U zagrebačkim Kaptol Boutique Cinema i Kinu Europa od 27. do 30. travnja pogledajte četiri respektabilna naslova i skrivene tajne velikih zvijezda: “Gimme Danger” film kultnog Jima Jarmuscha o legendarnoj rock grupi The Stooges i njegovu frontmanu Iggyju Popu, “Raspjevana ulica” (Sing Street) u režiji Johna Carneyja, kojeg domaća filmska publika pamti po uspješnim filmovima “Once” te “Begin Again”, zatim hvaljeni dokumentarac Rona Howarda “The Beatles: Eight Days A Week – The Touring Years”, pa igrani dugometražni film “Prije svega Miles” (Miles Ahead), prvijenac glumca Dona Cheadlea o jednom od najvećih velikana jazza žanra Milesu Davisu.
Iako je film “Sing Street” redatelja i glazbenika Johna Carneyja stidljivo prošao u kinima, zaradio je nominaciju za Zlatni globus i više nego dobre kritike, pretvarajući ga u pravi filmski dragulj prohujale 2016. godine. Carney, bivši zagriženi basist grupe “The Frame” i redatelj glazbenih spotova, u romantičnoj mjuzikl-drami “Sing Street” vraća se u rodni Dublin i snima toplu priču o odrastanju i potrazi za identitetom.
Petnaestogodišnji Conor u ‘mučnim’ tinejdžerskim godinama (rastava roditelja, prelazak u kršćansku školu zbog manjka novca), motiviran djevojkom osniva vlastiti bend i sanjari da će jednog dana ‘pobjeći‘ u London i ostvariti karijeru. Dok on i njegovi dečki žare i pale pozornicom (pjesme Drive it Like you Stole It, Brown Shoes, The Riddle of the Model), presudan je njegov odnos sa starijim bratom (blistava uloga Jacka Reynora) koji mu je oslonac i učitelj.
S plesnom glazbom ludih 80-ih u pozadini “Sing Street” pršti nevjerojatno pozitivnom energijom i posveta je strasti koja može otvoriti put boljem životu.
“Ovo je manje dokumentaran film a više ljubavno pismo”, rekao je genijalni redatelj Jim Jarmusch za svoj film “Gimme Danger” posvećen grupi The Stooges i Iggyju Popu, koji je svjetsku premijeru doživio na Cannesu prošle godine, a ime je preuzeo od istoimene pjesme benda Iggyja Popa – The Stooges – s epskog albuma “Raw Power” iz 1973. koji su producirali Iggy Pop i David Bowie.
“Tražio sam snimke koje nisu dosad viđene, kako bi dobio film koji je divlji, zbrkan, zabavan, emotivan, snažan, upravo onakav kakvi su bili The Stoogesi”, objasnio je Jarmusch i rekao da je najteži dio bio prikupiti foto i video materijal. U potragu se uključio i Iggy Pop: “Zvao sam obožavatelje, narko dilere, čudne sljedbenike benda i govorio im da daju čovjeku ono što traži’”, dodao je Iggy Pop tvrdeći kako je iz tog razdoblja imao samo fotografiju s roditeljima.
Ta fenomenalna priča o šezdesetim i sedamdesetim godinama s obiljem dobre zabave i glazbe je priča o neobuzdanoj, iskrenoj i glasnoj grupi The Stooges.
Redateljski debi glumca Don Cheadlea (proslavila ga je uloga u seriji “Zakon u L.A.”) “Miles ahead” prati život i glazbeni opus slavnog jazz glazbenika Milesa Davisa te pokušava proniknuti u nutrinu tog misterioznog velikana i shvatiti filozofiju jazza, odnosno ‘socijalne glazbe’ (kako ga je Davis nazivao).
Pomalo nestvaran audiovizualni koktel sastavljen od fragmenata Milesova stvarnog i/ili zamišljenog života (prati njegovo teško razdoblje kad je zbog ovisnosti o narkoticima i bolnog razvoda napravio pauzu od glazbe od pet godina), začinjen je domišljatim izborom njegove glazbe koja se savršeno stapa sa slikom, od revolucionarne modalno jazzerske “So What” u samom uvodu filma kada Davis u naletu bijesa izvrijeđa radijskog voditelja i kaže mu da ne priča gluposti, do razigrane “Seven Steps To Heaven”, divljeg funka u “Black Satin” ili prigušenog, jazzy flamenca koji donosi “Solea”, no bez (namjerno?) “Kind of Blue”, najhvaljenijeg i komercijalno najuspješnijeg djela u karijeri velikog Milesa.
Uz vrlo osobnu i subjektivnu notu, ova glazbeno filmska priča nije samo o glazbi, već o tome što svi proživljavamo u životu – propituje tko smo doista, što imamo za reći i kako ćemo to reći, kako ćemo na kraju biti definirani i tko o tome odlučuje…
The Beatlesi! Svi znaju za njih, ali ne znaju (cijelu) priču – kako su simpa čupavci iz Liverpoola pokorili svijet, potukli sve rekorde, stvorili rijeku raspamećenih obožavatelja/ica, torpedirali se na zvjezdano nebo i tamo ostali – odgovara zabavan, poučan i dirljiv dox “Eight Days a Week – The Touring Years” dvostrukog Oscarovca Rona Howarda.
Film je odsječak ‘turnejskih godina’ (250 koncerata od 1963.-1966.) benda kada su živjeli u pokretu, od koncerta do koncerta, gužvajući se po hotelskim sobama, pišući nove pjesme u kombijima i izbacujući dva albuma godišnje, a posljednja klapa pada na čuvenu svirku na londonskom krovu 1969., što je bio posljednji zajednički koncert benda koji je do tog trena prošao sito i rešeto, što su sve uspjeli preživjeti, kako sam McCartney kaže u filmu, isključivo zato što su bili prijatelji i držali se zajedno, te nisu bili usamljeni pojedinci poput Elvisa, u cijelom tom ludilu koje je pratilo njihovo postojanje. Film svakako treba pogledati, slažu se kritičari, sugovornici i fanovi.
Nakon 30. travnja svi filmovi će se prikazivati u hrvatskim kinima.
INFO: www.discoveryfilm.hr
