Odvaživši se i uvrstivši čak dva integrirana pojačala u svoj recentni katalog, Pass je pokazao u čemu je njegova veličina. On ne slijedi trendove nego ih stvara, a nadogradnji zaslužene reputacije koju je stekao, INT-30A više će nego pomoći
Prije otprilike dvije godine imali smo privilegij da prvi u svijetu u jednom tiskanom mediju objavimo prikaz prvog integriranog pojačala iz radionice Nelsona Passa. Bio je to model INT-150.
U međuvremenu, Pass Labs je prošao kroz određene organizacijske i upravljačke zahvate, koji su obuhvatili korjenite promjene u distribucijskoj mreži u Americi i nešto manje korjenite promjene među distributerima u Europi. U tom razdoblju, osim na administraciji, Pass je radio i na elektronici – na CES-u 2010. službeno je predstavljeno pojačalo pod nazivom X260.5 – monoblok pojačalo snage 260W po kanalu, temeljeno na dorađenoj Super-Symmetry topologiji, koja je već godinama najvažnija značajka Passovih pojačala.
Osim monoblokova, Pass je predstavio i novo integrirano pojačalo INT-30A, koje je predmetom ovog prikaza. Povijest se ponavlja: tekst koji upravo čitate među prvima je u svijetu koji opisuje INT-30A – drugi integrirac u Passovom katalogu. Iako vanjskim izgledom podsjeća na među audiofilima i kritikom etablirani model INT-150, ovo integrirano pojačalo je u stvari bazirano na XA30.5 stereo pojačalu, jednom od najcjenjenijih Passovih pojačala uz legendarni i kultni Aleph 3. S obzirom na vanjski izgled, identičan onome kod modela INT-150, ništa novog ne možemo reći, zato prenosimo opis kojega smo donijeli za stari integrirac: “izvana pojačalo nema što naročito za pokazati: prednjom stranom dominira veliki gumb za glasnoću (neki će požaliti za starijim Passovim “anti-dizajnom”) te informacijski displej s osnovnim informacijama o statusu uređaja, koji prikazuje razinu glasnoće pojedinog kanala i odabrani ulaz. Oni sitni gumbići služe za paljenje uređaja iz stanja pripravnosti, gašenje tona (MUTE) te odabir pojedinog ulaza. Sve funkcije kopirane su i na daljinski, koji je po izgledu i funkcionalnosti veliki korak unaprijed od dosadašnjih i, gle evolucije, omogućava i direktan odabir ulaza.
Na stražnjoj strani nalazimo četiri single-ended ulaza i dva balansirana te izlaze iz pretpojačala putem istih tipova priključaka. Glavni mrežni prekidač također je smješten sa stražnje strane uređaja što bi trebalo sugerirati da ga ne treba prečesto dirati. Kritike idu na zvučničke terminale koji su premali i prejeftini za ovu klasu uređaja i otežavaju spajanje krućih kabela i onih većeg presjeka.” Hm, na žalost, kritike koje smo uputili tada, ostaju i dalje – zvučnički terminali premali su i nikako nisu na razini ugleda i cijene integrirca te otežavaju spajanje masivnih zvučničkih kabela. Kako smo već rekli, INT-30A idejno je identičan modelu INT-150, ali se koncepcijski oslanja na izlazno pojačalo XA-30.5, kojemu je dodan ulazni buffer s upravljačkom elektronikom (ovaj buffer identičan je onome u modelu INT-150, što je vidljivo i po oznaci na tiskanoj pločici). S obzirom na bazu, tehnički podaci praktički su identični onima izlaznog pojačala, a to garantira u najmanju ruku sličan zvuk onome u izlaznog pojačala, što će mnogima izmamiti smiješak na lice.
Kako su INT-150i INT-30A u ulaznom i pretpojačivačkom dijelu identični, prenijet ćemo riječi Kenta Englisha (iz tehničkog odjela Pass Laboratories) koji nam je opisao ovaj dio kod modela INT-150. “Nelson smatra da su jednostavni sklopovi, s minimumom dijelova, Sveti Gral audia, naravno uz zdravorazumski odnos između dobrog zvuka i korektnih mjernih rezultata. Stoga je i broj aktivnih stupnjeva integrirca sveden na apsolutni minimum. To pomaže očuvanju transparentnosti i smanjenim dimenzijama sklopa. U skladu s tim, sekciju pretpojačala čine redom ulazni preklopnici, analogni atenuator (digitalno kontrolirana mreža otpornika), iza kojega se nalazi niskošumni izlazni buffer. Potom signal odlazi direktno u izlazni stupanj pojačala. Kontrola glasnoće potpuno je pasivna, analogna, ali digitalno kontrolirana…pojačalo ima samo dva stupnja pojačanja uz buferirani ulaz.”
Očito je kako se već kod modela INT-150 ovakav koncept pokazao odličnim u što smo se mogli uvjeriti i slušnim testom u to vrijeme, usporedbom integrirca s kombinacijom Pass izlaznog pojačala i pretpojačala. Tada smo se već uvjerili kako integrirac u najmanju ruku ravnopravno parira skupljoj kombinaciji, dok je u pogledu muzikalnosti i nadmašuje. Stoga vjerojatno Passu nije bio teško odlučiti zadržati konja koji pobjeđuje. Već smo napomenuli, izlazni stupanj INT-30A identičan je onome kod XA-30.5, što znači da je sklop također Super-Symmetry ustroja uz deklariranu snagu od 30W po kanalu pri 8 i 60W pri opterećenju od 4Ohma, sve u A-klasi, dok je maksimalna snaga koju je pojačalo u stanju isporučiti i nekoliko puta veća, što pokazuju mjerenja objavljena za XA-30.5 u nekim svjetskim audio izdanjima (vidi www.passlabs.com). Pojačalo je zamišljeno kao uređaj koji po zvuku spaja high-end s jednostavnošću upravljanja i korištenja jeftinijih uređaja. Kao i kod snažnijeg modela, pojačalo ima četiri linijska ulaza (od toga su dva balansirana) i dva linijska izlaza (jedan balansirani). Na stražnjoj strani smješten je i mrežni prekidač, što podcrtava zamisao o stalno uključenom pojačalu. Prekidačem na prednjoj ploči uređaj se prebacuje u stand-by način rada, koji “na toplom” drži osnovne sklopove, kako bi brže bili spremni za rad. Ovo ima smisla jer pojačalu iz standby režima do punokrvnog zvuka treba petnaestak minuta. Ugašenom 4 puta više.
Zvuk
Nakon testa INT-150 nije trebalo puno vremena za odluku da pojačalo postane stalni postav mojeg sustava. U međuvremenu, spletom okolnosti INT-150 napustio je slušaonicu te mi je utoliko bilo draže što ponovno imam priliku čuti Passov integrirac. Inače sam pristalica integriranih pojačala, posebice onih u vrhunskoj klasi jer je razlika u zvuku u odnosu na pre/izlaz kombinacije slične cijene minimalna, ako ih uopće ima, a kupac štedi na jednom interkonektu i barem jednom mrežnom kabelu. To znači uštedu od nekoliko tisuća kuna. O uštedi prostora da i ne govorim. INT-30A došao je od zastupnika na test poluusviran, prije svega zbog kašnjenja uzrokovanog prekidom letova radi vulkanske prašine u zračnom prostoru Europe. Zato je i vrijeme za test bilo pomalo ograničeno, jer rokovi štampanja magazina su se bližili. Okruženje u kojem se novi Passov integrirac našao sačinjavali su, osim stalnog CD playera i zvučnika (vidi okvir) i Sonus Faber Liuto Tower zvučnici te dva zvučnička kabela koji nisu u stalnom postavu – Wireworld Solstice 6 te ultimativni Cardas Clear. Test je započet neobaveznim slušanjem live diska Patricie Barber Forthnight in France. I kroz ovakvo prigodno slušanje bilo je jasno kako osnovnu platformu zvuka INT-30A dijeli s prvijencem – modelom INT-150. Naime, zvučna pozornica razvukla se u dubinu i širinu, ali ne samo to – definicija i autentičnost glazbe bila je nekako najuvjerljivija karakteristika. Vidjevši da od rekreativnog slušanja neće biti ništa, ozbiljnije sam se posvetio onome što Passov integrirac može ponuditi. I ustanovio kako zanimljiva i uvjerljiva može biti reprodukcija kontrabasa. Imajući na umu deklariranu snagu od 30/60 W po kanalu, slušatelj nekako očekuje da će se to odraziti i na veličinu, voluminoznost i konkretnost basa. Međutim, čak i pri glasnijim slušanjima Pass nije ostajao bez daha. Dobro, kod notorno tromih i zahtjevnih Magneplanara ipak je pri glasnim dionicama došlo do lagane kompresije i naznaka urušavanja pozornice, posebice kod naglih uzleta masivnih puhaćih orkestara, kao kod pojedinih epizoda na disku na kojemu Milt Jackson udružuje snage s orkestrom Clayton/Hamilton. Iako u ovakvim slučajevima onih nekoliko slobodnih decibela raspoložive snage kod modela INT-150 dobro dođe, pri normalnim slušanjima 30A suvereno vlada glazbenim materijalom. Štoviše, reklo bi se kao da stoji po strani i pušta glazbi da neometana i neokrnjena stigne do zvučnika.
Razliku ova dva pojačala najlakše bismo opisali kao razliku između snažnog motora koji svoje najbolje karakteristike pokazuje u visokim okretajima i moćnog V8 koji se od podruma okretaja poigrava s masom automobila, pa ma kakva ona bila. I upravo takav odnos prema glazbenom materijalu ima i ovaj integrirac u A-klasi. Suvereno i moćno, nikad nametljivo, slijedi glazbu, dodajući samo mali dio svog karaktera – a on se svodi na finoću i uglađenost. Glavne karakterstike koje smo naveli kod INT-150 svakako su prisutne i ovdje, iako su neke od njih još malo upečatljivije. To se svakako odnosi na ultračisto, ali nikad dosadno, visokotonsko područje, ocrtano bogatim premazima i s finim odjekom te muzikalno i prirodno srednjotonsko područje. Onima koji su se imali priliku družiti s INT-150 možda su nakon duljeg slušanja mogli zamjeriti pojačalu mali nedostatak boje kod gudača ili gubitak tjelesnosti pri reprodukciji klavira. Ovim modelom Pass je tu granicu ako ne uklonio, a ono ozbiljno pomaknuo i najvjerojatnije bi samo zagriženim zaljubljenicima u cijevne uređaje mogla nedostajati još koja nijansa ili malo više gustoće.
Zanimljiv se pomak dogodio kada se između pojačala i zvučnika našao Cardas Clear zvučnički kabel. Masivnog izgleda i potpuno rafiniranog zvuka, Cardas Clear granicu mogućeg podiže za nekoliko stepenica, ponajprije unošenjem apsolutno tihe i mračne pozadine te fantastičnog odnosa tiho-glasno, omogućivši da zvuk, glazba, tonovi i sve što je zabilježeno na nosaču zvuka nesmetano i nesputano dođu do slušatelja pa i dalje. Emocije i sve ono što je sastavni dio glazbe, a nije fizički zapisano u notama i pitovima na polikarbonatu CD-a, u svoj punini i lakoćom kuljaju iz membrane zvučnika prema slušatelju te se i isprva suluda cijena odjednom čini odgovarajućom. Također i Pass INT-30A znalački sudjeluje u tom prenošenju nijansi što ga, osim za slušanje glazbe, čini odgovarajućim instrumentom za njeno seciranje. Na sreću, Pass integrirac svoju je dobrohotnu narav i nenametljiv karakter znao predstaviti i kad su se u sustavu našli kabeli potpuno prizemne cijene, ne žrtvujući mnogo muzikalnost, preciznost i detaljnost. I to je njegova dobra karakteristika.
Zaključak
Kutni status koji konstruktori poput Nelsona Passa imaju, uglavnom je temeljen na stvarnim zaslugama i minulom radu. Odvaživši se i uvrstivši čak dva integrirana pojačala u svoj recentni katalog, inače temeljen na vrhunskim odvojenim komponentama i s ciljanom publikom koju su do sad činili uglavnom zahtjevni i razmaženi audiofili, Pass je pokazao u čemu je njegova veličina. On ne slijedi trendove nego ih stvara, a nadogradnji zaslužene reputacije koju je stekao, INT-30A više će nego pomoći. Ovo je pojačalo koje je u stanju pokrenuti veliku većinu zvučnika na tržištu do ozbiljnih glasnoća, pritom nikada ne zanemarujući one elemente koji reproduciranu glazbu čine ugodom i temeljem za uživanje.
Sustav
CD player: Exposure 3010s
Tuner: NAD C422, Exposure 3010S2 pretpojačalo i izlazni monoblokovi
Interkonekcijski kabeli: Wireworld Equinox 6, Kimber PBJ, Wireworld Atlantis III
Zvučnički kabel: Mundorf Silver/gold; Xindak FS-1, Wireworld Solstice 6, Cardas Clear; Filter: PS Audio Quintet
Mrežni kabeli: Wireworld Stratus 3, 5-2 i Aurora 5-2
Rondo stalak
Popis glazbe
Chris Thomas King – The Roots (Century Blues Records), 2003.
Christian McBride – Gettin’to it (Verve), 1995.
Wynton Marsalis Septet – Live at the Village Vanguard (Columbia), 1999.
Patricia Barber – Fortnight in France (Blue Note)
Baroque Trumpet Concertos (Seraphim Classics), 1997.
Albinoni – Oboe Concertos, Vol. 3, Oboe Concerti, Op. 7, Nos. 5,6,11 & 12, and Op. 9, No.12
String Concerto, Op. 7, No.4 (Naxos). 1995.
Eva Cassidy – Live at the Blues Alley (G2), 1998.
Lars Erstrand – Two Sides of Lars Erstrand (Opus 3)
Stanley Clarke Trio with Hiromi and Lenny White – Jazz in the Garden (Heads Up), 2009.
| KARAKTERISTIKE | |
| Izlazna snaga: | 2x 30 W (8 ohma) A-klasa |
| Ulazna impedancija | 30 kOhm balansirano, |
| 20 kOhm nebalansirano | |
| Frekvencijski odziv | 1,5Hz – 60 kHz |
| Potrošnja: | 225 W |
| Maksimalni izlazni napon | +/- 23 V |
| Damping faktor | 150 |
| Dimenzije (ŠVD) | 480 x 180 x 500 mm |
| Masa: | 30,8 Kg |
| Cijena: | 49.990 kn |
| Info: | www.audiocentar.hr |