Pomalo kontroverzno kao i uvijek, ovogodišnji New York audio sajam održan je uspješno na novoj lokaciji i u drugo vrijeme godine, dok je to obično bio Mahnattan u proljeće, ovaj put je to bio Brooklyn u jesen (26 – 28. 10. 2014.).
Kontroverza se ovaj put odnosila na poklapanje prvog dana sajma sa židovskom Novom godinom (Roš hašana), što je spriječilo mnoge potencijalne posjetioce sajma od dolaska (Brooklyn ima prilično veliku i značajnu židovsku populaciju), kao i navodno neke lokalne dilere koji su izabrali ne sudjelovati na sajmu (mada je to uglavnom bio samo zgodni izgovor).
Piše: Danko Šuvar
Drugo nezgodno poklapanje bilo je vrlo skori početak Rocky Mountain Audio Fest-a (RMAF), po mnogima najprestižnijeg audio sajma u Americi (počinje samo 13 dana nakon završetka ovog sajma), što je mnoge manje izlagače stavilo u situaciju izbora gdje izlagati, budući da sudjelovanje na dva audio sajma u kratkom vremenu za njih nije jeftino niti organizacijski jednostavno. Još jedna tradicionalna kontroverza je nevoljnost najvećih njujorških prodavaonica da uopće sudjeluju na sajmu, preferirajući umjesto toga da paralelno drže svoje specijalne prigode, mini-sajmove u svojim dućanima uz popratnu rasprodaju i sniženje cijena, baš u isto vrijeme, pri tome diktirajući kompanijama koje zastupaju da ne idu na sajam, već da njihovi predstavnici dođu u prodavaonice i tamo prikazuju svoje proizvode umjesto na sajmu. I tako je od lokalnih velikana sudjelovao samo Stereo Exchange, i to zbog toga (kako neslužbeno saznajem) jer je to od njih službeno zatražio (lijepo zamolio, ili sugerirao) Devialet, koji vjerojatno kao proizvođač razvikanih digitalnih pojačala ne želi biti doveden u situaciju da potraži druge zastupnike.
Usprkos svemu, meni se sajam učinio prilično velikim s obzirom na okolnosti (47 soba), i relativno dobro posjećen uglavnom znalačkom publikom ili potencijalnim kupcima, s nešto manje neobaveznih posjetitelja u potrazi za velikih zvučnika i gramofona.
Dominirali su skupi sistemi, u skladu s neizbježnom činjenicom da je za većinu dilera i prodavaonica opstanak vezan uz prodaju manjeg broja skupih i ekskluzivnih uređaja (uz velike marže koje to donosi), nego pokušaj edukacije i priliv novih audiofila jeftinijim uređajima, kad to sa sobom donosi konkurenciju s internet prodajom, i potrebu za prodajom značajne količine jeftinijih uređaja da bi se preživjelo u biznisu.
Bilo je dosta soba s dobrim zvukom, i dosta premijernih svjetskih ili američkih prikazivanja novih uređaja (Townsend Rock 7 Mk2 s Merlin motorom i Excalibur ručkom, novi Merrill-Williams gramofon, nova Kef Reference serija zvučnika, Muraudio omni-direkcijski elektrostatski zvučnici ($58.000), GamuT Wormhole Reference zvučnici, Zesto Audio Andros gramofonsko pretpojačalo, Marten Getz 2 zvučnici) i za mene interesantan susret s vrhunskim primjercima horn zvučnika (USA Tube Audio Labs Tineo MK2, s Western Electric i Fostex drajverima, i Volti Audio Vittora), nešto teško dostupno za čuti prosječnom audiofilu i zanimljiv kontrast za tipičnim pojmom dobrog high-end zvuka. USA Tube Audio Labs Tineo MK2 je pružio nevjerojatnu dinamiku i prisutnost zvuka, s prihvatljivim koloracijama, a Volti zvučnik je jedan od najneutralnijih i najmanje koloriranih horn zvučnika koje sam ikad imao prilike čuti, s još uvijek dobro prisutnim odlikama horn zvučnika, dinamikom, brzinom i neposrednošću zvuka. Posebno zbog toga isplatilo se doći, ili čuti putujućeg čelistu Vincenta Belangera, koji je sa svojim 200 godina starim instrumentom išao po sobama i svirao uz pratnju reprodukcije koncerta sa svog CD-a, omogućavajući posjetiteljima da usporede kako se uklapa zvuk reprodukcije audio sustava s njegovim sviranjem uživo. U kombinaciji s USA Audio Labs hornama, toliko se dobro uklopio zvuk da se postavlja pitanje je li važnija apsolutna timbralna korektnost (zvučnici kao Wilson Audio) ili dinamička vjernost reprodukcije kao kod horn zvučnika. Interesantno je da su i GamuT zvučnici, koji inače znaju zvučati tvrdo i pomalo mehanički, ali uz dobru dinamiku, zvučali dobro u kombinaciji s putujućim čelistom.
Od ostalih soba dobar primjer audiofilski perfektnog zvuka ponovo su bili Joseph Audio Perspective zvučnici, sa Cayin Audio A501 cijevnim integriranim pojačalom i VPI Scout gramofonom.
Nola Audio Metro Grand Reference Gold zvučnici, usprkos malo oštrijem zvuku s VAC Sigma 160i integriranim pojačalom (u odnosu na Audio Research koji obično koriste), ipak su zvučali vrlo prostorno, dinamično i atraktivno, jedna od najboljih soba na sajmu.
U sobi sa Soundsmith Strain Gauge zvučnicom, svidjeli su mi se Firefly Audio Dragonfly zvučnici, vrlo koherentni mali zvučnici bogatog i detaljnog zvuka. Dobro je svirala i kombinacija Krell elektronike i Martin Logan CLX elektrostata (osim u malo preambicioznim basovima, vjerojatno zbog male sobe za njih), tu se mogla čuti i normalna rock i pop glazba, ne samo audiofilske stvari.
U sobi VPI, svirali su Tannoy Guy R. Fountain Memory zvučnici, dizajn od prije 40 godina, vrlo interesantan prizor za oči i uši, dinamično i muzikalno na zavodljiv način, iako ne audiofilski perfektno u smislu prostornosti i koloracija. Interesantan prizor je i novo VPI cijevno integrirano pojačalo, njihov iznenađujući iskorak u proizvodnju amplifikacije.
I za kraj, interesantna kombinacija EAR elektronike kao digitalnog izvora zvuka, Zesto cijevnih pojačala i pretpojačala, Towsend Rock 7 Mk2 gramofona s Merlin motorom, i novih Marten Getz 2 zvučnika. Ima tu zvučno za svakoga ponešto, i ljubitelji analitičnog, ili ugodnog i muzikalnog, ili dinamičnog i eksplozivnog zvuka našli bi to ponešto što im se sviđa, i mogli bi se složiti i odslušati zajedno do kraja.
Za ostalo, više od riječi pogledajte slike, u svaki od ovih sistema po sobama uloženo je puno truda i pažnje da bi se postigao dobar zvuk, puno više nego uobičajeno za pojmove današnje tihe slušačke ali i većinske populacije, koja dobiva svoj glazbeni doživljaj preko iTunes, mobitela, tableta, bluetooth boom boksova, jeftinih kućnih kina u kutiji i tragično loših jeftinih slušalica.
