Ako je SST karakterom tamniji, onda je SST² svjetliji. Možda je jednostavnije reći da ova dva pojačala zvuče kao da ste se kod jednoga modela linearno od 1 KHz blago krenuli uspinjati prema donjem kraju spektra, a prema gornjem jednako blago spuštati
Kad bi audiofili mijenjali pojačala svakih dvadeset godina, brojni proizvođači ne bi bili sretni. Što bi onda bilo sa strelovitim napretkom i revolucionarnim otkrićima kojima nas se svaki dan nemilice zasipa? Kada bi svi proizvođači pojačala davali dvadeset godina garancije, brojni bi audiofili bili jako sretni. Zamislite uređaj High End provenijencije koji radi besprijekorno dvadeset godina! Ako već toliko godina imate neki prosječni Sony, Yamaha, Technics ili sličan proizvod japanske provenijencije, onda ne znate o čemu se govori. No ako ste sretnik koji se okušao u brzim i nepredvidljivim vodama High Enda, onda vrlo vjerojatno dobro znate kako je dvadeset godina strašno dugo. Toliko dugo da se za brojne uređaje danas ne mogu nabaviti rezervni dijelovi, da ne možete više dobiti ni shemu niti servisne upute, a o rano preminulim proizvođačima čija je zvijezda nije blistala niti jedno desetljeće, da i ne govorimo.
Rijetki mogu preživjeti i hirove tržišta i same sebe. Biti uvjeren da ste u pravu i uvjeriti dovoljan broj kupaca da je tako, predstavlja nemali uspjeh. Podržati svoje uvjerenje s dvadeset godina garancije i dočekati da od toga dana prođe već dvadeset i jedna godina, to može samo jedna firma na svijetu – kanadski Bryston. U sedamdesetima je je njihov model 4B ušao u svijet ljubitelja dobrog zvuka i do danas nije izgubio ništa od svog sjaja i ugleda. S tek nekoliko verzija, ovo je pojačalo postalo simbol koncepcije koja polazi od toga da dobro konstruirano i jednako dobro izvedeno pojačalo mora raditi bez problema barem dva desetljeća. Tako misli i današnji glavni konstruktor u Brystonu, Stuart Taylor, po kojem smo u zadnjih dvanaest godina dobili prvo 4B ST, pa 4B SST i na kraju 4B SST². Zadnja verzija ovog najpopularnijeg Brystonovog pojačala obećava još bolji zvuk. Na putu do boljeg zvuka nešto je dijelova promijenjeno, pa su uz redizajniranu frontu tu i novi transformatori, izlazni tranzistori i hladnjaci. Kapacitet napajanja je povećan i za očekivati je da ovo pojačalo zvuči nešto drugačije od svog prethodnika.
Zvuk
Da bi saznali koliko je to drugačije, modeli 4B SST i 4B SST² našli su se jedan do drugoga na istome zadatku. Pokazalo se da razlika u zvuku nije tako mala kao što sam očekivao. Prethodnik je ono po čemu je ovo pojačalo poznato, a to je solidan i dobro odmjeren bas, ugodna rezolucija i dobra brzina u srednjima, kao i blago zagasiti visoki. Model 4 nikada nije imao izuzetnih vrlina niti u jednom dijelu spektra, no sve što je činio, činio je standardno dobro. Mogli ste dobiti bolju definiciju basa, prozračniju sredinu, strelovitije visokotonsko područje, ali gledano u cjelini, Bryston je bio siguran i pouzdan izbor. Nasljednik jeste drugačiji i to je najlakše opisati terminologijom koje se inače klonim. Ako je SST karakterom tamniji, onda je SST² svjetliji. Možda je jednostavnije reći da ova dva pojačala zvuče kao da ste se kod jednoga modela linearno od 1 KHz blago krenuli uspinjati prema donjem kraju spektra, a prema gornjem jednako blago spuštati. Kod drugoga je situacija upravo obrnuta i uz svjetlinu gore stiže i nešto manje energije dole. Razlika jeste mala no i vrlo lako čujna, te se, kako bi rekao jedan uvaženi Hi-Fi kolega, čuje odmah i to bez napora. S tim «svjetlijim» zvukom, novi je model nešto transparentniji u sredini i visoki zvuče življe, no kao da je rezolucija ostala ista. Dinamika je odlična i ostaje pitanje osobnog ukusa hoće li za doživljaj dinamičkog udara jednog cijelog simfonijskog orkestra veće zadovoljstvo činiti prethodni, tamniji, ili ovaj, svjetliji model. Kako god, mikrodinamika je vrlo slična i ne bih rekao da je SST² verzija u tom pogledu učinila napredak. Prezentacija harmoničke nadgradnje je kod oba modela vrlo dobra i teško da se može govoriti o nekoj razlici. Kao i svi prethodnici, SST² ničim ne odskače i u tom pogledu mu za vrat pušu brojni konkurenti. Donedavno se za taj iznos mogao kupiti Musical Fidelity Supercharger K 550, kojega smatram izuzetnim pojačalom u tom cjenovnom razredu. Pa iako MF nudi znatno bolju kontrolu donjeg dijela spektra i transparentniji zvuk sa naglašeno bržim gornjim dijelom, kada bih trebao odlučiti koje od ta dva pojačala preporučiti prijatelju, izbor ne bi bio jednostavan.
Zaključak
Na strani Brystona je cjelovitost zvuka i harmonička uravnoteženost te će od MF-a biti superioran u reprodukciji boje srednjeg dijela spektra, na što je uho najosjetljivije. Uz to, Bryston nudi nebalansirane i balansirane ulaze, bolje podnosi oscilacije mrežnog napona, jednostavniji je za smještaj i za dobru je klasu solidnije napravljen. Za one kojima je trideset tisuća kuna vrh onoga što kane izdvojiti za pojačalo snage, svi ti faktori nešto znače i mogu biti presudni pri izboru.
Bryston i dalje nudi dvadeset godina garancije na svoja pojačala. Bryston je i dalje pouzdan i siguran izbor.