Univerzalni glazbeni kontroler – Mrežni audiofil
Uređaj koji je pristigao na test poprilično je teško definirati jednim pojmom. Njegove brojne funkcije definiraju ga kao pretpojačalo, media server, DAC, internetski radio prijemnik ili jednostavnije rečeno univerzalni glazbeni kontrolni centar.
Razina jednostavnosti na koju nailazimo prigodom podešavanja i korištenja uređaja nije slučajna i plod je odlične strategije koju su Antony Michaelson i njegov team razradili osmišljavajući “M1Click”. Svjesni da u kući već imaju vrlo kvalitetan i popularan digitalni pretvarač “M1” nije bilo razloga ne iskoristiti isti kao osnovicu za platformu na kojoj se gradio novi uređaj. Trebalo je dakle dodati audio streaming, modul za internetski radio, cijelu gamu analognih i digitalnih ulaza i izlaza, napisati softver koji bi sve to kontrolirao i na kraju ponuditi sučelje koje mora biti fleksibilno, jasno, čitljivo i intuitivno.
Sve to je u paketu već posjedovala tvrtka “Stream Unlimited” iz Austrije, koja je nastala kao dio Philipsa i čiji je zadatak bio koristiti potpuno nova rješenja iz faze razvoja i implementirati ih u uređaje koji su tek u planu. Zanimljivo je da je baš “Stream Unlimited” bio centar koji je za korporaciju implementirao prva streaming rješenja prije skoro 10 godina. Za testirani uređaj ponudili su opciju u vidu modula pod nazivom “BridgeCode DM860”, koji je uz ostale kvalitete posjeduje kompatibilnost sa velikim brojem formata. Kombinacija dva provjerena segmenta riješila je tvrtku najvećeg dijela brige i ostavila mogućnost inženjerima da se posvete detaljima i posve zaokruže proizvod. Vratimo se samo na trenutak prema “DAC” sekciji i prisjetimo se najvažnijih tehničkih činjenica. Radi se o 24 bitnom upsampling pretvaraču koji prihvaća signale do 192kHz, a temelji se na već mnogo puta opisanim “TI Burr Brown” delta-sigma čipovima “PCM 1796” u dual-diferencijalnoj konfiguraciji uz 8x oversampling.
Uređajem se upravlja isključivo preko daljinskog upravljača, a uz pomoć velikog i dobro čitljivog zaslona u bolji. Navigacija je ugodno brza, a ponuđene opcije logično grupirane tako da prva interakcija s korisnikom ostavlja odličan dojam. Oni koji žele ekran osjetljiv na dodir neće doći na svoje, no u toku testiranja doista nisam osjetio potrebu za istim. Prije početka samog testiranja trebalo se odlučiti na koji od ulaza primarno dovesti signal. Pogledom prema tehničkim karakteristikama uređaja vidljivo je da su u najboljem položaju oni koji namjeravaju koristiti žičanu Ethernet konekciju koja osigurava pun potencijal u smislu prihvata signala u rezoluciji od 24bit/192kHz uz komfor upravljanja preko predočnika.
Od isprobanih rješenja na strani računala najzgodniji su mi se učinili “JRiver Media Jukebox” i “Twonky Media” koji svojom jednostavnošću predstavlja odlično rješenje. U slučaju da korisnik ima potrebu koristiti bežičnu mrežu konfiguracija je nešto zahtjevnija, te treba računati na ograničenje u prihvatu signala do 24bit/96 kHz. Na raspolaganju nam stoje i S/PDIF ulazi (24bit/192kHz), optički, dva USB ulaza od kojih je stražnji limitiran na signale do 48 kHz, te iPod dock. Svi ulazi su provjereni na funkcionalnoj razini, dok je slušni test obavljen korištenjem mrežnih, USB i S/PDIF ulaza. Treba spomenuti da uređaj nudi i 3 analogna RCA ulaza, te dva analogna izlaza od kojih je jedan varijabilni i nudi regulaciju glasnoće preko daljinskog upravljača.
Softverska podrška za “M1Click” se stalno ažurira pa se novim nadogradnjama neki od podataka navedenih u tehničkom opisu može i redefinirati. To se uglavnom dotiče mogućnosti prihvata nekih formata datoteka u većoj rezoluciji, ali i sposobnosti njihovog procesiranja što u konačnici može utjecati i na sonične rezultate. Zbog toga je potrebno redovito pratiti eventualne nadogradnje i obaviti ažuriranje softvera. Društvo u kojem se našao testirani uređaj na testu bilo je pomalo iznad njegove cjenovne kategorije, no ideja je bila doživjeti zvuk sustava uz nešto jeftinije pretpojačalo i na taj način ocijeniti razlike, ali i pružiti uređaju okruženje koje mu može pružiti maksimalne mogućnosti da pokaže svoje kvalitete.
U toku testiranja promijenjeno je i nekoliko analognih interkonekcijskih i naponskih kabela, te se pokazalo da pretpojačalo zna iskoristiti bolje kabele obje namjene. “M1Click” izvanredno je reagirao na kvalitetnije strujaše pa je preporuka budućim vlasnicima pokušati eksperimentirati s nekoliko različitih kabela i na taj način odmah unaprijediti zvuk. U tehničkom opisu nisu detaljnije elaborirane opcije koje nude raznovrsni meniji zbog njihove opsežnosti, no oni koji žele dublje zaviriti u poneku opciju prije odluke o kupovini to mogu učiniti u uputama za rukovanje koje zorno prikazuju i objašnjavaju opcije, a koje su dostupne na stranicama proizvođača. Na kraju ovog dijela teksta recimo i da je pomalo šteta što uređaj nema integrirani izlaz za slušalice.
Taj dodatak bi svakako dobro došao na centralnom mjestu kućnog audio sustava, pa će korisnici koje takav način uživanja u glazbi zanima morati posegnuti za vanjskim rješenjem. Nepostojanje digitalnog izlaza se s druge strane nije pokazalo kao nedostatak zbog odličnih rezultata koje je “DAC” postigao na slušnom testu. Ostalo je dakle dovesti mrežni kabel do uređaja, spojiti kvalitetan strujni kabel (Wireworld Electra), te povezati “M1Click” s izlaznim pojačalom. U toku testiranja korištena su oba izlaza (EAR 890 i Pass 0s) dok je interkonekt bio “Nordost QuattroFil” spojen na varijabilni izlaz. Nakon jednog dana laganog usviravanja krenuo sam na najzanimljiviji dio druženja s uređajem
Slušni test
Kako je već rečeno “M1Click” posjeduje cijelu baražu ulaza i izlaza koji se donekle razlikuju po svojim soničnim dometima, no svi oni dijele jednu globalnu viziju zvuka koju je razmjerno lako opisati. Radi se o pitkom, no bogatom zvuku koji uzevši u obzir cijenu uređaja nudi uvid duboko u glazbeno tkivo, razaznaje i prezentira mnogo finesa i detalja uz sposobnost da sve sonične elemente odlično su uklopi u jednu koherentnu, čvrstu, i dinamičnu sliku. Slušajući solo piano (Ganelin/On Stage, Backstage/Leo Records) oduševio je izvanredan timbar instrumenta, te živosti koju je snimka posjedovala. Umjesto jednog glazbenog fragmenta kojim sam želio otvoriti testiranje preslušao sam više od pola materijala. S punim pravom mnogi će upitati čemu onda znatno skuplje pretpojačalo u sustavu i neće biti daleko od pitanja koje sam i sam razmatrao.
Treba zbog toga biti jasan i kazati da spajanjem testiranog uređaja nimalo nije kompromitirana ugoda i zanimljivost reprodukcije, no krajnja prisutnost instrumenta u prostoru, razina detalja, njihova definicija, te gustoća harmoničke strukture ipak pripada višoj klasi. Prostor koji je u sustavu definirao uređaj na testu spada u njegove snažnije adute. U širinu se doticao samih rubova slušaonice, dok je dubina bila naglašena uz dojam da pred sam kraj lagano gubi dojam mikrodinamike i zatvara se nešto oštrije. Prelaskom na veće sastave dojam se nije osobito promijenio, no u dubini prostora počelo je nedostajati malo zraka. Instrumenti glazbenika bili su ocrtani oštro uz odličnu definiciju, separaciju i timbar.
Zvuk je kroz cijelo to vrijeme posjedovao zavidnu brzinu i elasticitet kojim su dinamički skokovi bili bezbolno savladani, ali i dozu dopadljivosti koja se kroz duže slušanje može doživjeti kao sasvim lagani dojam topline kroz cijeli spektar. Bas područje se u takvoj strukturi posebno isticalo kvalitetom, ali i dopadljivošću. Brzo, snažno sa solidnom ekstenzijom, ritmom i fokusom pružalo je naglašeni dojam ataka, ali uvijek u granicama koje nisu remetile urednost i uniformnost zvučne slike. Detalji unutar bas područja uz malo su topline bili isporučeni u pravoj mjeri sa prekrasnom definicijom. Isto vrijedi i za srednjetonsko, te visokotonsko područje uz opasku da su ti fragilni ukrasi ponekad lagano rezervirani i nešto povučeniji u strukturu, te razinu finesa bas područja dostižu na nešto većoj glasnoći kada visokotonski tranzijenti imaju tendenciju biti sasvim malo iskričavi.
U okruženju u kojem se uređaj nalazi ta karakteristika je uglavnom bila pozitivna, no ističem je zbog eventualne inkompatibilnosti s drugačije ustrojenim sustavima. Treba priznati da sam se i sam nekoliko puta iznenadio kvalitetom reprodukcije testiranog uređaja posebno s akustičnim instrumentima koji posjeduju onu finu aureolu laganih vibracija tijela instrumenta, ali i u trenucima u kojima sustav potpuno jasno slika prostor oko orkestra sa svim finesama kojima obiluje pozornica prepuna glazbenika. Vokalne izvedbe spadaju u omiljenu razonodu uređaja koji je zbog svojih osobina u stanju formirati zanimljivu izvedbu bez tragova zrnatosti ili neprirodne nazalnosti.
Reprodukcija u takvim trenucima odlično profitira od mirne podloge oslikane tamnijim nijansama pa se u konačnici cijela izvedba doima odmjerenom i vrlo prirodnom. “M1Click” voli i rock glazbu i ne libi se pokazati da zna zazvučati i mrvicu sirovije i oštrije u trenucima u kojima snimka traži takav angažman. Presjek soničnih osobina uređaja dobiven je slušanjem s različitih digitalnih ulaza, no činilo mi se da je ovakav općeniti dojam znatno korektniji i informativniji, te znatno bolje zrcali kvalitete samog uređaja od pomalo konfuznog uspoređivanja zvuka korištenjem različitih digitalnih ulaza. Manje razlike naravno egzistiraju, ali treba uzeti u obzir i čimbenik najrazličitijih formata i rezolucija samih snimaka. Opcija koja mi se najviše svidjela je žičana mrežna konekcija.
Zvuk koji uređaj formira takvom vrstom spajanja je uz S/PDIF, te prednji USB ulaz svakako je superioran drugim opcijama spajanja. Wireless konekcija tendira malo kompromitirati dinamiku, a cijela slika postaje sasvim malo uža. Stražnji USB port znatnije je reducirao dinamiku, te u inače vrlo glatku prezentaciju vokala donio malo oštrime i zrnatosti. Doista je velika šteta što i stražnji USB port ne prihvaća 24bit/192kHz signale. Opcija je naravno prednji “USB”, no njegova je funkcija rad s vanjskim hard diskovima ili memorijskim stikovima.
Zaključak
U svakom segmentu kojeg prigodom valorizacije polivalentnog uređaja valja uzeti u ozbiljno razmatranje “M1Clic” je pokazao i više od očekivanog. Bez obzira na ogroman broj opcija i mogućnosti njegovo namještanje moguće je obaviti i bez potrebe za detaljnim proučavanjem priručnika. Zvuk uređaja dovoljno je uvjerljiv i promišljeno finiširan da niti u okruženju višestruko skupljih komponenata nije bio usko grlo.
Na kraju treba apostrofirati i ogroman broj formata koje podržava kao i stalno nadograđivanje internog softwarea koje osigurava i buduću kompatibilnost. Sumirajući sve navedeno postaje sasvim jasno da u svojoj kategoriji gotovo da i nema ozbiljnih takmaca koji bi nudili mrežnu opciju, ali i zvuk koji s pravom svoje partnere može tražiti i u višoj klasi. Pravi mrežni audiofil.
Sustav za test
CD/SACD: EMM Labs CDSA-SE, Philips 963SA
High Res: M2Tech Young+Asus N53JF+J.River Media Centar 16
Logitech squeezebox 3i
Amplifikacija:
Pre: EAR 868L,TVC Sowter
Power: Pass Os, EAR 890,ASV Šebart 300B
Zvučnici: Beta Systems C2
Kabeli
Zvučnički: Wire World Eclipse 3+
Interkonekcija: Wire World Eclipse XLR, Nordost QuattroFil RCA,
Strujni: Wire World Aurora,Wire World Electra 5-2,LAT AC2,Wire World ,Electra Gold 5-2, USB samogradnja
Oprema: RAM Tube dampers,strujni filter samogradnja
| KARAKTERISTIKE | |
| Podržani formati | FLAC (do 24bit/192kHz žičani LAN i do 24bit/96kHz wireless LAN) |
| WMA/9 (do 16bit/48kHz) | |
| AAC, HE-AAC (do 24bit/192kHz) | |
| LPCM (do 24bit/192kHz žičani LAN i do 24bit/192kHz wireless LAN) | |
| Ogg vorbis 1.0 (do 16bit/32kHz) | |
| MP3 (do 16bit/48kHz) | |
| Frekvencijski raspom | 10Hz to 20 kHz -0.1dB max. |
| Separacija kanala | >105dB 20 Hz – 20 kHz |
| Signal/Šum | >119dB |
| THD | <0.0025% 10Hz – 20 kHz |
| Potrošnja | 25 watta minimum |
| Display | Color QVGA 320×240 |
| Masa | 3,3 kg |
| Dimenzije | 220x100x300 (švd) |
| Distributer | Nove Boje Zvuka, 01/233 76 19 |
| Cijena | 9990 Kn |
Dio glazbe korištene za testiranje
.Dean Peer,Airborne (Cardas Music), 24/96 FLAC
Charles Mingus, Mingus plays piano (Impulse) 24/96FLAC
Fletwood Mac,Tusk(WEA Reprise) 24/192 FLAC
2L Sampler disk 24/192 LPCM
Stuttgarter Kammerorcherster (Tacet) 16/44 CD Rip