stavio je i “The National Velvet” iz davne 1945. s Mickeyem Rooneyem i Elizabeth Taylor koji za temu ima konjički sport. Listu zaključuje film Camerona Crowea “Jerry Maguire” gdje se oko američkog nogometa vrti i romansa i komedija i drama.

Kao što smo spomenuli, poslije velikog uspjeha “Rockya” 1976. godine čiji je scenarij napisao i za glavnu ulogu se izborio i tadašnji filmski autsajder Sylvester Stallone, hollywoodska prva liga filmaša je češće snimala sportske filmove uvidjevši prije svega njihov komercijalni potencijal koji se skriva u činjenici da se ljudi lako poistovjećuju s malim ljudima koji upornošću postižu velike stvari.

No od tog vremena je nominaciju za Oscara za najbolji film (uz spomenute “Vatrene kočije” i “Djevojku od milijun dolara” koji su ga i dobili), zaradilo samo sedam sportskih filmova.

 

Redom, spomenuti “Breaking Away” (1980.), “Raging Bull” (1981.), “Field Of Dreams” (1990.), “Jerry Maguire” (1996.), “Seabiscuit” (2004.), “The Blind Side” (2010.) i na ovogodišnjoj dodjeli izvrsna “boksačka” drama “The Fighter“. No sportski su filmovi zbog svoje naravi rijetko kad rizik za producente. U pravilu donose novac, ali samo rijetki jako puno profita. Tu je “Rocky” neprikosnoven, ako se računa inflacija, od pet sportskih filmova s najvećom zaradom, četiri mjesta pripadaju “Rocky” franšizi, s tim da je prvi zaradio gotovo 500 milijuna dolara. Jedino se na treće mjesto popela romantična drama “The Blind Side” sa Sandrom Bullock u glavnoj ulozi, o mladom crnom ragbijašu bez krova nad glavom kojeg u kuću prima bjelačka obitelj.  Zaradio je 270 milijuna dolara.

Prošlogodišnji “The Fighter” je na 25 uloženih milijuna dolara na blagajnama donio 130, hit je sa 152 zarađena milijuna bio i “Remember The Titans” o srednjoškolskoj ragbi momčadi s Juga SAD-a pod vodstvom Denzela Washingtona koja se početkom sedamdesetih osim s protivnicima morala boriti i s predrasudama i rasizmom. Dirljivi film o konjičkom sportu “Seabiscuit” na blagajnama je utržio tek koji milijun manje. Nabrajati bi se dalo u nedogled.

“Igra pobjednika” koja nas je i navela da rezimiramo svijet sportskog filma, još igra u kinima i zbraja rezultate, a već je prebacila utržak od sto milijuna dolara. Hollywood prodaje snove u mraku kino dvorana, a snovi se u stvarnost nigdje ne pretvaraju uvjerljivije nego u sportu. Tko ih ne bi volio, čak i kad znaju biti trivijalni i predvidljivi.

 

Ljubav Disneya i sportskih filmova

Disney je jedan od filmskih studija koji po svojoj reputaciji i svjetonazorskom opredjeljenju ima prirodnu sklonost ka sportskim temama. Oduvijek usmjeren djeci i obiteljima, taj je studio od vremena kad se bavio isključivo crtanim filmovima zadržao navadu da propagira filmsku zabavu koja nikad nije imala razloga dobivati restrikcijske oznake da određeni sadržaj nije primjeren za mlađe dobne skupine. U Disneyevim filmovima nema brutalnog nasilja, scena seksa, psovki niti bilo kakvog devijantnog ponašanja.

Nema ni negativizma, već samo nada, optimizam, vjera u snagu ljudskog duha, u pozitivne ljudske vrijednosti općenito. U takvoj određenosti tipične priče o ustrajnosti i volji da se uspije na sportskom terenu kao da su izmišljene za Disneya. Disney je potpisao tek desetak sportskih igranih naslova do početka 90-ih godina, poslije uspjeha dječje sportske komedije The Mighty Ducks 1992., počeli su snim

ati u prosjeku tempom od dva godišnje do danas. Osim mnogo sportskih komedija i bezazlenih dječjih sportskih filmova, snimili su i tucet prilično ozbiljnih naslova na tu temu, uglavnom utemeljenih na istinitim pričama.

Po uspješnosti i kvaliteti strši u tekstu spomenuti “Rememeber The Titans”, ali uz bok mu stoji nekoliko izvrsnih, inspirirajućih naslova.  Kao primjere izdvajamo “Miracle” (2004.), koji prati nastanak američkog olimpijskog hokejaškog tima sastavljenog od sveučilišnih igrača pred Zimske olimpijske igre u Lake Placidu 1980. Iako im u početku nitko nije davao nikakve šanse u srazu sa snažnijim momčadima iz Istočne Europe, posebno onom SSSR-a, Amerikanci su uz spartansku disciplinu, zajedništvo i inovativnu taktiku, napravili čudo i osvojili zlatnu medalju.

“Glory Road” (2006.) je slična priča s još malo socijalno-moralnog podkonteksta, jer se bit filma sastoji u tome da je košarkaški trener Don Haskins (Josh Lucas), imao hrabrosti 1966. sa svojom sveučilišnom ekipom iz zapadnog Texasa napraviti tada nezamislivo; drugim momčadima prvi put u povijesti suprotstaviti petorku sačinjenu isključivo od crnaca i na kraju pobijediti na državnom prvenstvu. Prošlogodišnji “Secretariat” bavi se karijerom istoimenog legendarnog trkaćeg konja, a još više njegovom vlasnicom, kućanicom koja je nakon što joj otac više nije mogao voditi farmu, ušla hrabro u muški svijet konjskih utrka i svima održala lekciju iz upornosti i vjere u uspjeh.

“Invincible” (2006.) je još jedan intrigantni naslov iz Disneyevog kataloga u kojem pratimo filadelfijskog konobara Vincea Papalea (Mark Whalberg), tridesetogodišnjaka koji nikad nije dobio priliku da zaigra ozbiljan američki nogomet. No kad trener Philadelphia Eaglesa koji su sredinom sedamdesetih bili tek sjena velike NFL momčadi, iz očaja napravi otvorenu audiciju među potpunim amaterima, otkrije se da su u susjedstvu imali strašno talentiranog igrača za kojeg nitko nije znao. Lista solidnih do izvrsnih sportskih filmova Disneya je duga i svima je svojstven terapeutski učinak na gledatelja – poslije njih čovjek se osjeća bolje.

 

Izbor 50 najboljih sportskih filmova u posljednjih 50 godina:

(po godini izlaska)

The Hustler (1961.) – biljar, R: Robert Rossen  

The Loneliness of the Long Distance Runner (1962.) – atletika, R: Tony Richardson

Downhill Racer (1969.) – alpsko skijanje, R: Michael Ritchie

Fat City (1972.) – boks, R: John Houston

1. Bang the Drum Slowly (1973.) – baseball, R:John D. Hancock

1. Enter the Dragon (1973.) – kung fu, R: Robert Clouse

1. The Longest Yard (1974.) – američki nogomet, R:Robert Aldrich

1. The Bad News Bears (1976.) – baseball, R: Michael Ritchie

1. Rocky (1976.) – boks, R: John G. Avildsen

1. Slap Shot (1977.) – hokej, R: George Roy Hill

1. Big Wednesday (1978.) – surfanje, R: John Milius

1. Breaking Away (1979.) – biciklizam, R: Peter Yates

1. Rocky II (1979.) – boks, R: Sylvester Stallone

1. The Black Stallion (1979.) – konjički sport, R: Carroll Ballard

1. Caddyshack (1980.) – golf, R: Harold Ramis

1. Raging Bull (1980.) – boks, R: Martin Scorsese

1. Chariots of Fire (1981.) – atletika, R: Hugh Hudson

1. The Karate Kid (1984.) – karate, R: John G. Avildsen

2. The Natural (1984.) – baseball, R: Barry Levinson

1. Hoosiers (1986.) – košarka, R: David Anspaugh

1. The Color Of Money (1986.) – biljar, R: Martin Scorsese

1. Bull Durham  (1988.) – baseball, R: Ron Shelton

1. Eight Men Out (1988.) – baseball, R: John Sayles

1. Field of Dreams (1989.) – baseball, R: Phil Alden Robinson

1. White Men Can’t Jump (1992.) – košarka, R: Ron Shelton

1. Rudy (1993.) – američki nogomet, R:David Anspaugh

1. Jerry Maguire (1996.) – američki nogomet, R:Cameron Crowe

1. He Got Game (1998.) – košarka, R: Spike Lee

1. Without Limits (1998.) – atletika, R:Robert Towne

1. The Hurricane (1999.) – boks, R: Norman Jewison

1. Remember the Titans (2000.) – američki nogomet, R:Boaz Yakin

1. The Legend of Bagger Vance (2000.) – golf, R: Robert Redford

1. Ali (2001.) – boks, R: Michael Mann

1. Shaolin Soccer (2001.) – nogomet, R: Stephen Chow

1. Bend It Like Beckham (2002.) – nogomet, R: Gurinder Chadha

1. Seabiscuit (2003.) – konjički sport, R: Gary Ross

1. Friday Night Lights (2004.) – američki nogomet, R:Peter Berg

1. Million Dollar Baby (2004.) – boks, R: Clint Eastwood

1. Miracle (2004.) – hokej, R: Gavin O’Connor

1. Cinderella Man (2005.) – boks, R: Ron Howard

1. The Greatest Game Ever Played (2005.) – golf, R: Bill Paxton

1. Glory Road (2006.) – košarka, R: James Gartner

Invincible (2006.) – američki nogomet, R: Ericson Core

1. Sugar (2008.) – baseball, R: Anna Boden, Ryan Fleck

1. Invictus (2009.) – ragbi, R: Clint Eastwood

1. The Blind Side (2009.) – američki nogomet, R: John Lee Hancock

1. The Damned United (2009.) – nogomet, R: Tom Hooper

1. Secretariat (2010.) – konjički sport, R: Randall Wallace

1. The Fighter (2010.) – boks, R: David O. Russell

1. Moneyball (2011.) – baseball, R: Bennett Miller