Dizzy Gillespie
The Greatest of Dizzy Gillespie
(RCA Victor/Sony Music/Menart)
Tijekom ove godine u cijelom se svijetu obilježava 100. obljetnica rođenja Dizzyjeva rođenja, jednog od najvećih glazbenika u povijesti jazza. Briljantan trubač, autor jazz standarda, vođa malih sastava i jazz orkestara, Gillespie je tijekom svoje karijere, koja je potrajala više od pola stoljeća, sudjelovao u stvaranju nekoliko novih pokreta, primjerice bebopa koji je osmislio s Charliem Parkerom, Theloniousom Monkom, Maxom Roachom i drugima, ali i Afro-Cuban glazbe koju je razvijao s kubanskim glazbenicima.
Samo kao vođa sastava, ili suvoditelj, snimio je stotinjak albuma, a puno više u suradnji s drugim glazbenicima kao što su Duke Ellington, Charles Mingus, Sonny Rollins, Sonny Stitt, Stan Getz, Oscar Peterson, Max Roach, Ray Brown, Roy Eldridge i drugi. No, njegova su ostvarenja iz ranijeg razdoblja slabije poznata i zato je vrijedan ovaj CD što je u obljetničkoj godini na CD-u reizdan u ediciji Jazz Connoisseur.
“The Greatest of Dizzy Gillespie” je na LP-ju prvi put objavljen 1961., iako su na njega uvrštene snimke iz druge polovice 1940-ih, i to u harlemskim klubovima Monroe’s Uptown House te legendarnom Minton’s Playhouseu, najpoznatijim okupljalištem jazz buntovnika koji su u tom klubu kovali zavjeru protiv konvencija dotadašnjeg jazza i pokrenuli revoluciju poslije poznatu pod nazivom bebop.
U tom konteksu predstavljen je s tri izvedbe, među kojima je njegova najpoznatija skladba “Night In Tunisia”. Naime, njih je snimio sa septetom u kojem su svirali neki od vodećih glazbenika tadašnjeg jazza, od reda sjajni solisiti koji u ovim izvedbama imaju priliku pokazati svoje umijeće: vibrafonist Milt Jackson, tenor saksofonist Don Byas, kalvirist Al Haig, gitarist Bill DeArango, kontrabasist Ray Brown i bubnjar J.C. Heard. Ostale su izvedbe njegova orkestra u kojem su svirali uglednici istog ranga, među ostalima saksofonisti James Moody i Yusef Lateef, pijanist John Lewis i bubnjar Kenny Clarke.
U nekima od njih, primjerice “Manteca”, “Cubana Be”, “Cubana Bop” i “Sweedish Suite”, predstavio se u Afro-Cuban idiomu koji je razvijao u tom razdoblju, iako je te zamisli imao još 1930-ih. No, bez obzira u kojem podžanru jazza svirao, izvedbe na ovom albumu zrače pozitivnom energijom i posebnim duhom svojestvenim glazbenicima koji su bili prožeti nekom nadnaravnom strašću prema jazzu. Ljubitelje dobrog zvuka razveselit će činjenica da je zvuk iznimno dobar za doba i okolnosti u kojima je glazba snimljena.
