Zašto Stradivarijeve violine i violončela po općem mišljenju stručnjaka zvuče bolje od svih drugih? Je li baš sve u zlatnim rukama Antonia Stradivarija, ili se tajna krije u nečemu što dosad nismo znali.
Po tvrdnjama Josepha Nagyvarya, profesora kemije na teksaškom A&M univerzitetu, kemijska obrada drveta da zaštiti drvo za instrumente od crva i gljivica mogla bi biti djelomično odgovorna za dobar zvuk Stradivarijevih instrumenata. Nagyvary očito zna što govori s obzirom da ovaj 75-godišnji davnašnji mađarski izbjeglica, osim kao priznati kemičar slovi i kao vrhunski graditelj instrumenata i dobar svirač violine.
Nagyvary je prvi put svoju tezu iznio još 1976., nakon što je došao na A&M fakultet, i kasnije je potvrđivao tako što je od majstora koji su obavljali reparacije uzimao strugotine i otpadne sitne dijelove s originalnih instrumenata, među njima i od onih Stradivarijevih. Potvrdilo se da, osim raznih drugih elemenata, sadrže i borax, bornu kiselinu koja se danas široko koristi u kozmetici i industriji deterdženata i insekticida.
Znanstvenicima je ostalo nepoznato je li drvo tretirano boraxom da se poveća njegova gustoća ili da se zaštiti od propadanja, ali je činjenica da je korišteno. Za potvrdu teze korištene su strugotine sa Stradivarijeve violine iz 1716., violončela iz 1732., ali i s violine iz 1735. drugog majstora, Guarnerija, koji se jednako cijeni kao i Stradivari. Činjenica jest da oba majstora dolaze iz Cremone i da njihovi instrumenti sadrže borax.
Nagyvary u svom istraživanju zaključuje kako je Cremona imala vrhunske kemičare koji su svojim metodama zaštićivali drvo i to ne samo za graditelje instrumenata, nego i namještaja i sličnog.
