Čini nam se kako danas gotovo kao po pravilu susrete s dediciranim vanjskim digitalno-analognim pretvaračima prate blago nejasni i anakroni doživljaji u rasponu od “nepotrebnog kompliciranja” s najčešće neizvjesnim ishodom u jednoj, sve do bezrezervne pohvale u praktičnom pokušaju odgovora na zvučne nedostatke u drugoj krajnosti. Potonjem slučaju uglavnom prethode pojave skopčane s neadekvatnim entry-level digitalnim reproduktorima koji statistički dominiraju početničkim nezadovoljstvima, a na koje D/A pretvarači oduvijek nastoje ponuditi pristupačno rješenje za učinkovito unapređenje zvuka.
Kako bilo, u oba slučaja D/A konvertori nerijetko nam se čine kao audio-dinosauri koje je pregazilo vrijeme i životare na marginama audio-scene, uz povremene manje ili više uspješne primjere upotrebe u ozbiljnim instalacijama (osim možda uz ogradu u segmentu “krajnje egzotičnih” audio-sustava, gdje je ionako uvijek sve moguće). Ma koliko maglovite bile naše impresije, kriterije za konačnu kvalifikaciju najčešće prati nejasna pozicija osobnih prioriteta sučelice njihovoj kvantitativnoj novčanoj (protu)vrijednosti, pa stoga individualno oprečni dojmovi ne bi trebali čuditi.
Na testu za ovaj broj su dva digitalno-analogna pretvarača renomiranih proizvođača koji su, svaki u svojem segmentu, možemo smatrati predvodnicima trenda koji je uzrokovao kasniji porast popularnosti ovih uređaja, te njihovo širenje u svijet konzumne elektronike čijim su neupitnim dijelom ostali do današnjih dana: u tom smislu danas radije govorimo o sporadičnom zastranjenju digitalnih izvora u smislu odvajanja pojedinih funkcionalnih sklopova, nego o “dinosaurima audio-sustava” koje je vrijeme propustilo poštedjeti.
Opis
Dva renomirana proizvođača – Audio Research i PS Audio – danas na testu imaju svaki svoj novi D/A pretvarač. Zgodna je okolnost da su oba proizvođača u svoje vrijeme imali vrlo uspjelih modela pa i današnja okolnost predstavlja još jedan trenutak u kojemu možemo napraviti usporednu evaluaciju njihovih recentnih postignuća na ovom polju.
Da je bilo krajnje vrijeme priznati da se sustav vrijednosti prosječnog glazbenom potrošača promijenio, potvrđuje tradicionalno u svom dizajnu prilično konzervativni Audio Research. Njihov prvi DAC izašao još davne 1991. godine, nekako u vrijeme kad je odvojena pretvaračka komponenta počela dobivati na značaju u javnosti. Novi njihov, ukupno peti po redu DAC7, postignuće je vrijedno pažnje prije svega zbog toga što napokon pozitivno odgovara na zahtjeve spomenutog prosječnog suvremenog konzumenta koji očekuje mogućnost povezivanja s “netradicionalnih” digitalnih izvora preko USB priključka. I u Audio Researchu napokon su odlučili poslušati glas javnosti, jer se sa stražnje strane pored kvalitetnih RCA i BNC priključaka, nalaze AES/EBU priključak i spomenuti USB koji podržava standarde od 1.0 do 2.0 u širinama riječi od 16 do 32 bita, kao i frekvencije od 32 do 48 kHz, bez obzira koristimo li kao izvor MAC ili PC standard.
Tako će i sve brojniji pripadnici iTunes kulture napokon doći na svoje. Uređaj preko USB ulaza pritom neće podržati 24/176 (čak je i 24/96 upitan), iako će takve frekvencije bez problema funkcionirati na bilo kojem drugom digitalnom ulazu. Ovo samo znači da reprodukcija visokorazlučivih formata ne ide preko USB-a. Uređaj koristi asinkronu konverziju preko USB ulaza kako bi se postigao robustan prijenos s PC-a, no ovo istodobno ne znači da uređaj obavlja “pravi” 24/192 upsampling (poput velike većine današnjih D/A pretvarača, dakle, koji koriste asinkroni upsampling). Ostali će priključci osigurati preko receivera nesmetan prijam i obradu signala do 24bita/192 kHz preko coax-priključaka (RCA ili BNC, 75 Ohma), odnosno AES/EBU (110 Ohma) i optičkog toslink priključka. Iznutra se za dejittering brine stabilni generator takta, a napajanje je bazirano na dva odvojena transformatora i sedam neovisnih regulacija.
Ključni dio, D/A pretvarač, uključuje Burr-Brown internu 24/192 arhitekturu, a koristi pasivnu strujno-naponsku pretvorbu za minimalne gubitke. Podatak o konkretnom korištenom modelu nismo našli u podacima proizvođača, no znamo da DAC7 koristi direktno spregnuti izlazni analogni stupanj (pojačanje) temeljen na FET-ovima. DAC7 punog je balansiranog ustroja i velikodušnog napajanja, čime je osiguran odličan odnos signala i šuma (od čak 114 dB preko analognih XLR izlaza) i zanemariv utjecaj vanjskih naponskih kolebanja. Odluka tima dizajnera bila je da se ugrade zasebni transformatori. Oni su, kao i štampana pločica, jednaki onima iz Reference klase uređaja, i brinu za napajanje audio i digitalnih sklopova. Istodobno, ovo predstavlja neke od glavnih razloga za konačnu cijenu uređaja.
S prednje strane upravlja se odabirom ulaza, apsolutnim polaritetom, te iskapčanjem analognih izlaza (funkcije “Invert” i “Mute”), o čemu korisnika obavještavaju indikatorske led-diode. Da, tu je i daljinski, kojim su se u Audio Researchu potrudili doskočiti problemu upravljanja kada je kao izvor računalo spojeno preko USB priključka.
Ne ulazeći u prijepor oko izjave na stranicama proizvođača da je “PS Audio bila prva kompanija koja je ponudila D/A pretvarač za širu potrošačku audio-upotrebu” nalazimo ga vizualno jednako konzervativnim kao i onaj prethodno opisani, premda kompaktni dizajn Digital Link III iz PS Audia na prvi pogled neće pobuditi preveliko zanimanje za uređaj. Podsjetimo li se na komadić povijesti ovog proizvođača, nalazimo da je prvi njihov komercijalni proizvod zapravo bilo phono-pretpojačalo, te da je prvi idući korak u digitalnoj domeni bio za ono vrijeme vrlo ambiciozan: poželjeli su, naime, zvuk tadašnjih cd-playera (ondašnji Sony i Philips) dovesti u razinu kvalitete koje je obećavao kvalitetan gramofon.
Tu počinje priča o prvome Digital Linku, koji je po svom dolasku koncem osamdesetih bio odlično prihvaćen u javnosti. Na ovom testu njegova je treća inačica koja je zadržala cijenu inicijalnog modela, ali je – sasvim očekivano – dva desetljeća razvoja u ovom segmentu donijelo sasvim nova tehnička poboljšanja, a time i prilike za značajnije pomake u kvaliteti reproduciranog zvuka. Vizualno neugledna, midi-komponenta širine 22 cm sa stražnje strane ima svega tri digitalna priključka (optički toslink, standardni RCA te USB), a oko njih su simetrično s obje strane postavljeni analogni audio izlazi (preko RCA i XLR priključaka). Bivši Burr-Brown (danas u vlasništvu Texas Instruments korporacije) dao je jedan od najboljih balansiranih digitalno-analognih pretvarača danas, oznake TI PCM1798DB, i upravo je on u srcu ovog uređaja. Dakako, i ovdje se radi o 24/192kHz arhitekturi procesora, što uz 24-bitnu rezoluciju donosi inherentni dinamički raspon od 123 dB, a uz svega 0.0005% ukupnog harmoničkog izobličenja (THD). Ovo samo po sebi ne garantira kvalitetu zvuka, ali nas okolnost da je topologija balansirana, s diferencijalnim izlazima i osmerostrukim oversampling filterom, svakako dodatno umiruje.
Receiver u D/A pretvaraču jedna je od najkritičnijih komponenti i potencijalni izvor faznih kolebanja i jittera. Zadaća mu je da serijski tok ulaznih podataka prenese u paraleli do pretvarača, ali da pritom izolira takt iz generatora takta (clock). Ova funkcija prva je u nizu onih unutar DAC-a koja ima presudnu ulogu u njegovom konačnom radu, pa su u PS Audiu odlučili ovu kritičnu zadaću prepustiti novom 192 kHz Crystal CS8416 s vrlo niskim jitterom. Slično kao u DAC7, diskretni FET-ovi u izlazu pojačat će signal do razine linijskog signala, pa ne čudi što su se odlučili za izlazni stupanj u A klasi.
Zapravo, topologija koristi FET-ove na ulazu, a snažne bipolarne tranzistore niske razine šuma za stupanj pojačanja i izlazni stupanj. Izlaz iz pretvaračkog sklopa i izlazni stupanj (pojačanje) i ovdje su direktno spregnuti, pa su gubici minimalni, a zadržana razina dinamike prilično impresivna. Kako se sve u PS Audiu vrti oko napajanja, možda je red reći nekoliko riječi i o ovome dijelu uređaja; transformator promjera otprilike širine kućišta spojen je s kondenzatorima ukupne vrijednosti nekoliko tisuća mikrofarada, tu su regulatori napajanja koje je izradila Linear Technologies, a zatim i red brzih dioda niske razine šuma. Sprijeda se nalaze svega dvije tipke; prvom odabiremo jedan od tri digitalna ulaza, a drugom jednu od dvije frekvencije naduzorkovanja (96 ili 192 kHz), dok će nas o našim izborima informirati plave diode. Daljinskog upravljača ovdje nema.
Slušni test
Kao transport (izvor digitalnog signala) korišteni su standardni DVD player, prijenosno računalo, te ponajviše DVD recorder, i to uglavnom na način da je materijal prethodno ripan na hard-disk, a potom preko digitalnog izlaza (toslink ili coax) reproduciran na neki od ova dva uređaja. Od USB konekcije smo nakon nekog vremena odustali: ne radi nepraktičnosti (štoviše – u slučaju Audio Researcha dodatni daljinski pokazao se itekako učinkovit!), nego radi toga što su pri reprodukciji komprimiranih datoteka razlike u zvuku nepostojeće ili zanemarive. Zapravo – da bismo bili potpuno precizni – s oba uređaja zvuče odlično, i gotovo bismo mogli raspredati o nekim sasvim audiofilskim odlikama zvuka ovdje, međutim zanimalo nas je više kakva je situacija s reprodukcijom standardnog “red book” CD-a.
U slučaju ARC DAC7 riječ je o vrlo preglednoj zvučnoj slici u kojoj se isprva isticalo mid-bas područje, naglašavajući pritom grlatost muških vokala i dajući svim snimkama nešto atraktivniji karakter. Nakon perioda inicijalnog usviravanja u usporedbi s drugim izvorima (kućni DAC i Digital Link III) ova primjedba je gubila na značaju, te sam je u kasnijem periodu evaluacije uz puno truda uspio potvrditi tek koncentriranim slušanjem u direktnoj komparaciji. Vjerujem da bi se u nastavku testa ona sasvim izgubila, međutim valja reći kako radi objektivno o sasvim zanemarivoj primjedbi i u okolnostima provedenog testa. Povlačenjem ovog dijela zvučne slike vremenom je sve više u prvi plan dolazilo izvrsno srednjotonsko područje, radi kojega sam se u nekoliko navrata upitao je li moguće da nema nikakvih cijevi u ovom uređaju.
Prirodno rafiniran kada se radi o vokalima, DAC7 povremeno je svojom raskošnom prezentacijom solo gudača ili puhača, bez obzira na glazbeni žanr, dočaravao pravu glazbenu predstavu u kućnim uvjetima. O ovome najbolje svjedoči nekoliko produljenih noćnih sesija, koje su nakon inicijalnog perioda izgubili karakter stroge evaluacije i postupno postali neobavezno i neopterećeno uživanje u snimci. Povezanost zvučne slike u cjelini gledano odlična je, ekstenzija u visokotonskom dijelu spektra sve bolja s vremenom usviravanja, a bas područje je obilno, propulzivno i s tek zanemarivim obilježjima gubitka fokusa u velikim orkestralnim snimkama kada se u istom dijelu registra isprepliću dionice različitih instrumenata sasvim različitih tekstura. Slušatelj ih, doduše, svaku posebno bez ikakvih poteškoća prati, međutim u cjelini su u nekoliko navrata povremeno dominirale zvučnom slikom i to više volumenom, nego ritmičnošću, definicijom ili teksturom.
Separacija instrumenata pritom je – zanimljivo – ipak bila očuvana, čak i u slučajevima kada se radi o nekoliko instrumenata iste grupe (primjerice puhači, ili gudači). Pozornica je primjerena kvaliteti snimke, te se ne bez razloga može usporediti s kućnom referencom u spoju s kvalitetnim CD transportom. U sprezi s opisanim organskim tumačenjem zvuka kao glazbenog totala konkretnog trenutka, u cjelini gledano uz DAC7 se javljaju analogije s korektno podešenim gramofonom, tim više kada je riječ o makrodinamici, te se manja daljnja poboljšanja dobivaju promjenom naponskog kabela, te korištenjem uređaja koji osigurava stabilnost u čitanju spremanjem na hard-disk (poput DVD recordera ili računala). U cjelini gledano – vrlo postojano, te bez lažne atrakcije; prirodno, pitko i snažno.
Prelaskom na PS Audio DLIII u prvi plan dolaze odlično definirani ekstremi zvučne slike; ritmično, pulsirajuće i fokusirano bas područje s finom teksturom, informativno visokotonsko područje s realističnim dinamičkim rasponom, ali bez zamornih isticanja izvan glazbenog konteksta, što je u ovoj cjenovnoj klasi uređaja koliko neočekivano, toliko i pohvalno. Daljnjim usviravanjem uređaj otkriva fini potencijal i u ostalim aspektima evaluacije, pa će se tako vremenom slegnuti početni dojmovi o manjkavosti prostorne eksplikacije, i uz inicijalni spoj preko toslinka i balansiranih analognih kabela uređaj zvukom približiti postavljanju izvođača po širini i dubini pozornice dosezima zabilježenima s ARC DAC7.
Svakodnevnim korištenjem na postavci s 96kHz postignuti su odlični rezultati, dok je u 192 kHz-nom načinu zamjetna bila veća prostorna informativnost (odjeci prostora snimke lakše se razaznaju) i nešto dinamičnije (nikako i zrnato!) visokotonsko područje. Nakon ukupno deset dana rada, odlučio sam da je vrijeme za ozbiljniju evaluaciju dviju postavki (96 ili 192 kHz), pa sam u tu svrhu preslušao dosta materijala, ali ovaj puta uz kvalitetniji mrežni kabel. Rezultati su vrlo zanimljivi: premda se u cjelini zvučna slika upotpunila, s niže postavljenom frekvencijom naduzorkovanja postiže se bolja glazbena kohezija u snimkama koje su prosječne kvalitete, dok su one kvalitetnije atraktivnije i bogatije zvučale naprosto raskošnije na 192 kHz.
Viša frekvencija naduzorkovanja također se odlikuje sve boljom sredinom i uvjerljivijim visokotonskim dijelom Također, promjena naponskog kabela donijela je još jednu značajnu promjenu: granica pozornice pomaknuta je unatrag i sada je bila postavljena nekoliko metara iza linije zvučnika, čime je zvučna pozornica po dubini dobila na uvjerljivosti, ali je zgodna okolnost da su pritom i ostale dvije dimenzije svojoj protežnosti prividno narasle, bez gubitka definicije i kontura izvođača, te stabilnosti njihovih mjesta. Nadalje, mikrodinamika je na 192 kHz značajno bolja, ukoliko snimka to osigurava. Makrodinamički, te uz prosječan glazbeni materijal komercijalnih izdanja – 96 kHz radi odlično, te se uz ovakvu kvalitetu snimki vjerojatno stvar svodi na vječiti prijepor o osobnim ukusima, te dvojbu: glazbena cjelina ili raskoš i atraktivnost obilja detalja koji glazbu čine živom.
Zaključak
Usporedbom s kućnom referencom oba uređaja zvukom se približavaju vrlo blizu korištenjem uobičajenog transporta, dočim su razlike u zvuku to izraženije što se koristi bolji transport, i u takvim se slučajevima postaje aktualan jedini “konačni” faktor: osobni ukus i potrebe potencijalnog vlasnika. Prevaga je u očitoj fleksibilnosti u smislu mogućnosti korištenja novijih izvora preko USB priključka. Oba uređaja zadovoljit će i ukusima vrlo izbirljive, što u neku ruku, zanemarimo li upsampling, odražava neke od konstruktorskih odluka u pogledu korištenih elemenata, poglavito u izlaznom stupnju. U svojim najboljim trenucima Audio Research DAC7 nosi brojna obilježja “kućnog” zvuka: snažno, dinamično i povremeno vrlo atraktivno, no bez suvišnih inzistiranja na detaljima, istodobno uz vrlo suptilno iznošenje kvalitetnih snimki orkestralnih izvedbi i komornih sastava. Upotrebom računala preko USB-a, njegove se zavidne zvukovne odlike manje ističu, što je s jedne strane sasvim očekivano, no s druge teško može opravdati očekivanja i zapravo od ovog konvertera čini tek “logičan razvojni korak” u nizu odličnih “klasičnih” digitalno-analognih pretvarača ovog renomiranog, premda vrlo konzervativnog imena audio-industrije.
U usporedbi s DAC7, izgleda kao da DLIII nema preferenci po pitanju digitalnog izvora, već se čini kako će iz svakoga korištenog transporta izvući maksimum u danim okolnostima. Ukratko: jednako kao što u njegovu dizajnu nema ničeg suvišnog, tako i u zvuku uređaja valja pozdraviti jednostavnost i integritet kojima uređaj nagrađuje svaki trud oko poboljšanja zvuka. Ovo ga, u konačnici, čini relativno pristupačnim putem za unapređenje digitalnog izvora i u osrednjim sustavima sa svojim uobičajenim boljeticama, usto prilično jednostavnim za upotrebu. Radi toga smatra se primjernom platformom za daljnja poboljšanja zvuka (prilično pozitivno reagira na promjene digitalnog kabela, a vrlo pozitivno na različite naponske, u kojem pogledu preporučujemo eksperimentirati). Radi podržanog USB standarda ostavlja dojam relativno fleksibilnog uređaja u pogledu potreba “suvremenog potrošača” koji ne zazire od “potrošnje” komprimirane glazbe s računala. U obilju tehnički inferiornih starijih i mediokritetskih (politički korektnije: dinamički zakinutih) današnjih prosjeka kvalitete snimki popularne i rock glazbe, zvuk zamoran u analitičnijim sustavima postaje uz PS Audio sasvim slušljiv i vrlo zabavan i uz ovakve postavke osigurat će duge periode užitka posvećenom audiofilu bez većih pretenzija u klasici.
Usporedo s ovim će se na 192 kHz uređaj pokazati iznimno korektnim i pri reprodukciji kvalitetnih snimki, uz sve iznoseći i neke od odlika usporedivih s “velikim uređajima”. Ugodno provedeno vrijeme s oba uređaja svjedoči da će CD standard po svemu sudeći biti još dugo vremena uz nas, a testirani modeli udahnut će materijalu zabilježenom u ovom standardu novi dah života. Svaki od njih, u svom cjenovnom segmentu nudi prirodno rješenje za njegovu “novu mladost”, a uz veću fleksibilnost ovih uređaja dodavanjem sve popularnijeg USB priključka vremenom će možda promijeniti način slušanja novih generacija potrošača glazbe s nešto drugačijim glazbenim navikama. Da je odličan zvuk moguć i iz eksternog pretvarača znali smo, ali zašto su se naše simpatije uz ove uređaje okrenule u tolikoj mjeri da preporučujemo nešto u kategoriji koju audio-povijest do danas nije još službeno otpisala – ostaje provjeriti svima u potrazi za načinom za povećanje užitka reprodukcije naslova svoje digitalne fonoteke i odabrati potom osobnog favorita.
| KARAKTERISTIKE | |
| Audio Research DAC7 | |
| DAC: | 24 bit/192 kHz |
| Digitalni ulazi: | USB, RCA, BNC (SPDIF), XLR (AES/EBU), Toslink |
| Analogni Izlazi: | Balansirani XLR, Single-Ended RCA |
| Dimenzije (ŠVD): | 480 x 134 x 254mm |
| Masa: | 8.2 kg |
| Cijena: | |
| PS Audio DL III | |
| DAC: | 24 bit/192 kHz |
| Digitalni ulazi: | USB, RCA (SPDIF), Toslink |
| Analogni Izlazi: | Balansirani XLR, Single-Ended RCA |
| Dimenzije (ŠVD): | 220 x 70 x 375mm |
| Masa: | 8.2 kg |
| Cijena: | |
| INFO: | Media Audio, www.mediaaudio.hr |
Korišteni sustav:
Zvučnici Reference 3A “Royal Virtuoso” na Rondo “Gravity Reference” stalcima
E.A.R. 912 cijevno pretpojačalo
Pass Aleph 5 i Atma-Sphere S-30 mkII pojačala snage
Theta Generation VIII DAC
Pioneer DV-585
Panasonic DHR-EX 88
notebook IBM Lenovo x41 s Windows Media Player i Foobar
VPI Aries / JMW Memorial 10.5 / Zyx Airy i Kuzma KC-Ref. (gramofon i zvučnice)
Nordost Valkyrja zvučničku kabel
WireWorld Golden Starlight 5 (digitalni)
WireWorld Eclipse V
Nordost Valkyrja i Quattrofil
Discovery Essence
VPI phono (analogni kabeli)
Shunyata King Cobra V1
Synergistic Research Reference Master Coupler (naponski kabeli)
PS Audio Quintet i STRAAD Condicio Reference 3.8 (strujni filtri / letve)
Popis glazbe:
Kirov Orchestra – Valery Gergiev: Nutcracker (Philips)
S.S. Rachmaninov – Vespers & Complete All-night Vigil: Estonian Philharmonic Chamber Choir (Hybrid SACD), 2005./2006.
P. Rameau – Suites From Platee & Dardanus; Nicholas McGegan w/Philharmonia Baroque Orchestra (Philips), 1996.
Miles Davis – Kind Of Blue (Capitol / Legacy), 1959.
Joe Pass & Ella Fitzgerald – Take Love Easy (Pablo/ JVC XRCD), 1956.
The Big 4 – George Kawaguchi’s The Big 4 (JVC XRCD)
V.A – The Superb Extended Resolution Sound of TBM: Audiophile Ref.III (JVC/XRCD)
Ry Cooder with Manuel Galban – Mambo sinuendo (Nonesuch), 2003.
American Analog Set: – Know By Heart (Tiger Style), 2001.
Jane’s Addiction – Ritual De Lo Habitual (Warner), 1990.
Dead Can Dance – Into the Labirinth, (4AD), 2005., MFSL Hybrid SACD
Beck – Sea Change (Geffen), 2002., Hybrid SACD
Bob Dylan – Tell Tale Signs, The Bootleg Series vol.8 (Columbia), 2008.