Dizzy Gillespie & James Moody with Gil Fuller

Dizzy Gillespie & James Moody with Gil Fuller {etRating 3.5}
Blue Note nas je još jednom obradovao s vrijednim izdanjem razmjerno rijetkih snimaka koje su u posljednje vrijeme sve teže dobavljive. Ovoga puta vraćamo se u 1965. godinu u kojoj su u razmaku od nekoliko mjeseci nastala dva vrijedna albuma. Prvi je snimljen u legendarnim Pacific Jazz studijima u Los Angelesu i u originalnom izdanju je nazvan Gil Fuller & The Montrey Jazz Festival Orchestra featuring Dizzy Gilesspie. Drugi dio seta nastao je također u Los Angelesu (Western Recorders Studio) i izdan je pod nazivom Night Flight. Na oba sessiona kao aranžer se pojavljuje Gil Fuller, pa je tako njegova uloga za ovu prigodu ujedinila ova dva albuma u jedno izdanje. Recimo odmah da je restauracija s originalnih traka i 24 bitni mastering kojega potpisuje Ron McMaster ispao odlično. Gil Fuller je na oba sessiona obavio odličan posao. Skupiti veliki broj kvalitetnih glazbenika uglavnom iz Los Angelesa, kreirati sastav koji svira unisono, snažno i angažirano, te u takvu osnovicu uklopiti velike zvijezde Dizzy Gillespia i Jamesa Moodya svakako nije jednostavno. Uz aranžmane i rad sa sastavom Fuller potpisuje i skoro polovicu izvedenih skladbi. Iako je Gillespie imao ogromno povjerenje u čovjeka koji je bio aranžer njegovom big bendu i skladao neke od najpoznatijih kompozicija za velikog trubača, tek ovom prigodom je Fuller imao ulogu vođe. Kako je 1945. godine započela njihova suradnja album se može smatrati i malom proslavom 20-godišnjice njihovog zajedničkog rada i priznanje Fulleru za postignuća kojima se Gillespie iskreno divio. Priča s Moodyem je nešto drugačija. James Moody i Gil Fuller bili su poznanici i prijatelji i znatno prije nego je aranžer počeo raditi s Gillespijevim velikim sastavom . U želji da prijatelju iz djetinjstva pruži šansu pomagao mu je oko mnogih angažmana, a odmah nakon prestanka suradnje s Gillespijem angažira se oko stvaranja kvalitetnog Moodyevog sastava. Aranžmani koje je Gil Fuller osmislio u dijelu albuma u kojem je Moody solist izvanredno odgovaraju njegovom stilu i pomalo je dirljiva pažnja s kojom je aranžer priredio prostor i zvuk za dobrog prijatelja. Album je svakako vrijedan zbog okolnosti koje nose poseban pečat svakom od njegova 2 djela, no neupitna je glazbena, ali i povijesna vrijednost ponuđenog.
Gordan Gaži