Ima skupljih uređaja koji se ni kvalitetom izrade, ni funkcionalnošću, niti zvukom ne mogu mjeriti s ovim. I zato dileme nema. McIntosh C 2300 je došao da ostane. Ako ste u prilici, svako provjerite i sami zašto
Kada imate dosta novaca, vremena, znanja i kada su vam dostupne sve tehnologije koje želite primjeniti, tada ste u poziciji u kojoj je McIntosh danas.
Da bi imali sve to, treba vam samo šest desetljeća tradicije, ime koje se veže uz kvalitetu, globalno tržište i dobrostojeća klijentela. Tada možete jedan od najuspješnijih proizvoda, kakvo je bilo cijevno pretpojačalo C2200, zamijeniti nečim novim. To novo je model C2300 koji, kao i prethodnik, ima famozne VU metre, frontu izvedenu u staklu i iluminiranu u tri boje. Sve što bi poželjeli od jedne kutije je tu. Odvojeni priključci za MC i MM zvučnice, osam linijskih ulaza i čak tri izlaza, priključak za slušalice i besprijekorni daljinski upravljač. Želite li balansirano ili nebalansirano ući ili izaći, ni to nije problem. Jedna kutija koja treba zadovoljiti svakog adekvatno platežno sposobnog ljubitelja vrhunskog zvuka.
To je trebao biti i model C2200, no tamo nije bilo MC ulaza, a pojačalo za slušalice je imalo tek informativni karakter. Razlika nije samo u tome, niti u neznatno promijenjenom dizajnu prednje ploče. C 2300 je novo pretpojačalo za koje ste sigurni da je u pitanju lampa kada ga vidite, ali na to se baš ne bi kladili nakon što ga čujete. Prethodnik je bio nešto više lampaški nastrojen, iako je i tamo bilo jasno kako u McIntoshu o lampama misle sve najbolje samo kada ih se združi s odgovarajućom količinom tranzistora svih boja i oblika.
Svojedobno višemjesečno korištenje C 2200 natjeralo me da ozbiljno razmislim o svome otporu prema lampaškim uređajima. Za početak, odnos signal-šum bio je bolji nego li na većini tranzistorskih uradaka s kojima sam se družio, a ni lampe nisu pokazivale ništa od svoje hirovite naravi. Tako je to kada imate hibridnu varijantu u kojoj tranzistori i lampe mogu pokazati svoje najbolje strane. S tek neznatno više harmonika i blago podrezanim vrhovima tranzijenata, lampe su ovdje opsluživale tranzistore.
Vrlo realistično i plastično je C 2200 jedrio kroz sve glazbene žanrove i ukuse. Brzo, točno i pouzdano. Pa ako mu je i nedostajalo fatalnog šarma koji pravi lampaši znaju imati, imao je «ono nešto». To «nešto» je najbolje saželo jedno stručno uho komentarom kako zvuk nije ništa specijalno, osim što je vrlo točan. Stručno uho nije audiofilske provenijencije već klasično glazbene, pa takav komentar govori sasvim dovoljno. Usprkos nepobitnim kvalitetama, nedostatak MC pretpojačala i neadekvatno pojačalo za slušalice učinili su da, osim velikog respekta prema ovom uređaju, ne pokažem i želju za smještanjem istoga u svoj sustav. Ako je već jedna kutija, onda neka bude kompletna.
Zvuk
Ne znam da li je to bio razlog za model koji je uslijedio, no znam da je sada sve na broju. A što se desilo sa zvukom? Ako je C 2200 bio sve navedeno, onda je C 2300 još dalje od lampaša koje poznajemo. Nema tu više boje nego kod prethodnika, već je količina harmonika još skromnija, a za vrhove tranzijenata se treba dobro napregnuti kako bi bili sigurni da te cijevi koje svijetle kroz gornji poklopac uopće nešto rade. Limeni duhači sada su sjajniji, sibilanti nisu zaokruženi već tek blago zaobljeni, dok se u visokima samo nazire nešto više boje. Dinamika je fascinantna i ono što najviše plijeni pažnju je činjenica da ovo pretpojačalo ne postavlja granice niti traži optimalne uvjete. Otkuda god orkestar da krene i do kuda god da stiže, harmonička struktura ostaje koherentna. Kompleksno opslužuje kompleksne sadržaje i ne mari za broj izvođača. Opet imamo zvuk koji nije ništa posebno, osim što je fascinantno točan. Količina detalja, ili bolje i preciznije rečeno, rezolucija i transparencija su takvi da se s pravom može govoriti o uređaju koji ulazi u rijetku kategoriju hiperrealistične prezentacije materijala. Bio vam hiperrealizam drag ili ne, ono što C 2300 može vrijedno je pažnje i uvažavanja.
Ako je vjerna reprodukcija napor da se čim više približimo snimci, onda s ovim pretpojačalom putujemo ravno na snimanje. Sposobnost točnog prenošenja gotovo svih prostornih i vremenskih koordinata je fascinantna. Gotovo svih, jer dvokanalni Hi-Fi nikada neće moći izaći na kraj s reprodukcijom visine. Za ono što se s dva kanala može, McIntosh sjedi u samom vrhu.
Toliko o linijskom dijelu, a sada na skliski teren gdje vlada vinil. Za pravu procjenu kako radi gramofonska sekcija treba imati i nešto sreće, jer sučeljavanje zvučnice i pretpojačala ne mora uvijek biti vjerni odraz onoga što su konstruktori zamislili. Da bi mi bilo teže vjerno vas izvijestiti što se s ovim uređajem može, pobrinula se vršna priključna impedancija MC ulaza od 1000 Ohma. To je za Grado Statement Reference premalo i to se čuje odmah. Bez imalo dvojbe, to je neuspješan spoj. Ostaje Ortofon Kontrapunkt C koji će se u ponuđenom rasponu od 25 do 1000 Ohma vjerojatno odlično snaći. Ovdje valja napomenuti kako su navedeni Ohmi relativna stvar. Jedno su kod transformatora, a nešto sasvim drugo kod tranzistora. I dok ćete kod transformatora gotovo nepogrešivo znati da vašoj zvučnici koja mjeri 5 Ohma, odgovara ista takva priključna impedancija, kod tranzistora to je sve samo ne tako. Može biti i 5 puta više, i deset puta više, ili još više. Sigurno je samo kako je ispravan odabir jedino ono što vam se sviđa. Sa deset puta više na ulazu, Ortofon pjeva i to tako da uvjerljivo da bih potpisao kako su u Mcintoshu za referencu pri izradi MC sekcije koristili nešto vrlo slično onome što imam na gramofonu.
Kontrapunkt C je ne samo odličan spoj, već i razlog zašto je svako dobročujeće uho lako uvjeriti u superiornost crne ploče kada je reprodukcija srednjeg dijela spektra u pitanju. Da bi tome bilo tako, potreban je signal/šum koji će biti puno bliže jednom Pass Xonou nego li bilo kojem lampašu, kao i istovjetna vjerodostojnost. U odnosu na Passa, C 2300 će biti nešto bolji u sredini i visokima kao i nešto lošiji u basu. Kao i kod linijskog dijela, zvuk je koherentan i nepogrešivo točan u sredini i visokima, sa količinom harmonika koja će Passa učiniti tek neznatno «ispranijim», dok će u basu jednako blago nadvišenje u gornjem dijelu dati prednost egzaktnom Xonou. Za uređaj koji je i linijsko i gramofonsko pretpojačalo u jednoj kutiji, to je vrlo impresivan učinak.
Što se prije spominjanih Ohma tiče, s njima se možete igrati i putem daljinskog i to usred svirke. Kao i sa svim ostalim funkcijama, nema nikakvih bučnih iznenađenja pa je odabir prave ulazne impedancije samo pitanje strpljenja. Od ploče do ploče, malo gore ili malo dole biti će prava mjera, pa tako dok vas to zabavlja. Ono što je mene ubrzo počelo najviše zabavljati bila je igla u brazdi i slušalice na glavi. Ortofon Kontrapunkt C i Grado GS 1000 su se kvalificirali za kasnonoćnu kombinaciju snova. Povremeni pogled na plave VU metre ili na šest 12ax7 cijevi mogu samo ubrzati putovanje u središte svijeta glazbe.
Ostaje pitanje u kojoj su mjeri te cijevi zaslužne za dobar zvuk? Ne znam dovoljno o kineskim cijevima koje McIntosh koristi, a proizvođač u korisničkim uputama i ne spominje opciju njihove zamjene. Ako nešto nije u redu, uređaj odnesite na ovlašteni servis i ne brinite. No iskustvo sa McIntoshom me naučilo kako ne treba sve uzeti zdravo za gotovo. Svojedobno sam imao priliku u svome sistemu poslušati dva izlaza MC 275 i ustanoviti kako različito sviraju. Pokazalo se da razlog tome nije bila nikakva nenajavljena promjena unutrašnje arhitekture ili odabira dijelova, već izlazne lampe. U oba uređaja lampe su bile ispravne i nosile logo McIntosha. Na prvi pogled potpuno iste, no nakon konzultacije sa znalcem, ustanovljeno je kako su u pitanju različite konstrukcije. O tome čitajte više u tekstu Hrvoja Tonkovića. Pouka? Zaključite sami. Nakon što sam se, vjerujem, dovoljno opravdao, vrijedi koju reći o tome što se može sa različitim NOS ili novoproizvedenim cijevima. Donijet će drugačiji tonski balans, više basa, manje basa. manje sredine, više sredine, manje sredine, više harmonika, naglašenije visoke, manje rezolucije, više transparencije i tome slično.
Što je ispravan izbor? Samo ono što vam se sviđa. Za mene to su bile cijevi koje su se nekada proizvodile u našem susjedstvu uz zaključak kako se može dobiti neznatno više boje, isto toliko povećati transparentnost i ne izgubiti ništa od vrlina ovoga uređaja. Ako ste željni promjene balansa, ne morate samo put mijenjanja cijevi. Tu su i tonske kontrole za niske i visoke, upravljive i putem daljinskog. Da li mijenjati cijevi ili malo provrtiti ton kontrole? Onima koji će to proglasiti herezom skrećem pažnju na činjenicu kako su, u odnosu na brojne novoproizvedene cijevi, ton kontrole puno točnije i sigurno dugovječnije. Sa NOS cijevima stanje je nešto bolje po pitanju točnosti i vijeka trajanja, ali istovremeno i puno lošije po pitanju financija. Svima onima koji ne žele skinuti poklopac ovog uređaja, mogu samo reći da je ono s čime C 2300 dolazi sasvim dobro i da bolje nije lako naći.
Zaključak
I na kraju, kako ne preporučiti uređaj koji ovako svira, koji je tako dobro napravljen i koji ima sve što želite u samo jednoj kutiji? S aspekta cijene, vrlo lako, jer svaki McIntosh je skup i kao takav namijenjen malobrojnima. S druge pak strane, kroz ruke mi je prošlo i skupljih uređaja koji se ni kvalitetom izrade, ni funkcionalnošću, niti zvukom ne mogu mjeriti s ovim. I zato za mene dileme nema. McIntosh C 2300 je došao da ostane. Ako ste u prilici, svako provjerite i sami zašto.
Korištena oprema:
Zvučnici: Quad 2905, Audio Physics Cardeas
Slušalice: Grado GS 1000
Pretpojačala: Musical Fidelity M6PRE, Harman Kardon Citation I
Pojačala: Musical Fidelity Supercharger K 750, McIntosh MC 275
Gramofon: Oracle Delphi V + Turbo PS, SME V
Zvučnice: Grado Statement Reference, Ortofon Kontrapunkt C
Gramofonsko pretpojačalo: Pass Xono
CD: Acustic Arts Drive 1 + DAC 1
Kabeli: Wireworld Gold Eclipse 5, Acustic Arts Silve Line, Supra Sword, Transparent Ultra XL, AntiCable
Strujni filteri: PS Audio Premier, Moxtone Gridmox
McIntosh KT88 – From Russia With Love!
McIntosh cijevno pojačalo MC275 kao i ostali modeli (MC75, MC2102, MC2301, MA2275) u izlaznim stupnjevima koriste vrlo popularne i svim audiofilima dobro znane KT88 cijevi. Ono što je isto tako poznato je njihovo rusko porijeklo što u ostalom i piše na svakoj cijevi. No tu i počinje stvarna zbrka jer u stvari postoje dvije različite konstrukcije KT88 cijevi koje se mogu zateći u McIntosh uređajima. Pa o čemu se zaista radi? Kako razlikovati pojedine tipove jedne te iste cijevi?
Pažljivim zagledanjem u oblik anode (vanjski sivi plašt) mogu se uočiti po tri vertikalna pravokutna ili okrugla otvora na suprotnim stranama kroz koje je moguće vidjeti i ostale dijelove cijevi (treću, drugu i prvu rešetku te katodu). Ti otvori su najzaslužniji za onaj dobro nam znani ”magičan” doživljaj koji stvaraju užarene katode cijevi u pojačalima dok slušamo glazbu. S obzirom na oblik otvora možemo ustanoviti o kojem tipu cijevi se radi, a donekle i o samom proizvođaču.
Ukoliko na anodi primijetite pravokutne otvore tada znajte da se radi o cijevima proizvedenim u St. Petersburgu. Tvornica u St. Petersburgu u vlasništvu je ruske firme JSC Svetlana i njihov logotip predstavlja veliko slovo C (u stvari ćirilićno S) postavljeno u krug iz kojeg vire po tri vodoravne crte sa svake strane. Upravo zbog toga za taj se logotip udomaćio izraz Winged C, odnosno krilato C.
Drugi tip predstavljaju cijevi koje na svojim anodama imaju okrugle otvore. Konkretnog proizvođača tih cijevi nije jednostavno ustvrditi, ali se zna da se radi o pulu ruskih tvornica iz Saratova kojima danas upravlja američki New Sensor Corporation (pripadaju mu također Sovtek, Elektro Harmonix, Gold Lion, Tung-Sol i Mullard). Njihov logotip nosi oznaku Svetlana Electron Devices.
Kako su oba brenda neko vrijeme koegzistirala na američkom tržištu logična posljedica je bila i ponuda dva tipa ”Svetlana” cijevi. Takva situacija je trajala do trenutka kada je sporazumnom odlukom obiju strana iz 2003. godine (nakon tužbe koju je podnio JSC) odlučeno da se cijevi proizvedene pod kontrolom JSC Svetlana iz St. Petersburga smiju na američkom i kanadskom tržištu prodavati isključivo kao Winged C SED St. Petersburg, a cijevi proizvedene u Saratovu i pod kontrolom New Sensor Corporation isključivo kao Svetlana Electron Devices uz odgovarajući logotip. Kako New Sensor Corporation danas ima ogroman tržišni udio njihove su cijevi s vremenom gotovo istisnule konkurenciju odnosno Winged C.
Dakako, na cijevima koje se isporučuju sa McIntosh uređajima stoji samo oznaka McIntosh KT88, Made in Russia, iz čega se bez pažljivijeg zagledavanja ne može ustvrditi o kojem se stvarnom proizvođaču radi. Stoga nije rijetko pronaći dva MC-275 pojačala isporučena sa različitim KT88 cijevima.
Hrvoje Tonković