Što očekujemo od glazbenog streamera? Streamer bi trebao napraviti sljedeće: preuzeti glazbenu datoteku s mjesta na kojem je pohranjena (npr. USB disk, oblak, glazbeni servis ili kućni server) i prenijeti je putem kabela u DAC. Pri tome očekujemo da u maniri dobrog učitelja pedagoški postroji glazbene bitove, pregleda im nokte i uši, popravi kragne i tako počešljane, poredane i disciplinirane pošalje ih u DAC.
Upravo toj svrsi uglavnom služe manje ili više jednostavna računala, temeljena na x86, ARM ili nekoj trećoj platformi. Računalna snaga za ulogu plejera odnosno servera s elementarnim funkcijama nije presudna, jer i slabašni Atom ili Raspberry Pi mogu ovu ulogu obavljati više nego zadovoljavajuće. Ako je tomu tako, i ovaj računalno jednostavan postupak ne bi trebao imati svoj zvuk, kako to da na tržištu ipak postoje razni uređaji i njihovi konstruktori koji tvrde da ovi značajno poboljšavaju zvuk u odnosu na jednostavne streamere.
Također, kako je uobičajeno, na internetu postoji sva sila ljudi koji mjerenjima ili slušnim testovima nastoje dokazati kao ovakvi uređaji nemaju nikakav ili pak suprotno, imaju izuzetno velik utjecaj na zvuk. Neki se oslanjaju na empirijska uvjeravanja, dok drugi mjerenjima nastoje obraniti vlastite teze, nerijetko po principu “ili mi, ili oni”. Eto nam i odgovora – iz tog razloga nas ne čudi da i tržište nudi razne uređaje ove namjene i raspona cijene od stotinjak do nekoliko tisuća eura! I je li moguće da postoje razlike u zvuku među njima?
Bez ambicije da na ovo pitanje odgovorimo, pokušat ćemo putem slušnog testa novog Projectovog Stream Boxa ustanoviti kakve razlike možemo očekivati među onim uređajima koji se nalaze u još relativno razumnim kategorijama cijene.
Pro-ject Stream Box S2 Ultra (možda su u Pro-jectu mogli ugovoriti nekoga tko bi dao odgovarajuće i lako pamtljivo ime? U daljnjem tekstu zvat ćemo ga Streambox), djelo je jednog od velikih konstruktora digitalnog audio doba, Johna Westlakea kojeg pamtimo još iz “digitalnog ledenog doba”, kao čovjeka koji je napravio jedan od prvih, ako ne i prvi DAC – Pink Triangle DaCapo, a kasnije je proslavio i tvrtke poput Cambridge Audio, Peachtree, itd…
Westlakeov uređaj se zasniva na industrijskoj verziji Raspberry PI 3 računala (*), uz naprednu periferiju, koja nastoji riješiti jedan od velikih problema digitalnog računalnog USB audija – kvalitete napajanja svih sklopova u uređaju, ali i kvalitete prijenosa USB signala, presudne za audiofilsku percepciju zvuka. U tu svrhu izuzetno su sofisticirano izvedena višestruka napajanja, koliko mi se čini, njih 8. Ono što je Westlake trebao riješiti na samom Raspberryiju jest praktički njegova osnova i izvorna namjena. Pi 3 jednostavno nije namijenjen reprodukciji glazbe, pogotovo ne u najčišćem i obliku.
U ovom kontekstu, slabost Pi-a temelji se na smetnjama koje unosi sat faze (Jitter) i lokalnom širenju šuma iz napajanja (koji izravno utječe na performanse Jitter-a), a također, posljedično i lokalnim emisijama radiofrekvencijskih smetnji. Osim toga Pi do svoje posljednje verzije, ako se ne varam, koristi istu sabirnicu za USB i LAN, što i ne tako velikim audio čistuncima zvoni na uzbunu čim spojimo PI na USB DAC i kućnu LAN mrežu, jer takva veza naprosto ne može biti optimalna (i nije, u što se mogao uvjeriti svatko tko je Pi putem USB-a poslušao barem jednom).
Nadalje, s obzirom na to da izvođenje računskih operacija uglavnom ne slušamo, jasno je kako za izvođenje računskih operacija nije potrebno da napon napajanja bude besprijekorno čist,. Točno je i kako 5V napajanje u Pi-ju nije optimalno riješeno u audio smislu te je stoga Westlake i ovdje umiješao svoje znanje i iskustvo.
Navedeni problemi i nedostaci inače veličanstvenog Pi-ja, riješeni su ugradnjom zasebnih oscilatora, brojnim unutarnjim čistim napajačkim sekcijama za ključne sklopove, a USB signal je pročišćen od unutarnjih i vanjskih smetnji te je dodano posebno čisto 5V napajanje za one USB DAC-ove koje se oslanjaju na vanjski izvor napona (poput 2Qutea kojeg smo slušali s ovim streamerom), a koje je ujedno i softverski kontrolirano. Osim toga takav detoksicirani napon (uh, što volim ovakve izmišljotine) može se softverski onemogućiti za DAC-ove koji tih čistih, vanjskih 5V ne trebaju.
Što se tiče softvera, Westlake se oslanja na prilagođenu verziju samograditeljskoj zajednici poznatog Volumia. Ova verzija Volumia radi izvrsno, za razliku od svih onih koje sam imao na vlastitom Pi3, na kojem Volumio uvijek radi sporo, nezainteresirano, pun je bugova i sklon rušenju. Kao su stvar riješili s Pro-jectom, ne znam, ali stvar je brza i pouzdana. Tko zna, možda je kod mene problem do brzine i kvalitete vanjske SD kartice? Inicijalno podešavanje je išlo kao kroz putar. Ne bih trošio previše riječi, s obzirom na to da je ova prilagođena verzija Volumia gotovo identična izvornoj. Stoga prilažemo nekoliko slika, kao uvertiru u vaše vlastito istraživanje, ako vam je to zanimljivo. Slušanje smo podijelili u nekoliko cjelina, nastojeći dati i usporedbu s onime što smo imali pri ruci, a što se vjerojatno nalazi i dostupno je u domu većine ljubitelja digitalne i strimane glazbe.
1. Pro-ject Stream Box S2 Ultra
Streambox smo slušali putem žičnog LAN-a. Digitalnim kabelom Wireworld Starlight 7, spojili smo ga direktno u USB ulaz odličnog Chordovog 2Qute DAC-a. Odmah smo čuli kako je Streambox uređaj izuzetno bogatog i transparentnog zvuka. Stereo slika je raskošna, detaljna i fantastično slojevita i široka. Zanimljiv je nedostatak digitalnih artefakata i glupo je reći, ali streamer ove kvalitete digitalni zvuk približava onome analogne naravi. Fascinantna je povezanost preko cijelog spektra, neodvojiva od detalja kojima je protkana kompletna zvučna pozornica, što obuhvaća i stereo sliku i timbar i tonalitet i zahvaćanje u glazbu između redova. Interpretacija, koja to i nije, jer Streambox samo prenosi bitove, očarava svojom smirenošću, ali i dinamikom, uz dubok bas i detaljno visokotonsko područje. Međutim, možda ponajbolji element glazbenog izričaja ovog streamera jest srednjetonsko područje i sve što ono obuhvaća – vokale, fundamente dobrog dijela instrumenata i harmonike onih koji glazbi udaraju temelj. U usporedbi s idealiziranom referencom, ovaj Streambox je na mene ostavio izuzetno dubok dojam, jer otvara prozor u glazbu na način kakav nisam čuo prečesto. Bez namjere da detaljiziram, apsolutno svaki glazbeni materijal kojega sam preslušao reproduciran je veliko, otvoreno, suvereno i kontrolirano, a Streambox je na jedan mekan i nenametljiv način otvorio mogućnost poniranja u glazbu. Izvrsno! Jednako dobro, a to je zasluga i 2Qutea, jest reprodukcija PCM fileova svih rezolucija, ali i DSD glazbe, koja je zvučala meko i podatno.
Visinska dimenzija kao i dubina su izuzetno izražene i neuobičajene za digitalne reproduktore koje sam imao priliku slušati, a čemu do određene mjere doprinose i zvučnici – Magneplanar MG12. Live Paca deLucie prostire se daleko u dubinu a opći dojam je impresivan radi vjerodostojnosti i realne veličine izvođača i pozornice.
2. Streambox Vs Raspberry
2. Streambox Vs RaspberryRaspberry putem USB izlaza nesumnjivo glazbu čini prepoznatljivom i slušljivom. Moje iskustvo spajanja Pi-ja na nekoliko USB DAC-ova donekle ovisi o tome koristi li sam DAC za napajanje USB sklopova, prije svega prijemnika, vlastito napajanje, ili se oslanja na ono koje dolazi putem USB kabela iz samog računala, odnosno izvora zvuka. U ovom drugom slučaju Pi jednostavno nije streamer na kojeg treba ozbiljno računati. To je pokazala i kratka usporedba sa Streamboxom. Razlike su takve da je svaka riječ suvišna. Glazba u usporedbi zvuči prljavo, reducirano u harmonicima i jeftino.
3. Streambox vs Allo DigiOne
Allo DigiOne predstavlja fenomenalno rješenje kojim za malo novca rješavate zvuk putem digitalnog SPDIF izlaza, sve do frekvencije 24/192, a u slučaju da vaš DAC, poput 2Qutea, to podržava, reproducira putem koaksijalnog izlaza i DSD64 zapise.
U direktnoj usporedbi sa Streamboxom primjećujemo kako je u rasporedu zvučne pozornice DigiOne manje organiziran i u odnosu na Pro-ject postoji rupa, odnosno praznina točno između zvučnika, a koju Streambox fino popunjava. Dakle, potrebno je zvučnike malo međusobno primaknuti.
Detalji su isporučeni u okvirno istoj ili tek nešto manjoj količini, ali nisu toliko čisti i precizni. Zanimljivo je kako Digione možda, ali samo možda, ima koji centimetar dublju pozornicu, i to samo u toj jednoj dimenziji, dok Streambox istu ocrtava slojevitije i uvjerljivije.
Naime, sidrište zvučne pozornice Digionea su zvučnici, a ne prostor između njih, na način kako to uspijeva Pro-jectu. Ekstenzija u oba ekstrema je podjednaka, a bas je možda koji gram teži kod Streamboxa.
Međutim, za uvjerljiviji prikaz stvarne razlike trebao bih koristiti hiperbole, a tada bi se težina razlika prenaglasila. Pro-ject svakako više brige vodi o kompletnosti izvršavanja zadatka, dok DigiOne ipak prilazi nonšalantnije i opuštenije.
Da pokušam predočiti razliku – jednostavno o vrsti glazbe ovisi koji vam uređaj više odgovara – live Paca deLucie možda više odgovara Digioneu, a klasika generalno Streamboxu, bas je na SB-u nešto definiraniji, stereo slika fokusiranija, a visoki možda iskričaviji i informativniji. Sve je nekoliko postotaka čišće, iako su u mojem sustavu razlike objektivno minimalne.
4. Streambox vs Streambox (Dell PC ili Raspberry na čistilištu)
Detoksikacija, kako postupka pročišćavanja nečistog USB signala u Pro-jectu zovu, možda nije najbolja riječ, ali kako god taj postupak zvali, učinak, unaprjeđenja kod korištenja USB izlaza iz Pi-ja su neupitna i, kako da kažem, ogromna. S “golim” Pi-jem usporedbe jednostavno ne može biti. Sve je toliko bolje da vam se nakon Streamboxa samostalno upotrijebljen Pi čini kao da je pokvaren. To znači da je napon kojim Pi napaja USB ulaz u DAC toliko loše kvalitete da osjetno degradira zvuk (ne zaboravite da je USB ulaz 2Qute-a odlično riješen i galvanski odvojen) te da Pro-jectov tretman čišćenja čini i Pi ljepšim i boljim. Također, to isto znači da je napon kojega Streambox isporučuje u ulazne sklopove DAC unaprijeđen do te mjere da je vanjski Pi u mogućnosti dotjerati skoro do razine Streamboxa (ipak je u oba slučaja riječ o Pi-ju, nije li?). Recimo, slušajući dinamičke uzlete na soundtracku iz filma Pink Panther (Deezer), malo sam se čak i prepao.
Slično se ponovilo i s Dellovim Inspiron 3537 I5 laptopom, samo što je u ovom slučaju razlika bila nešto manja. Sve u svemu, detoksikacija, pročišćavanje, čistilište, kako god ga želite zvati, značajno unaprjeđuje zvuk inferiornijeg izvora, ako se kojim slučajem odlučite da nećete koristiti Streambox u potpunosti za namjene za koje je namijenjen (Streamer/renderer). Što je naravno moguće, ako na računalu koristite neki od omiljenih softvera za reprodukciju glazbe.
Meni recimo nedostaje kod Volumia svestranost LMS-a, ali, koliko sam razumio upute proizvođača, na Streambox je moguće instalirati bilo koji softver kojega Pi i inače podržava. Takvim eksperimentima služi uvučena tipka Boot na stražnjoj strani uređaja. LMS i Squeezbox mnogi smatraju zastarjelim i po zvuku lošijim od MPD-a kojeg koristi Volumio, ali nije li upravo to i prednost platforme poput Pi-a, da svatko može instalirati vlastiti softver?
U odnosu na Pi Stremabox Pro-jecta u neupitnoj je prednosti jer pruža svestrano, sveobuhvatno i konačno rješenje po kojem nije potrebno prčkati i skoro da bismo ga mogli proglasiti p’n’p uređajem.
Zaključak
Pro-ject Stream Box S2 Ultra nije jeftin. Skuplji je od npr. Allo Digione rješenja koje, koliko god ga lickali i uljepšavali, uvijek nosi vidljivu crtu samograditeljskog štiha. Razlike u zvuku doduše nisu velike, ali su čujne i značajne, što Stream Box čini Best Buy rješenjem u klasi pristupačnih streamera. Ako ste do sada koristili laptop kao izvor USB zvuka u vlastitim sustavu, poslušajte Strem Box, nemalo ćete se iznenaditi. Skoro pa fenomenalno!
* Detalje o razlikama Pro-ject Stream Box S2 Ultra u odnosu na RPi 3 Westlake je pobliže objasnio ovdje
INFO: Media audio, www.mediaaudio.hr
