RP1 novi je ulazni model gramofona legendarne britanske tvrtke koja je kroz desetljeća postojanja ime gradila upravo na gramofonima i ručkama visoke kvalitete i pristupačne cijene.
Zamjenjuje model P1, uz nadogradnje koje ne bismo mogli nazvati tek kozmetikom. Naime, RP1 ima sasvim novu, lakšu ručku RB101, po izgledu zakleli bi se da je posuđena s modela P2, a novi je i tanjur, napravljen od vrlo tvrde i postojane fenolne smole, koju popularno nazivamo i bakelit.
Rega ne drži do nekih nepisanih pravila u hi-fiju, posebno ne u početnim serijama. Na primjer do onog da i težina komponente govori nešto o kvaliteti uređaja. Kad bi to zaista bilo istina, Regini jeftiniji uređaji ne bi vrijedili baš ništa. Sjećamo se skupnih testova i vađenja zvučnika iz kutija, recimo mali Rega R1 je u odnosu na konkurenciju u klasi odavao dojam kao da uopće nema ugrađene jedinice koliko je bio lagan. O kvaliteti terminala da ne govorimo. No, kad smo R1 spojili, pokazao je karakter koji ne izlazi iz pamćenja tako lako. Jednostavno, kad u Regi misle da nešto nije važno za zvuk, onda se ne trude to ni zakamuflirati. I RP1 je neobično lagan uređaj, uključujući i bakelitni tanjur.
Interkonekcijska žica nije vrijedna spomena, karikirano, kineski DVD player koji se dobije gratis uz vreću Faksa ima istu takvu. A može ga se zamijeniti samo ako se otvori mehanizam i upotrijebi lemilica. Na tanjur dolazi komad mata od tanke čoje, baza gramofona je relativno tanka ploča obložena plastičnim furnirom. Iako izgleda da se Rega trudila ničim ne izazvati dojam da je riječ o skupljem uređaju nego što stvarno jest (izuzev “markantne“ ručke), u cjelini RP1 je vrlo skladan, oku ugodan uređaj solidno izrađen, ne u Kini, nego Engleskoj.
Gramofon na sebi ima samo jednu sklopku, za paljenje/gašenje što je ujedno i sklopka za pokretanje/zaustavljanje tanjura. Da bi se promijenila brzina s 33 okretaja na 45 i obrnuto, potrebno je skinuti tanjur i premjestiti gumeni remen s jedne remenice motora na drugu. S obzirom na što manje ometanje signala to je poželjan minimalizam, uobičajen i kod drugih jeftinih gramofona s audiofilskim pretenzijama
Rega RP1 je pravi plug&play uređaj; tvornički je instalirana jeftina, ali vrlo solidna Ortofon OM5e MM zvučnica, a i gazna sila je tvornički namještena na vrijednost kako tvrde u Regi na vrijednost između 1,5 do 2 g. Uteg se, doduše, može micati, ali nema uobičajeni navoj za podešavanje težine po volji, što bi moglo zadati muka onima koji se odluče nadograditi gramofon nekom zvučnicom koja zahtijeva gaznu silu izvan zadanih gabarita. Kao i kod interkonekta, u Regi misle da to jednostavno nije bitno. Ako su zaključili da Ortofon OM5e radi dobro s RP1, onda je to tako.
Zvuk
I baš kad se učini da u Regi malo pretjeruju u odlučivanju što je bitno, a što nebitno, “udare“ nas po ušima takvim zvukom tako da brzo zaboravimo na priče o interkonektima i nefleksibilnosti namještanja gazne sile. Stara, prilično suha koncertna mono snimka trija Ramseya Lewisa otkrila je obrise karaktera zvuka ovog gramofona. U ovoj klasi gramofoni znaju malo “zatopliti“ tvrđe snimke, zaobliti rubove, kao što to u maloj mjeri čini i Regi RP1 po klasi blizak Pro-ject RPM4 s istom zvučnicom koji inače svira u kućnom sustavu. Rega ne popušta, snimku je reproducirala čvrsto i jasno srednjima, u visokima je bilo i nešto zrnatih rubova. Klavir Ramseya Lewisa je pokazivao pravilne obrise volumena u nižim registrima i odavao dojam timbralne korektnosti u višim, kontrabas je bio brz i zategnut, a bubanj je – barem na prijelazima – zadržao ponešto od ne baš ugodnog rezoniranja, što je stvar snimke, a ne gramofona. S Lewisom smo došli do prvog zaključka; RP1 ne uljepšava opore snimke što odgovora Reginoj filozofiji zvuka.
Ni albumi Steviea Wondera iz njegove najnadahnutije faze nisu oličenje hi-fi zvuka, dosta su tamne i na lošem sustavu dočekat će nas restrikcija detalja. No “Sir Duke“ i ostali hitovi su s Regom dobili na dinamici, a bogata puhačka sekcija i Wonderov glas na prozračnosti. Uz te lako zamjetne karakteristike, RP1 je otkrivao i jednu prikrivenu, ali dragocjenu; u odnosu na Pro-ject je iz brazdi vinila izvlačio mirniju i tamniju pozadinu.
Bolja snimka kultnih američkih rokera Meat Puppets potvrdila je prvotni dojam o zategnutosti zvuka s manje mekoće, ali više detalja. Glas Curta Kirkwooda je prezentan i u dubinskoj perspektivi gurnut više naprijed. Post punk Arctic Mokeysa novijeg datuma ukazao se tek zeru toplije negoli se sjećamo zvuka istih pjesama s CD-a, ali činele zvuče prirodnije i organskije, baš kao i rifovi gitara. S odličnom snimkom švicarskih avangardista Yello i u ovom slučaju referentni RPM4 i testirani RP1 briljirali su svaki na svoj način – Pro-ject svira nešto toplije s raskošnijom stereo slikom, dok Rega plijeni kontrolom basa i brzinom, kao i impresivnom dubinom pozornice. Kad je zasvirao Miles Davis, Regi se više nije dalo odoljeti; s jasnim razdvajanjem instrumenata Milesova truba lebdjela je u sobi i prenosila zanos muziciranja majstora. Impresivno za ovu klasu uređaja sa zvučnicom od 300 kuna.
Zaključak
Gramofoni početne kategorije znaju zvučati mekano i zavodljivo na prvu, no s vremenom se taj dojam može pretvoriti u osjećaj da imamo posla s nedinamičnim, “lijenim“ uređajem. Rega RP1 nikako ne pripada tom redu gramofona “budget“ klase. Kao i slučaju mnogih drugih proizvoda Rege, i ovaj se može podičiti specifičnim karakterom. U njegovom je fokusu glazba i muzikalnost, pruža prezentan i brz zvuk s bogatom sredinom zvučnog spektra. Pro-ject je svojim inkarnacijama Debut i Genie modela posljednjih godina držao vlast u početnoj klasi gramofona, umirovljenjem P1 modela i inauguracijom boljeg RP1 Rega je ponovno bacila rukavicu izazova konkurenciji.
Nema sumnje, RP1 može pružiti mnogo uzbuđenja i glazbenog zadovoljstva u avanturi prvog ili ponovnog otkrivanja svijeta analognog zvuka i magije krckavih vinila.
Rega RP1
Ručka: Rega RB101
Zvučnica: Ortofon OM5E
Dimenzije: 12x45x36
Finiš: bijeli, titan, sivi
Cijena: 2.490 kn
INFO: Audio san, tel. 01/29 81 126 , www.audiodream.hr
Dio korištene glazbe:
The Ramsey Lewis Trio – The In Crowd (Cadet), 1965., mono
Stevie Wonder – Songs In The Key Of Life (Motown/EMI Holland), 1976.
Meat Puppets – Mirage (SST), 1987.
Yello – Flag (Fontana/PGP RTB), 1988.
Miles Davis – Amandla (Warner Bros/Jugoton), 1989.
James Brown – Live At Apollo (Polydor/Universal), 1963., LP reizdanje 2009.
Arctic Monkeys – Who The Fuck Are Arctic Monkeys (Domino Recordings), EP, 2006.
Sustav:
Gramofon: Pro-ject RPM4
Pojačala: Marantz 6010 OSE, MM phono preamp – samogradnja ing. Novak
Zvučnici: Davis Matisse
Kabel: Qed Qudos