Glazba u pokretu i na svakom zamislivom mjestu već je odavna prisutna kod mnogih glazbenih ovisnika. Počelo je naravno davno a u mojem slučaju fascinacijom s gramofonom koji je mogao reproducirati vinilne singlice u vozilu. Slijedili su walkmani, discmani i sva sila digitalnih svirača koji su mahom bili namijenjeni reprodukciji MP3 formata i skoro u pravilu skromnih memorijskih kapaciteta.
Bilo je među njima i onih koji su mnogo više polagali na kvalitetu i bili namijenjeni kritičnijim konzumentima no krucijalno je bilo da je vlasnik svoju glazbu mogao uživati u vlastitom miru i odabranom okruženju onoliko koliko mu je dozvoljavao kapacitet baterije. Posljednjih godina s ekspanzijom kapaciteta i brzina interneta te zaokreta prema računalu kao izvoru zvuka svjedočimo i evoluciji kvalitete glazbenih datoteka i sve raširenijoj potrebi za posjedovanjem potentnog DA pretvarača koji će biti kadar reproducirati spektar formata na zavidnoj kvalitativnoj razini. Tu u igru ulaze uređaji poput Fiio X5 koji zapravo posjeduju ulogu visokorezolutnog prijenosnog glazbenog reproduktora, ali i digitalnog pretvarača.
Da bi se takva funkcionalnost realizirala bilo je potrebno u razmjerno maleno kućište ugurati svu silu elektronike, ali i izraditi uređaj koji će biti moguće stalno nadograđivati i unaprjeđivati njegovu kompatibilnost s eventualnim novim formatima i tako vlasniku osigurati komfor i dostupnost željene glazbe u širokom rasponu rezolucija. Fiio je u ovom segmentu izuzetno agilna i vrlo korektna kompanija koja je stalnim izlascima novih verzija firmwarea i starijim modelima X3 osigurala DSD kompatibilnost ali i druga poboljšanja. Slijedom toga i za testirani model je izdana 2.0 verzija softvera koja je znatno osnažila i osvježila uređaj a najave onoga što slijedi u novim inačicama od rada s većim kapacitetima kartica za pohranu vanjskih HDD-a ili još naprednijeg korisničkog sučelja doista oduševljavaju. Zato je bilo izazovno zaviriti u tehničko ustrojstvo, ali i softver modela X5 pa evo sažetka samo najvažnijih dojmova koji direktno utječu na upravljanje uređajem kao i njegove sonične domete.
Sa svojih 200g težine i popriličnim dimenzijama Fiio X5 na prvi pogled ostavlja dojam uređaja kojeg ćemo s poteškoćama ugurati u džep ljetne košulje. No s druge strane svjedočimo i kontinuiranom rastu gabarita mobitela kojem se gotovo ne vidi kraj. Zbog toga smatram da je odlična odluka tvrtke da posegne za većim, ali i izvanredno čvrstim i kompaktnim kućištem izrađenim od aluminija koje bez obzira na gabarite i težinu odlično leži u ruci. Zamjerka može ići prema zaslonu dijagonale 24 incha koji doduše koristi kvalitetnu IPS tehnologiju no ipak mu nedostaje svježine u prikazu, ali i koji milimetar dijagonale. Smatram da je za to bilo mjesta a i potrebe zbog činjenice da je baš zaslon centralno mjesto interakcije korisnika i ovakvog tipa uređaja te znatno pridonosi ukupnom dojmu. S druge strane isti posjeduje dovoljno informacija o trenutnom statusu i uglavnom se dobro nosi s prikazom naslovnica glazbenih albuma. Za upravljanje uređajem Fiio je predvidio okretni kotačić i zrakasto raspoređene lagano ispupčene tipke. Gotovo sam siguran da većini korisnika koji imaju i minimalnog iskustva sa sličnim uređajima neće trebati niti nekoliko minuta za navikavanje na ergonomiju koju X5 pruža. Sve je jednostavno logično i na svom mjestu. Kotačić za upravljanje na samom početku može biti prolazno manje precizan no već nakon nekoliko sati navikavanja pomaci prsta i dinamika “skrolanja” po zaslonu postaju unisoni i greške se događaju gotovo iznimno.
Značajniji je problem slučajne aktivacije neke od izbočenih tipki za upravljanje posebno kad je uređaj izvan dometa očiju. Znalo se dogoditi da u želji da aktiviram tipku za glasnoću nehotice u džepu pritisnem neželjenu tipku. Znatno bolja opcija bila bi uvući tipke za upravljanje ili ih ostaviti u ravnini plohe kućišta. No Fiio X5 niti ovdje nije bez rješenja i nudi nekoliko lock screen opcija koje potpuno ili samo parcijalno deaktiviraju tipke svirača i koje znatno pomažu prilikom nehotičnog upravljanja. Taj segment je vrlo pomno analiziran i odlično softverski riješen. S upravljanjem problema mogu imati samo osobe s vrlo malim rukama a u toku testiranja osim recenzenta uređajem su upravljale još barem tri osobe oba spola i svi su bez teškoća koristili sve ponuđene mogućnosti. Od priključaka na gornjoj strani uređaja, uz tipku za paljenje, nalazimo izlaz za slušalice, analogni izlaz i naravno koaksijalni digitalni izlaz. Svi nabrojani su u 3,5 mm varijanti.
Donja strana je rezervirana za Micro USB port koji u ovom slučaju uz standardne funkcije punjenja baterije podatkovne komunikacije s računalom posjeduje i za ovakav tip uređaja vrlo važnu “USB to GO” funkcionalnost koja omogućuje da Fiio X5 komunicira s cijelom paletom USB uređaja bez pomoći računala. To otvara mogućnost priključivanja vanjskih memorija i drugih uređaja čija će paleta zasigurno rasti pojavom novih verzija softvera. X5 nema interne memorije pa su pored USB porta dva gumom prekrivena utora za Micro SDTF memorijske kartice koje su ovog trenutka limitirane na zajednički kapacitet od 256 GB, ali proizvođač planira i ukupan kapacitet od 1TB. Odluka da se memorijski kapaciteti ograniče samo na vanjsku memoriju s tehničke strane je logična i jasna no kupac mora biti spreman uz kupovinu samog uređaja ukalkulirati i nezaobilazan dodatni trošak. Baterija uređaja je fiksna i omogućava otprilike 8 sati autonomije uz gotovo neprestano skrolanje po menijima odnosno 10-ak sati manje intenzivnog korištenja i slušanja na umjerenoj glasnoći. Višebojni indikator statusa baterije je doista precizan i fino prati promjene svoje lithium polimerske baterije kapaciteta 3.700mAh. Njezin kapacitet je očigledno dobro optimiziran uzevši u obzir da u unutrašnjosti uređaja nalazimo vrlo ozbiljne komponente.
Fiio se odlučio koristiti poznati TI1792 DAC s osmerostrukim uzorkovanjem i DSD podrškom te izuzetno niskom razinom izobličenja te čak 4 OPA1612 operaciona pojačala za strujnonaponsku konverziju i pojačanje. Kako bi X5 imao mogućnost rada sa slušalicama različitog ustrojstva na izlazu je korišten par LMH6643 operacijskih pojačala. Tvrtka takvo rješenje, koje se dokazalo i u praksi, naziva «Quad Balanced Power Supply», a karakterizira ga izostanak veznih kondenzatora. Od internog ustrojstva vrijedi još spomenuti Ingenics 4760B dvojezgreni procesor takta 600mHz i korištenje uvijek pouzdane Hynix memorije. Takva konfiguracija omogućava rad s datotekama do 24bit/192kHz kao i DSD datotekama. Priključivanjem na računalo X5 se transformira u asinkroni DAC istih mogućnosti. Uređaj se može pohvaliti radom s velikom lepezom formata odnosno sa svim imalo značajnim i zastupljenim oblicima datoteka.
Od dodatnih zanimljivih funkcija moramo spomenuti vrlo solidan equalizer podršku za CUE datoteke, “Breakpoint memory” funkciju koja nastavlja reprodukciju s mjesta zadnjeg prekida odabir razine izlaznog signala i još popriličan broj funkcija manje ili više nužnih za ugodno baratanje i fino podešavanje uređaja.
Slušni test
Za slušni test odabrao sam po pet različitih glazbenih predložaka u MP3, WAV, FLAC i DSD formatima. Pri testiranju u gradskom okruženju koristio sam slušalice Sennheiser CX 300 i Sound Magic E10 a u kućnim uvjetima uz nabrojane pokušao sam s modelima Grado SR80, Beyerdynamic DT990 i gamerskim setom Razer Charcharias. Prije korištenja u DAC funkciji na računalo je potrebno instalirati driver koji se može preuzeti sa službenih stranica tvrtke.
Uređaj kao osobni reproduktor i pod vrlo strogim kriterijima daje odlične rezultate. Prvenstveno treba pohvaliti vrlo nisku gotovo beznačajnu razinu šuma i finu pozadinsku tamu koja pomaže mikrodinamičkim detaljima da i u okolnostima u kojima se konzument nalazi daleko od tihog okruženja budu jasni, čujni i dobro definirani. Nadalje, zvučna slika je poprilično unisona s tek malom tendencijom prema snažnijem bas području. Treba imati na umu da u danim okolnostima zvuk poprilično varira u odnosu korištene slušalice tako da bih globalno zvuk mogao nazvati prirodnim i iznenađujuće neutralnim. Moram naglasiti da je u zvučnoj slici bilo poprilično zamaha autoriteta snage, ali i kontrole i discipline. Odlično se u terenskim uvjetima Fiio X5 složio s pristupačnim Soundmagic slušalicama koje svojim energičnim uzbudljivim, ali i odmjerenim te izbalansiranim karakterom obilno nadmašuju svoju cijenu i zaslužuju poseban osvrt. Potrebno je iz kompletnog dojma izdvojiti i rezoluciju koja na snimkama većih korpusa glazbenika u kombinaciji sa sonično potpuno drugačije strukturiranim slušalicama Razer izaziva neobičan dojam gubitka fokusa koji instrumente čini pomalo razbacanima i neprirodno odvojenim. Na istom predlošku niti jedne druge testne slušalice nisu imale sličan problem. Vokali su također vrlo prirodni i izuzetno prezentni a u zvuku nižeg srednjetonskog područja prisutno je i malo topline. Snimke standardne rezolucije zazvučale su kvalitetno no pravi Fiio X5 i razlog zbog kojeg se ovakav uređaj obično i nabavlja leži u reprodukciji visokorezolutnih snimaka koje u zvuk dodaju novu razinu prozračnosti energije i dojam prostornosti uz finije istitravanje detalja i odličan timbar. Na trenutke se razlika u dojmu činila popriličnom što još jednom dokazuje tehnički potencijal uređaja koji je veću količinu informacija sposoban pretočiti u zvučne kvalitete zbog kojih su visokorezolutni formati konačno i sve popularniji.
Kao pretvarač X5 je zadržao sve karakteristike koje su krasile dotadašnji slušni test no imao sam konstantni osjećaj da uređaj posjeduje nešto više dinamike i pomalo discipliniranije i snažnije bas područje. Razlike su bile doista minorne no isto tako i zanimljive sa stanovišta svakog budućeg vlasnika koji želi o uređaju saznati sve bitno prije konačne odluke o kupovini slušalica.
Zaključak
