Usporedni test dviju Grado zvučnica, najboljeg modela Gold3 iz osnovne serije Prestige i početnog modela Opus3 iz nove linije Timber koja je prepoznatljiva po drvenom kućištu
Nedavno je Grado Labs obnovio svoju liniju gramofonskih zvučnica, unaprjeđujući startnu Prestige seriju na četvrtu iteraciju (broj 3 kao u Black3, Gold3 itd., računajući prve verzije bez broja kao prvu generaciju), te nadograđujući i preuređujući Reference i Statement seriju u dvije linije, novu liniju Timbre (zvučnice drvenog kućišta u sredini Grado ponude) i vrhunsku Lineage seriju (Aeon3, Epoch3 i Statement3). Unutar linije Timbre sada se nalazi novi najpristupačniji model, Opus3, izrađen u verzijama s visokim i niskim izlaznim naponom (4 mV i 1 mV), koji se također razlikuje od ostalih po tome što je izrađen od javorovog drva, prvi takav slučaj za Grado (i prvi uopće za zvučnice) i nešto lakši s 8 grama težine u usporedbi s 9-12 grama ostalih drvenih modela.
Ono što je posebno zanimljivo je cijena. Ovdje u New Yorku s 275 dolara Opus3 je najjeftinija drvena Grado zvučnica do sada i vrlo blizu cijeni nove Gold3 od 260 dolara. Imajući to na umu, činilo mi se vrlo zanimljivim usporediti ove dvije zvučnice, Gold3 kao najnoviju i najbolju iteraciju duge povijesti klasičnih Grado zvučnica s mogućnosti zamjene igle, i Opus3 (4 mV verzija), kao novog člana nove Timbre serije, pozicioniranog vrlo blizu u cijeni (kao uvod u drvene zvučnice), sa svim zvučnim prednostima drvenog kućišta, ali bez prednosti jednostavne zamjene igle.
Testiranje je uključivalo puno slušanja kroz nekoliko mjeseci, s raznim gramofonima koje su mi dobro poznati, i uz korištenje nekoliko različitih gramofonskih pretpojačala, od kojih je većina bila u cjenovnom rangu onoga što se može očekivati za korištenje s ovim zvučnicama. Ovo nije bilo brzo preslušavanje u referentnom sustavu recenzenta, a također je pokušan što precizniji pristup ocjeni timbralnog balansa, usporedbom s mnogim drugim zvučnicama koje vrlo dobro poznajem, koristeći razna gramofonska pretpojačala. Trenutna popularnost značajnog broja zvučnica s prilično istaknutim visokim tonovima mogla bi sugerirati da tonska točnost danas nije toliko cijenjena, ali je i dalje vrlo važna osobina, a ujedno je i najteža kvaliteta za točno procijeniti, uzimajući u obzir ponekad lude varijacije zvuka između gramofonskih pretpojačala, gramofonskih matova i ostalih audiofilskih pribora za fino naštimavanje zvuka, te osnovne razlike između različitih postavki glazbenog sustava kod kuće, posebno zvučnika.
Da smanjimo neizvjesnost, i Gold3 i Opus3 izvrsne su zvučnice i mogu zvučati odlično u raznim sustavima, od startnih sistema (posebno Gold3), do sistema srednje i čak visoke klase uz pravilno podešavanje (Opus3), gdje višestruko premašuju očekivano u svom cjenovnom rangu, posebno u uglađenoj, sofisticiranoj muzikalnosti i tonalnom bogatstvu te jednostavno zvuče “kako treba”, poput zvuka instrumenata i glasova uživo. To je uvijek bila izražena osobina Grado zvučnica, ali ovi novi modeli donose i nešto više discipline, fokusiranosti i čvršću kontrolu zvučne slike, bolje praćenje brazde na ploči i zanemariv porast izobličenja u brazdama na kraju ploče (IGD, Inner Groove Distortion), ovaj posljednji parametar naravno kada je zvučnica pravilno namještena i ugrađena u ručke razumno pristojne kvalitete (na sreću danas većina dobrih gramofona pristupačne i srednje klase ima prilično dobre ručke).
Zvučnice su slične i tako da posjeduju klasični Grado “kućni zvuk”, ali su ponešto različite u tonskoj ravnoteži i svojstvima uklapanja u sistem (kompatibilnost). Gold3 zvuči kao zvučnica iz Prestige serije i bit će poznata svima koji su slušali klasične Grado zvučnice iz prošlosti, ali je čvršće kontrolirana, bolje fokusirana i zadržava pribranost i u najtežim glazbenim pasažima bolje od prethodnih verzija, posljedica poboljšanog prigušivanja rezonancije tijela zvučnice i bolje tehnologije zaštite zavojnice od vanjskih magnetskih polja, kako je Grado naučio tijekom razvoja Referentne linije 2 i primijenio u smanjenom obliku na modele Prestige serije. Bas područje je čvrsto, dobro usklađeno i kontrolirano, srednjetonsko područje uglađeno, dobro uravnoteženo i detaljno, svi instrumenti i glasovi izviru iz široke, stabilne i duboke zvučne pozornice, s naglaskom na unutarnju razlučivost detalja i prirodnost u isto vrijeme. Vokali imaju dobru projekciju i zvuče vrlo glatko i prirodno. Gold3 je još bolji tracker od Gold2, unatoč “bonded” igli na kantileveru (igla je montirana preko metalnog nosača, ne direktno provučen dijamant kroz podlogu) nema uočljive kazne u praćenju tranzijenata iz brazde na ploči.
Detaljni pregled vrha igle otkriva vrlo uredno i lijepo oblikovanu iglu (isto kao i kod Opusa3). Zvučnica je pouzdano odsvirala sva tri testa za podešavanje anti-skatinga na HFNRR test ploči (uz 1,75 g gaznu silu), i samo vrlo malo zazujala na posljednjoj, torturnoj +16 dB moduliranoj brazdi, vrlo impresivno. Dobro oblikovan i izbrušen vrh igle također je uvjet za glatku reprodukciju sibilanata, Gold3 je ovdje vrlo dobar (Opus3 odličan). Možda će ljubitelji Audio-Technice AT-VM 740ML i dalje tu ili tamo pronaći neki problem, ali za većinu praktične upotrebe, a ne zbog nekih ludo izrezanih vinila, sibilanti nisu problem. U tonskom balansu, u usporedbi s Opus3, raspon srednjih i visokih tonova blago je prigušen, ali nedovoljno da bi se mogao smatrati prigušenim ili tamnim zvukom, ipak je malo otvoreniji u odnosu na prethodni model Gold2 i znatno otvoreniji u usporedbi na Shure M97xE, i još uvijek otvoreniji u usporedbi sa Shure V15VxMR (ali otprilike s jednakim balansom kao kod Shure M95ED).
Prednost je veća kompatibilnost s najbolje ocijenjenim jeftinijim budžetskim gramofonskim pretpojačalima, koja su često okrenuta na svjetliju i energičniju stranu zvuka kako bi bolje nadoknadili i sakrili svoje cijenom pristupačno porijeklo. Zanimljivo je uspoređivati Gold3 s Ortofon Blue (skoro ista cijena), Ortofon zvuči prilično svjetlije od Gold3, ovisno o pretpojačalu prelazi iz nešto više visokih tonova u balansu do gotovo previše visokih (što je šteta, jer je u drugim područjima Blue prilično uspješna zvučnica, dobra u basu, prostrana u srednjim tonovima, ima puno detalja, možda je dizajnirana za upotrebu na budžetskim gramofonima u out-of-box postavkama, ili da zvuči više poput CD-a na prosječnom vinilnom sustavu).
Audio-Technica AT95E također je svjetlijeg zvuka, ali na lijep način, ima određeni šarmantni zvuk koji se dobro uklapa sve dok je ne oda povremena mala oštrina zvuka koja se pojavljuje u visoko moduliranim dijelovima visokotonskog spektra. U usporedbi s nekim klasičnim Grado zvučnicama iz prošlosti, čini mi se da je Gold3 bolja od Signature 8MX, koja je nešto tamnija u tonskom balansu i ima vrlo pun i malo istaknut srednjim bas, nešto energičnija od Signature XTZ (ali koja ima potpuno jedinstven, suptilan, super prostran zvuk ne nalik bilo kojoj drugoj zvučnici), a po kvaliteti je bliska vrlo transparentno zvučećoj Grado G-1+ sa srebrnom zavojnicom (a koja je sam po sebi blizak klon od Signature IV iz 1980 koja je tada koštala 1.000 USD, ali s drugačijom iglom).
Tu je bila i G-2+, toplije zvučeća alternativa od G-1+, po nekima najbolja “normalna” Grado zvučnica iz tog vremena (izvan čuvenih Signature II, III i IV). Nekim čudom G-2+ zvuči gotovo identično kao Opus3, prilično zabavna slučajnost. G-1+ i G-2+ (s originalnim “twin tip“ iglama) zvuče detaljnije od Gold3, ali umetanjem najbolje dostupne Prestige igle na Gold3 (XTZ, ali dostupno samo u SAD za $450), transformira je na gotovo jednak nivo, što znači da se elektromehanički Gold3 tijelo može usporediti s najboljim (i u to vrijeme puno skupljim) od klasičnih zvučnica iz doba Grada kasnih 1970-ih i ranih 1980-ih. Dakle, Gold3 će biti lijepa nadogradnja bilo kojeg budžet gramofona koji dođe s AT95E, AT-VM95E ili Ortofon Red zvučnicom, ili alternativno unaprjeđenje od Ortofon Blue prezentacije, slične CD-u, do opuštenije prezentacije visokotonskog spektra, ali bez žrtvovanja detalja. Gold3 je uravnotežena da bude dovoljno otvorenog zvuka za pristupačnije sustave, ali i dovoljno detaljna čak i za upotrebu u boljim sustavima gdje će razlučivost unutarnjih detalja, koherencija i svojstvena muzikalnost donijeti dividende i zvučati što bolje što je bolji sustav. Zvučat će dobro s većinom gramofonskih pretpojačala, čak i s onima s oštrijim i agresivnijem zvukom u visokim tonovima.
Prelaskom na Opus3 nakon Gold3, dolazi do promjene zvuka, kao što bi to bilo poznato onima koji su već ranije čuli neku drvenu Grado zvučnicu. Postoji prepoznatljiva kvaliteta zvuka (detalji, instrumenti, glasovi i ambijent) koji proizlazi iz vrlo tihe i tamne pozadine, a sve se širi vrlo prirodno i s velikom definicijom u prostranoj, velikoj zvučnoj pozornici, ali na jedan vrlo nenapadni, suptilan, neagresivan način. Jednostavno nema drugog proizvođača zvučnica koje bi dale sličan efekt (a tijekom godina bio sam na mnogim Hi-Fi sajmovima).
Opus3 se ponešto razlikuje od ostalih Grado drvenih zvučnica tako da je efekt manje baršunaste naravi, čini se nešto otvorenijim i izraženijim u gornjim srednjim i visokim tonovima, na neki način kao neka nova generacija Grado zvuka. Zbog ove otvorene kvalitete, posebno u gornjem srednjem opsegu, Opus3 je osjetljiviji na kvalitetu pretpojačala s kojim će se koristiti, u usporedbi s Gold3, ali i sveukupno. Rezultati neusklađenosti, doduše, nisu previše ozbiljni, čak i sa svijetlim pretpojačalom Opus3 je još uvijek muzikalan u svojoj ukupnoj prezentaciji, ali ne daje najbolje od sebe.
To se pokazalo odmah kad sam tražio najbolje pretpojačalo za test. Uz MoFi SuperPhono, koji je zvučao vrlo dobro sa Gold3, Opus3 je zvučao pomalo previše prisutno u gornjim srednjim tonovima i s lagano podignutim gornjim visokotonskim područjem (što je i odlika MoFi-a). Iako je taj lift lijepo nadopunjavao Gold3, čineći ga otvorenijim i analitičnijim, s Opusom je pomalo odvraćao pažnju. Uključivanjem Cambridge Audio Azur 540P pretpojačala umjesto MoFi-a eliminirao se taj lagani visokotonski lift MoFi-a, ali se izgubila i prostranost i sjajna definicija koju MoFi donosi, zvuk je otišao više na suhu, mehaničku stranu, blaga tvrdoća i frenetična živost koju ovo pretpojačalo donosi može biti primjereno za neke tamnije zvučeće budžet zvučnice, ali ne i za vrlo otvoren i čist Opus3.
Sljedeći je bio Music Hall PA1.2, dobro izbalansirano pretpojačalo dinamičnog zvuka, koje je Opusu dalo malo snage, mišića i tona, bez problema s tonskom ravnotežom, ali ne i zadnju riječ u definiciji i transparentnosti zvučne pozornice. Opus3 je očito sposobna za više (kao što je prikazano s MoFi-jem, osim za tonski balans). Grado PH-1 je pretpojačalo koje je Grado dizajnirao prije više godina za svoje zvučnice i više ga nije lako nabaviti, ali se jako dobro uklapa s Opus3.
Spojen preko PH-1, Opus3 je proizveo lijepo, superlativno muzikalno srednjetonsko područje i otvorenu, opuštenu, prirodnu zvučnu pozornicu. Samo u najdubljim niskim i gornjim visokim tonovima čuje se malo dinamičke rezerviranosti s ovim pretpojačalom, ali trebat će vam jako dobar sustav da biste to čuli. Posljednje je na red došlo sofisticirano gramofonsko pretpojačalo (potpuno obnovljenog) Sansui AU-717 integriranog pojačala i ova kombinacija mi se najviše svidjela. Ovo pretpojačalo ima kvalitetu tihe, tamne transparencije zvuka koja dobro služi većini zvučnica (čak i s Ortofon Blue oštrina u visokim ovdje je značajno ublažena), a s Opus3 su se pokazale sve njene dobre osobine. Zvučna pozornica postigla je najveću preciznost i dubinu, i premda bi se u prvi mah gornje visoke frekvencije mogle činiti pomalo prigušenima nakon ostalih pretpojačala, kad pomnije poslušate otkrije se puno finih detalja, a razlike između raznih kvaliteta otiska na vinilu i kvalitete studio produkcije te tonskog balansa snimaka su očitije, što ukazuje na veću neutralnost. Bas je posebno dobio na kvaliteti i definiciji, Opus3 sada zvuči poput zvučnice vrlo visoke kvalitete.
Najbolji primjer kompetencije Opus3 bio je album Dire Straits “Love over Gold”, napravljen na kraju analogne ere, i kada je Mark Knopfler postajao vidno frustriran s (njemu) ograničenim dinamičkim rasponom koji je bilo moguće postići na tadašnjim otiscima ploča. Uz sve orkestracije, gromoglasno bubnjanje i sintetički stvoren ambijent, ovo je album na kojem je maksimalno mogući dinamički opseg nekako stisnut na ploču, bez decibela koji je pošteđen gore ili dolje u rangu. I kao takav, taj album je ultimativni test kombinacije gramofon / zvučnica / pretpojačalo, i Opus3 je tu naprosto briljirao.
Od dubokog basa, munjevitih, prodornih rim-shot projektila, uzdizajućih gitarskih rifova, obilja atmosfere i ambijenta u zvučnoj slici od tihih dijelova do glasnih, i čvrstog držanja kontrole u svim visoko moduliranim i instrumentalno gustim dijelovima, ponekad je bilo teško povjerovati da ovaj zvučni zid dolazi s vinilske ploče. Također, pomaže činjenica da je Opus3 uspio proći torturnu +16 dB traku bias testa na HFNRR test ploči bez ikakvog prizvuka ili zujanja, prva zvučnica koju sam ikad čuo da je to uspjela.
Za još malo usporedbe izvukao sam Shure V15 III sa sferičnom iglom, mojom referencom za zvučnicu ravnog frekvencijskog odziva. U ukupnom timbralnom balansu Opus3 je bio nešto naglašeniji u širokom srednjem opsegu, Shure zvuči kao da ima nešto malo više gornjih visokih tonova, ali sveukupne prezentacije su vrlo različite i nisu baš usporedive, to je poput uspoređivanja “Shure zvuka” s “Grado zvukom”. Ali pokazalo se da je Opus3 dobro uravnotežena i neutralna tvučnica, možda vrlo malo na toploj strani balansa u basu i nižim srednjih tonovima.
Također je očito da je V15 III još uvijek konkurentna u zvuku, nije baš nadmašena od strane Opusa, samo zvuči nešto manje uglađeno, ali jednako detaljno i živahno, za razliku od Shure V15 VxMR koja nije na istoj razini, i zvuči vrlo zanimljivo na svoj jedinstveni, strogo kontrolirani način, ali je manje detaljna i zvuči pomalo ravno i beživotno u odnosu na Opus3. Druga stvar koju treba napomenuti jest da se male razlike u tonskoj ravnoteži između usporedivih zvučnica mogu mijenjati upotrebom različitih podložaka za tanjur gramofona, a posebno promjenom pretpojačala, gotovo poput tonskih kontrola. Korištenjem mata Margules umjesto mata Music Hall, može se napraviti da Opus3 zvuči otvorenije od Shure V15 III s Geraldovim plutenim / gumenim matom, na primjer. Stavljanje gustog pluteno / gumenog mata ispod Opusa 3 učinilo ju je punije u basu i dinamičnije, ali nešto manje transparentno. Promjena pretpojačala čini još veću razliku i može se učiniti kao da testiramo pretpojačala umjesto zvučnica.
Za suvremeniju usporedbu, najbliži tržišni konkurent Opus3-a, Ortofon Blue, zvuči svježe, prodorno u basu, dobro definirano i živahno, ali u izravnoj usporedbi pomalo oštro u visokim tonovima, mehanički i s manje fine transparencije u razdvajanju instrumenata i definiciji zvučne pozornice.
Potaknut kvalitetom zvuka s Opusa3, odlučio sam je isprobati na gramofonu nešto više klase, Regi P6, i usporediti je usput s Rega Ania MC zvučnicom koja obično dolazi u kombinaciji s tim gramofonom, putem Rega Fono MC pretpojačala. Čitava postavka Rege zvučala je vrlo privlačno i živo, ali znatno napuhano i frenetično u cijeloj regiji visokih tonova, s pomalo tankim balansom u basu koji nije puno pomogao dojmu i zbog čega sam uvijek bio svjestan naglaska na gornjem dijelu tonskog spektra. Prednja zvučna pozornica bila je vrlo široka, ali ne baš duboka. Vrlo dobro mogu razumjeti kako ovo može biti vrlo atraktivno za društvo ljubitelje brzine i detalja prije svega, ali dobro timbralno uravnoteženo ovo sigurno nije.
Potpuno zbunjen, instalirao sam Opus3 na Rega P6, i preko pretpojačala Grado PH-1 gramofon je sada postao potpuno transformiran u izuzetno glazbenog i uravnoteženog izvođača, vrlo ugodnog za slušanje i inspirativnog za izvlačenje ploča iz kolekcije i isprobavanje više različitih albuma. U zvuku je još bilo puno finih visokofrekventnih detalja, ali predstavljenih na suptilniji, organskiji način i s punijom podlogom s više basova. Prednja zvučna pozornica također je dobila određenu dubinu i preciznost, posebno nakon prelaska na phono sekciju Sansuia AU-717. U svakom slučaju, Opus3 je odlična zvučnica i ne vidim nikakvo ograničenje u njenom korištenju u mnogo kvalitetnijem sustavu nego što bi to mogla sugerirati njena cijena.
Kao posljednji test, iako ne baš potpuno prikladan, usporedio sam Opus3 s Grado Statement2, i razlika je bila manja nego što sam to očekivao, unatoč više od 10 puta većoj razlici u cijeni. Statement2 je očito punija, dublja, baršunastija i u detaljima slojevitija zvučnica, s manje površinskog šuma pokupljenog s vinila, ali karakter zvuka je u cjelini vrlo sličan. Opus3 zvuči nešto svjetlije u balansu i naoko otvorenije, dok je Statement2 malo tamnija i s više unutarnjih detalja u zvučnoj slici, boljom mikrodinamikom i većom, širom zvučnom pozornicom. No, je li Opus3 ipak previše uspješan? Brzi poziv i pitanje Johnu Gradu kasnije, rekao je da je cijela serija Timbre3 vrlo značajno poboljšana u odnosu na seriju Reference2, tako da je i model Statement3 toliko poboljšan u odnosu na model Statement2. Slijedom toga, smanjena je kvalitativna razlika između modela Opus3 i Reference2, u usporedbi sa zvučnom razlikom od Opusa3 do novog modela Reference3 (i ostalih). Objašnjenje dobro zvuči….
Zaključak
Dakle, tu smo, dvije Grado zvučnice vrlo slične u cijeni, ali različite po karakteristikama i u prezentaciji. Gold3 je izdanak klasičnog Grada, vrlo važan za korisnike koji bi željeli da sami mogu zamijeniti iglu, jednostavnija za montiranje (manja i lakša) te univerzalnija i kompatibilnija s raznim, budžet ili ne, phono pretpojačalima. Dolazi u tradicionalnom Grado pakiranju u kartonskoj kutijici, a eventualne nezgode s lomljenjem igle nisu tako teške I dramatične kao kod zvučnica koje moraju ići na zamjenu igle u tvornicu (i biti bez nje dok se ne vrati nazad). Zvuči jednako dobro ili bolje od većine klasičnih Grado zvučnica, ili od neposredne cjenovne konkurencije. Vrlo sigurna i kompetentna.
Opus3 je najpristupačniji član nove Timbre serije Grado drvenih zvučnica, s iglom koju korisnik ne može sam mijenjati (tvornička promjena igle u Americi je prihvatljivih $180 pri čemu dobivate praktički novu zvučnicu), ali s potencijalom za konačno bolju razinu kvalitete postignutog zvuka, ako se optimalno postavi i uskladi s kvalitetnijim uređajima. U stvari, za kvalitetu zvuka koja se s njom može postići, Grado Opus3 je zbilja izuzetno povoljna ponuda godine. Dolazi čak u i namjenskoj luksuznoj drvenoj kutijici koja vas uredno priprema za dragulj upakiran unutra.
| TEHNIČKI PODACI | |||
| Grado Gold3 | |||
| Frekvencijski raspon: | 10 Hz – 60 kHz | ||
| Princip: | MI (Moving Iron) | ||
| Separacija kanala @ 1kHz: | 35 | ||
| Ulazni otpor: | 47 kOhm | ||
| Izlazni napon: | 5 mV | ||
| Preporučena gazna sila: | 1,5 g | ||
| Tip igle: | E | ||
| Induktivitet: | 45 mH | ||
| Otpor: | 475 Ohma | ||
| Komplijansa: | 20 | ||
| Masa: | 5,5 g | ||
| Cijena: | 299 EUR | ||
| Grado Opus3 | |||
| Tijelo zvučnice: | Javorovo drvo | ||
| Kantilever: | Aluminum / Elliptical Diamond | ||
| Izlaz: | |||
| High | 4,0 mV | ||
| Low | 1,0 mV | ||
| Induktivitet: | |||
| High Output | 55 mH | ||
| Low Output | 6 mH | ||
| Otpor: | |||
| High Output | 660 Ohm | ||
| Low Output | 70 Ohm | ||
| Ulazni otpor: | 10-47 kOhm | ||
| Masa zvučnice: | 8 g | ||
| Gazna sila: | 1,6-1,9 g | ||
| Komplijansa: | 20 μm/mN | ||
| Odvajanje kanala: | prosjećno 30 dB / 10-30 kHz | ||
| Frekvencijski raspon: | 10 Hz – 60 kHz | ||
| Nije osjetljiva na kapacititivno opterećenje | |||
| Cijena: 349 EUR | |||
| INFO: Audio centar, tel. 091 500 2535, www.audiocentar.hr | |||
Dodatna napomena (1)
Jedna od stvari koje trebate znati pri odabiru Grado zvučnica je da one nisu zaštićene (oklopljene) protiv utjecaja vanjskih elektromagnetskih polja (ionako bi to bilo teško učiniti s obzirom na neuobičajen položaj Grado zavojnica u kućištu, bez da se pokvari zvuk), pa bi se lagano brujanje u blizini neoklopljenih gramofonskih motora moglo čuti, obično na kraju ploče, ali u praksi je to uglavnom zakopano pod glazbu ili se može čuti samo na tihim dijelovima na tihim kvalitetnim otiscima ploča. U mom slučaju to nije predstavljalo problem, čak ni na jednom od mojih gramofona koji koristi ogroman, staromodni mrežni motor frekvencije izmjenične struje, ali postoje izvještaji korisnika koji su imali taj problem. Čulo se najviše na Regi P6 (motor je neoklopljen i točno ispod tanjura), ali jedino kad podignem iglu iz brazde, uz šum s ploče i sakriveno pod glazbom u praksi se ne čuje, osim ako se baš želi čuti, uz pojačavanje glasnoće na nekomfornu razinu samo da bi se čuo taj efekt i fokusirala sva pozornost na to.
Položaj generatora napona (zavojnice) u Grado zvučnici u konfiguraciji “flux bridge” (četiri kružne zavojnice, polja okrenuta prema naprijed u smjeru motora) čini ih podložnima hvatanju zalutalih EMI polja s neoklopljenih motora. Nove Grado zvučnice sada koriste posebnu izolaciju zavojnica, aplicirano premazom boje, vjerojatno pomiješano s metalnim česticama, kako bi se poboljšao zvuk zvučnice s boljom izolacijom. To bi također moglo imati popratnu korist smanjenja osjetljivosti na vanjska magnetska polja.
Druga je stvar relativno visoka komplijansa (specificirano kao 20 μm / mN, granična srednja do visoka vrijednost ovih dana), a budući da je ovjes u Gradu manje prigušen od većine (iako bolje nego u prošlosti), mora se obratiti pažnja na odnos mase i rezonantne frekvencije. Drugim riječima, ručka bi trebala imati efektivnu masu (masa bez zvučnice) ne veću od 22 grama (za Gold3) ili 18 grama (Opus3), kako bi se održala rezonancija frekvencije sustava ručka i zvučnica većom od najmanje 7 Hz (idealan raspon je od 8 do 12 Hz). Na taj se način izbjegavaju problemi s praćenjem iskrivljenih ili neravnomjerno prešanih ploča; učestalost neravnina na ploči može točno pogoditi frekvenciju rezonancije sistema određenu masom ručke i zvučnice, te mekoćom ovjesa zvučnice. Ako je ta frekvencija 6 Hz ili niže, neravnine na ploči mogle bi ju lako pobuditi i rezultirati čujnim podrhtavanjem zvuka ili čak iskakanjem igle iz brazde.
Većina modernih ručki gramofona niže i srednje klase bit će u dobrom rasponu težine, ali neki stari gramofoni (japanski u klasičnoj hi-fi eri 1970-ih i 1980-ih ili većina jeftinijih iz 1960-ih) možda imaju veću masu ručke od poželjne, kao i neke ručke za masivne gramofone dizajnirane prvenstveno za kompatibilnost s egzotičnim MC zvučnicama niže komplijanse.
Grado zvučnice, čak i kada su verzije s malim izlaznim naponom, i dalje su zvučnice s principom rada pomičnog željeza (Moving Iron, MI), ulazni otpor na gramofonskom pretpojačalu treba biti standardnih 47 kOhm, tako da svako MC pretpojačalo koje se želi koristiti u tu svrhu mora imati mogućnost postavljanja na 47 kOhm ulaznu impedanciju. Standardna vrijednost od 100 ohma ili manje, kako se koristi na MC ulazima, učinit će da zvučnica zvuči vrlo prigušeno, s osjetno umanjenim visokim tonovima.
Dodatna napomena (2)
Kako bih procijenio ponašanje zvučnica u tipičnijem hi-fi sustavu, također sam ih isprobao na gramofonu Fluance RT-84 cijene od 450 dolara, u isporučenom stanju, prije bilo kakvih unaprjeđenja, s originalnim gumenim matom i postavljenim na njegove tvorničke izolacijske gumene noge. Odabrao sam Fluance jer se činio najluksuznije izrađenim od gramofona pristupačne cijene, i ima servo-kontroliranu brzinu motora. Preskočio sam verziju s akrilnim tanjurom jer je on deblji i onemogućuje upotrebu dodatnih matova. U ovom je okruženju Ortofon Blue zvučao manje oštro, s manje istaknutim visokim tonovima, korisno ispravljajući pritom blago topli doprinos zvuku relativno rezonantnog Fluance postolja kada se koristi bez dodatne izolacije. Zvučalo je i dovoljno dinamično da nadoknadi zamućivanje tvorničkog gumenog mata.
Instaliranje Grado Gold3 ili Opus3 na ovaj način (uklonjiva glava na ručki na Fluanceu je od velike pomoći!) i dalje je omogućilo da se čuju razne Grado vrline, ali manje nego nakon primijenjenih podešavanja i unaprjeđenja na gramofonu. Otklanjanje vibracija kroz podlogu, promjena mata, promjena nosača zvučnice i druga dotjerivanja podigli su performanse toliko da je postalo očito da Fluance ima vrlo pristojnu ručku, koja bez problema može raditi čak i s vrlo visokom komplijansom koju na primjer ima Shure V15 III. Nema ručku velike mase (28 g!), kako je to (pogrešno) specificirao proizvođač. S ovim poboljšanjima zvuk se značajno otvorio (neusporediva razlika u odnosu na tvorničke postavke) i Grado zvučnice su vrlo lijepo reagirale na poboljšanja, dok se poboljšao i zvuk s originalnog Ortofon Blue, ali nešto istaknuti visoki tonovi te zvučnice postali su puno izloženiji.
TESTNI SUSTAV:
Gramofoni:
Sansui SR-636 (izravni pogon), s originalnom ručkom i nosačem zvučnice od mahagonija (najviše korišten, s efektivnom masom ručke oko 14 g)
Sansui SR-4050 (remenski pogon), s ručkom Acos Lustre GST-1 i nosačem zvučnice od mahagonija (efektivna masa ručke oko 13 g)
Rega P6 s Neo napajanjem i RB-330 ručkom (efektivna masa 11 g)
Fluance RT-84 (servo-kontroliran remenski pogon), nosač zvučnice od mahagonija (umjesto originalnog), s Belkin PureAV kabelima umjesto tvorničkog kabela (stvarna efektivna masa ručke oko 11 g, unatoč objavljenoj specifikaciji 28 g)
Gramofonski matovi:
Music Hall, Margules i Gerald, te mat od pluta kućne izrade
Ostali pribor:
Record Doctor i Jarrah steznici za ploče (ponekad korišteni)
Phono pretpojačala:
Sansui AU-717 phono stage, Grado PH-1, MoFi StudioPhono, Music Hall PA 1.2, Cambridge Audio Azur 540P i dodatno pojačalo kućne izrade za upotrebu zvučnica s malim izlaznim naponom na MM ulazima
Interkonekcijski kabeli:
Grado Signature Reference, Totem Sinew, Kimber PBJ
Amplifikacija:
Integrirano pojačalo Exposure 2010S, s kabelima Wireworld Equinox 7 (uglavnom korišteno), Integrirano pojačalo Sansui Au-717, s kabelima Tara Labs Space & Time TFA (alternativno korišteno), Sansui Au-X911DG, s kabelima Kimber 4TC
Zvučnici:
Rogers Studio 1a, s Rogersovim postoljima i Totem Beaks (jedan po zvučniku), Wharfedale E50
Dodatna napomena uz testni sustav
Kada testiram ili slušam zvučnice, pokušavam što je više moguće eliminirati utjecaj vibracija površine na koju je montiran gramofon. Svi su gramofoni tako postavljeni na izolacione blokove izrađene od Silomera SR-11, industrijskog materijala za zaustavljanje vibracija izrađenog od specijalne poliuretanske pjene s miješanim stanicama, težinski i površinom proračunato za optimalno opterećenje, a na vrhu Silomera su stari dobri izolatori Audio Technica AT-605 (kako bi se eliminirali ponekad čudni zvučni efekti postavljanja gramofona izravno na materijal koji apsorbira vibracije). Zatim se kućište gramofona postavlja direktno na kombinaciju AT-605 / Silomer (ne kroz tvorničke noge). To u velikoj mjeri eliminira bilo kakve vibracije koje dolaze na gramofon i dramatično poboljšava zvuk nemasivnih, ovješenih ili bezovjesnih gramofona i čini da svi zvuče međusobno sličnije.
Drugi je korak smanjenje vibracija uzrokovanih radom igle i zvučnice prilikom čitanja brazde na ploči, vibracije koje putuju preko ručke do kućišta gramofona, a zatim se (uglavnom) odbijaju nazad od gramofona na ručku i ponovo na zvučnicu (na većini neegzotičnih gramofona razumne cijene, masivni gramofoni se s tim nose drugačije). To se postiže postavljanjem male količine Silomera između zvučnice i nosača zvučnice (ili ručke u integriranim ručkama) i podešavanjem stisnutosti Silomera pomoću vijaka za pričvršćivanje dok ne zvuči najbolje. Dobro funkcionira sa zvučnicama visoke i srednje komplijanse, uz smanjivanje puta vibracijama obično se poboljšava i tracking. Oslobođena od vibracija s ručke, svaka zvučnica daje najbolje od sebe i lakše ih je uspoređivati, jer gramofoni izolirani od vibracija, ako imaju ručku pristojno malog trenja u ležajevima i stabilnu brzinu, zvuče međusobno sličnije i konzistentnije.
Rega P6 korišten je bez izolacije, najbolje zvuči sam po sebi, kako je očito vrlo pomno i pažljivo tvornički dizajniran, ali ima koristi od male količine (1 mm) Silomer izolacije između zvučnice i ručke, najviše se poboljšava reprodukcija sibilanata.
Također postavljam Silomer blokove ispod pojačala, izračunato površinski i težinom, ali ne i zvučnika, to ne radi sa zvučnicima koje koristim (Rogers inkorporira vibracije kutije u zvuk, kutija “radi” sa zvučnikom).
Korištena glazba (LP):
Hubert Laws: “Then There Was Light”, Antonio Carlos Jobim: “Wave”, Beck & Sanborn: “Beck & Sanborn”, Roy Ayers Ubiquity: “A Tear to a Smile” i “Everybody Loves Sunshine”, Eric Gale: “Ginseng Woman” i “Let’s Stay Together”, Joe Sample: “Spellbound”, George Benson & Earl Klugh: “Collaboration”, Al Di Meola: “Casino”, Chris Rea: “The Road to Hell”, Dire Straits: “Communique” i “Love Over Gold”, Sade: “Promise” i “Stronger Then Pride”, Steely Dan: “Aja” i “Gaucho”, Brian Ferry: “Taxi”, The Crusaders: “Street Life”, Weather Report: “Heavy Weather”, America: “Homecoming”, Yello: “Solid Pleasure”, The Godfathers: “Songs of Love and Hate” i Led Zeppelin: “Led Zeppelin 2”