Music Player Mk II je ozbiljni uređaj ozbiljnog zvuka za ozbiljne sustave, no takva mu je i cijena. Ako uređaj raščlanimo, svaki dio zasebno bi predstavljao solidnog predstavnika klase u svojoj kategoriji
Širokopojasni internet uveo je mnoge novosti u dom jednog prosječnog korisnika računala. Brzi pristup informacijama svakako je jedna od važnijih promjena, no uz to pojavila se mogućnost dohvaćanja i arhiviranja velike količine glazbe u različitim formatima. Također, percepcija klasičnog radija se promijenila, koji u svojem novom Internetskom obliku čak i nudi neke oblike interakcije sa korisnikom. Prosječni konzument ovih sadržaja će biti zadovoljan zvukom koji dolazi do njegovih ušiju preko zvučne kartice ugrađene u računalo.
Oni malo profinjenijeg ukusa naći će se na mukama kada shvate da svoju moraju imati nekoliko uređaja i isto toliko skupih kablova kako bi mogli slušati svoju kolekciju muzike. D/A pretvarač koji je na neki način sposoban spojiti se na računalo, CD player koji predstavlja još uvijek dominantni izvor zvuka u dvokanalnom audiu, te analogni radio. Također treba imati na umu da D/A pretvarač treba nekako spojiti na računalo, a da po mogućnosti to ne uključuje desetak metara kabla koji bi znatno narušio kvalitetu zvuka. Rješenje imaju inženjeri tvrtke T+A koji su stvorili uređaj po ukusu zahtjevnih korisnika. T+A je nastao 1978. godine, a trenutno u ponudi ima pet serija elektronike te nekoliko linija zvučnika vlastite proizvodnje.
Ne može se ne uočiti i veliki broj uređaja posvećenih reprodukciji glazbe u računalnim formatima. Tu je uređaj nazvan Caruso, MP1260 R mrežni player, K2 sve-u-jednom rješenje koje također posjeduje mrežni player i na kraju Music Player iz E serije koji je ujedno i predmet ovog testa. E serija se sastoji od tri uređaja: integriranog pojačala nazvanog Power Plant izvedenog u “switch-mode” načinu rada, klasičnog CD playera, te Music Playera Mk II.
Svi uređaji T+A su na svoj način otmjeni i decentno dizajnirane vanjštine, Music Player nije iznimka. Prednja ploča uređaja je izvedena u sivom brušenom aluminiju, a bočne stranice u crnoj boji. Tipke su male i okrugle, a na srednjem dijelu uređaja je veliki displej i ispod njega ladica CD playera koja je gotovo neprimjetna dok je zatvorena. Sa stražnje strane se nalazi veliki broj priključaka. Uz standardne pozlaćene RCA izlaze nalazimo koaksijalni digitalni izlaz, koaksijalni i optički digitalni ulaz, mrežni konektor (RJ-45), USB priključak, iPod priključak, priključak za WLAN antenu, priključak za klasičnu AM/FM antenu te E link konektore koji služe za spajanje odgovarajućih T+A uređaja. Unutrašnjost uređaja je nakrcana svim mogućim tehnologijama za reproduciranje zvuka.
Srce ovog sustava predstavlja 32-bitni Delta Sigma DA konverter s 8-bitnim oversamplingom. Konstrukcija oko čipa DA pretvarača je dual-mono sa potpuno simetričnim putem signala. Također, taj DA pretvarač se koristi pri slušanju muzike sa internet radija ili sa računalne mreže. Spajanje ovog uređaja moguće je putem žičane LAN mreže ili preko bežične WLAN mreže. Kako bi uređaj mogao svirati HD signal potrebno ga je spojiti mrežnim kabelom. Korištenje ovog uređaja kao mrežnog playera je relativno jednostavno, ukoliko se koristi bežična mreža potrebno je odabrati ime mreže koju koristi korisnik u svom domu i upisati WEP/WPA ključ ukoliko postoji, dalje uređaj radi sam. Music Player će sam prepoznati da li postoje računala ili NAS (Network Attached Storage) u mreži. Putem izbornika lagano se odabere ciljani uređaj i pretražuju direktoriji. Internet radio radi vrlo jednostavno, u izborniku je potrebno odabrati opciju Internet radija, te zatim odabrati postaju. Postaja ima puno, a čak postoji solidni broj već definiranih domaćih postaja koje imaju internet stream.
Budući da uređaj ima iznimno puno opcija i mogućnosti treba reći par riječi o iskustvu korištenja uređaja. Spajanje na kućnu bežičnu i kasnije za potrebe testa na žičnu mrežu proteklo je bez problema, uređaj je uredno dobio IP adresu putem DHCP-a od kućnog rutera. Internet radio je profunkcionirao odmah, budući da Music Player može komunicirati sa ruterom putem UPnP (Universal Plug and Play) protokola. Korištenjem UPnP-a Music Player po potrebi može otvoriti portove i preusmjeriti promet kako bi osigurao nesmetano primanje podataka od internetskih radio postaja. Kako bi Music Player mogao pristupiti muzici na računalu ili nekom drugom mrežnom spremištu direktoriji u kojima se muzika nalazi moraju biti dijeljeni na mreži. Tu se pojavio mali problem, naime po automatskim postavkama u Windows 7 potrebno je upisati korisničko ime i lozinku kada se pristupa dijeljenom direktoriju čak i kada su prava pristupa omogućena svima.
Music Player to ne može prepoznati, to jest nema mogućnost upisivanje korisničkog imena i lozinke. Kao rješenje potrebno je stvoriti “public” direktorije koji ne zahtijevaju takve podatke i onda Music Player može prepoznati dijeljene direktorije. Na starijim operacijskim sustavima poput Windows XP nije bilo tih problema budući da imaju jednostavniji sustav dijeljenja datoteka. Kada se dođe do željenog dijeljenog direktorija moguće je pregledavati muziku u njima po nekoliko kategorija: izvođači, žanr, poddirektorijima i sl. Pretraživanje se vrši tipkama gore-dolje na uređaju ili daljinskom upravljaču. To se pokazalo kao malo nespretno rješenje ukoliko je u direktoriju jako puno poddirektorija, bolje rješenje bi bilo kontrole u obliku nekakvog jog-diala ili nekakve druge slične kontrole kako bi pretraživanje bilo brže. Prebacivanje iz jednog u drugi direktorij ili mijenjanje izvora podataka (s računala na internet radio i obrnuto) je vrlo brzog odziva i tu nema prigovora.
Zvuk
Slušni test je u prvom dijelu odrađen na temelju slušanja kolekcije CD-a i drugom dijelu gdje su se muzički zapisi nalazili na računalu. Zvuk klasičnog radija i internet radija nije korišten kao referentno mjerilo zvuka zbog ograničenja medija. Test je započet s CD sekcijom uređaja. Nekolicina vokalnih izvedbi poslužilo je kao dobar uvod u test. Pomoću njih vrlo brzo je moguće doći do vrlo dobre globalne slike o zvuku. Već prvim uvodnim taktovima albuma Love Scenes Diane Krall neke stvari su postale očite. Kontrabas je reproduciran vrlo duboko, s velikim volumenom i sasvim dovoljno kontrole, smještaj na pozornici je bio sasvim jasan i precizan. Boja glasa pjevačice je vrlo dobro pogođena, a ono što se najviše zamjećuje je pozornica solidnih dimenzija kroz koju se čuje prirodan odjek izvođača dok su isto vrijeme oni jasno smješteni u jednoj točki u prostoru s vrlo prirodnim volumenom. Sličan dojam je pri slušanju Cassandre Wilson na albumu Traveling Miles.
Zbog većeg broja izvođača jasnije se primijeti vrlo dobro držanje pozornice i prostornih odnosa između izvođača koji nisu narušeni niti pri glasnijem slušanju. Detalja u srednjem dijelu spektra ima puno, no njihova količina opada sa povećanjem frekvencija. Sveopći dojam zvuka vuče ka nešto toplijem karakteru. Nakon malog jazz sastava došao je na red kompleksniji materijal, simfonijski orkestar. Music Player se sasvim solidno snašao i u takvom okruženju. Sa svojim toplijim karakterom i dubokim bas područjem samo je povećao osjećaj veličine orkestra. Detaljnost u srednjem dijelu spektra došla je do izražaja. Mikrodinamički odnosi među izvođačima su odlični, jednako kao i prostorni raspored koji se vrlo dobro držao i pri najvećim uzletima orkestra. Sveukupno pozornica je dobro reproducirana u sve tri dimenzije, bez posebnog naglaska na jednu dimenziju što se često zna dogoditi na testiranim uređajima.
Taj dobar odnos sve tri dimenzije uvelike pridonosi osjećaju žive snimke i prisutnosti slušača na koncertu. Zamjerka zvuku bi išla u smjeru brzine koja bi u nekim slučajevima mogla biti i bolja. Kao primjer modernog zvuka i produkcije poslužili su albumi Trickya i Martine Topley Bird. Umjetno stvoreni beatovi i sampleovi su reproducirani moćno i čvrsto upravo onako kako i trebaju zvučati na koncertu. Glas pjevačice je sličnih karakteristika kao i na jazz sastavima, vrlo prirodnog volumena i boje te jasno smješten u prostoru, a pozadinski sampleovi su jasno i čvrsto odrađeni, prigovor bi opet išao na brzinu u nekim trenucima.
Drugi dio testa se odnosi na slušanje muzike s računala. Većina dojmova je slična kao i kod slušanja CD playera, no u ovom slučaju zvuk uvelike ovisi o korištenom materijalu. Pravo uživanje je došlo na red pri slušanju materijala izvorno snimljenog u FLAC-u pri 96khz/24bit. Što se tiče mrežnih i računalnih izvora zvuka Music Player je nešto najbolje što sam imao prili čuti u svojoj slušaonici do sada. Tijela instrumenata su vrlo jasno i precizno ocrtano u prostoru, detaljnost je na vrlo visokoj razini gdje god to materijal dopušta. Sve u svemu, dojam je da ovisno o materijalu kao mrežni player može dosegnuti zvukovne mogućnosti kao CD player ili ih čak nadići ukoliko snimljeni materijal do dopušta.
Zaključak
Music Player Mk II je ozbiljni uređaj ozbiljnog zvuka za ozbiljne sustave, no takva mu je i cijena. Ako uređaj raščlanimo, svaki dio zasebno bi predstavljao solidnog predstavnika klase u svojoj kategoriji. Vjerojatno ne najboljeg u klasi, no u zlatnoj sredini svakako. Kada se gleda cjelokupna slika i kada se shvati da ovaj uređaj zamjenjuje gotovo sve digitalne izvore zvuka koji jednom prosječnom korisniku trebaju, onda odnos dobivenog uloženog jako raste i uređaj zavrjeđuje svaku preporuku.
Uređaj nije idealan, moglo bi se naći zamjerki na spajanje s računalnim sustavima, no ukoliko korisnik ima prosječnog tehničkog znanja i volje da to jednom postavi dalje ne bi trebalo biti problema. Što se tiče uparivanje ovog uređaja sa ostatkom sustava, zbog njegovog blagog karaktera i topline odgovaraju mu pojačala nešto bržeg i čvršćeg karaktera kako bi izbalansirala cjelokupnu zvučnu sliku.