Rega Elicit je za Regu važno pojačalo. Međutim, ono nije za svakoga. U sustavima koji su samozatajni i tamnijeg zvuka, Elicit se neće dobro uklopiti. U drugima, naprotiv, možemo očekivati kako će svoju funkciju prijenosa glazbe u velikoj mjeri ostvariti
Lako mogu zamisliti situaciju u jednom uredu u Essexu. Tim inženjera i konstruktora, grizući nokte, znojnih dlanova, u bijelim kutama i prednjim džepovima punim tehničkih olovaka 0,5, bojažljivo ulaze u ured glavnog šefa. Zastavši pred vratima, gurkaju jedan drugoga, izbjegavajući prijeći prvi prag njegova ureda. Glavni im kaže da sjednu, jer uprava ima novu, izvrsnu ideju. Znate, razmišljali smo i odlučili vam dati odriješene ruke. Sad idite i napravite integrirano pojačalo, u našem, Reginom stilu, bez obzira na troškove. Cijenu ćemo odrediti kasnije. Najhrabriji među njima, bojažljivo podigne ruku i pita: «A koliko snage?» Koliko hoćete, veli šef. Rekao sam da imate odriješene ruke.
Ovakva se scena možda i odigrala, a možda i nije. Bez obzira kako bilo, danas pred sobom imamo Regu Elicit. Kako i imenom sugerira, ovo bi integrirano pojačalo trebalo biti svojevrsna rukavica u lice konkurenciji, izazivač koji samouvjereno drugima postavlja izazov da ga nadmaše. Iako je kao ideja začeta još 1988., Rega Elicit danas zauzima posebno mjesto u programu tvrtke (osim nedavno predstavljenog superskupog modela Osiris). Riječ je o pojačalu koje je temeljeno na velikom broju odrađenih slušnih testova i kompjutorskih simulacija. Posebno su ponosni u Essexu na zvuk i dizajn pojačala, ali i na mogućnost uređaja da se ugnijezdi u veliki broj raznorodnih audio sustava, što pojačalu, zahvaljujući izgledu, a ponajprije zvučnim osobinama, prilično lako polazi za rukom. A one su određene topologijom pojačala, izvedbom, finim ugađanjem i upotrijebljenim dijelovima. Posebno mjesto, kako fizički, tako i preneseno, u Elicitu zauzima potenciometar glasnoće. Wolfsonov sklop u sebi sadrži mrežu digitalno upravljanih otpornika, koji uz preciznu podjelu od 80 koraka, prosljeđuju zvuk do ulaznog stupnja izgrađenog oko niskošumnih FET –ova. Oko potenciometra za glasnoću smješten je baždareni prsten od 20 dioda koje svojim paljenjem vizualiziraju volumen, odnosno položaj potenciometra za glasnoću. Zanimljivo, praktično i efektno rješenje. Kvaliteta pasivnih dijelova je na visokoj razini: Evox i ICEL kondenzatori korišteni su na kritičnim mjestima. Izlazni stupanj ovog integrirca je potpuno simetričan i u njemu se koriste Sanken Darlington tranzistori. Kućište je, kako je i vidljivo na slikama, osebujno, sa simuliranim hladilom smještenim s donje strane, što je pomalo nepraktično dok se pojačalo prenosi. Izlazni stupanj razvija snagu od 80-ak W pri impedanciji od osam oma i u normalnom režimu rada, odnosno pri umjerenim glasnoćama, uopće se ne grije, tako da bočni hladnjaci koji vire ispod gornjeg poklopca šasije imaju više estetsku, a manje funkcionalnu ulogu. Prednja ploča je jednostavna i ne zahtjeva veliko navikavanje. Zanimljivo je upravljanje izbornikom ulaza, kojega je potrebno aktivirati tipkom lijevo od potenciometra. Nakon aktivacije, gumbom koji inače koristimo za glasnoću sada biramo ulaze. Nakon petnaestak sekundi bez aktivnosti, sklop se vraća u stanje upravljanja glasnoćom. Desno od potenciometra nalaze se tipke za odabir direktnog ulaza (u slučaju korištenja vanjskog pretpojačala, ili kod integracije Elicita u sustave kućnog kina), te tipke Mute i Record. Da se ipak pri izradi pojačala štedjelo vidljivo je na pozadini uređaja. Vrlo jeftini RCA konektori i zadovoljavajući zvučnički terminali okupiraju glavninu stražnje ploče. Pozitivno: izlaz iz pretpojačala izvučen je na stražnju stranu, što upotrebljivost i mogućnost korištenja pojačala diže za dvije stepenice. Pojačalo je moguće obogatiti i dodatnom opremom u vidu MM ili MC fono stupnja po cijeni od 1.619 kuna.
Slušni test
Nastupivši na poznatoj pozornici, s poznatom glumačkom ekipom (vidi okvir) Rega je od početka uspješno skrivala svoju prvu tajnu: krivo okrenute kanale! Naime, crveni ulazni konektori, smješteni niže, u stvari su ulaz u lijevi kanal pojačala, a ne kako je uobičajeno, u desni. Ili, da budemo još precizniji, lijevi zvučnički terminal je onaj koji je lijevi gledano odozada! To znači da će vam se zvučnički kabeli morat ukrstiti, ukoliko slijedite oznake na činčevima. Zato, čitajte oznake. Druga tajna: hiperosjetljivost na interkonekcijske kabele, ali o tome nešto kasnije. Na sreću, pojačalo je stiglo usvirano, s velikim brojem elektrona koji su protekli njenom štampanom pločicom. To je otvorilo mogućnost da odmah prionemo ozbiljnom poslu. Two Sides of Lars Erstrand je jedan od diskova koji su vrlo zahvalni za isprobavanje mogućnosti uređaja u pogledu prirodnosti reprodukcije, detalja i ekstenzije visokotonskog područja. Zamijenivši u sustavu Rotel RB1562 (test u prošlom broju) i EAR 864, Rega nije pokazala onakvu eksplozivnost, detaljnost i protočnost u visokotonskom području kao spomenuti par. Dobro, i cijena je Regina dosta niža, što je stvorilo kontekst u kojoj su iskazana ograničenja postala prihvatljiva. Ksilofon je zvučao malo povučenije, a glavna karakteristika je, kao i kod visokotonskog područja, bila određena suhoća zvuka bez tekuće, meke protočnosti. Doduše, nekome će to zvučati dosadno, nekome neutralno, ali neprijeporno je kako Elicit ima osobit zvuk, s karakterom. A kako to kod karaktera obično biva, nisu uvijek i svima po volji. Ono što će vjerojatno većini nedostajati jest dašak prirodnosti u odjeku instrumenata, karakteristike koja je uglavnom prisutna kod skuplje konkurencije. Hm, nije ni Rega baš jeftina. Od pojačala za 3 prosječne hrvatske plaće očekujemo da, osim korektnog zvuka , ponudi i nešto više. A to više moglo bi biti bas područje – duboko i kontrolirano, sve u skladu sa snagom pojačala. Bas je konkretan i korektan, nije nametljiv i nema u njemu baš nikakvih nepodopoština i ekscesa. Zadubivši se bolje u glazbeni materijal, vidimo kako srednjotonskom području nedostaje punoće i boje pa i slojevitosti – osobine koje odvajaju vrhunske uređaje od onih drugih. Isto tako, odjek instrumenata ostaje nekako prigušen i ponekad slušatelj ostane dojma kao da neki udarac po čineli ili ton na klaviru na koje su navikli, nisu odsvirani od kraja. Pa, dobro, neki od nas vole ovakva samozatajna pojačala. Uostalom, tko kaže da do istine vodi samo jedan put?
Najnoviji CD Matije Dedića, plod je suradnje s Jeffom Ballardom i Larryjem Grenadierom, članovima Brad Mehldau Tria. Elicit je atmosferu snimanja prenio kao pomalo distanciranu, zagasitu. Međutim, i kao takva je prožeta detaljima, iako je zvuk klavira bio zatomljen u ambijentu studija. Kako bilo, ovaj sam disk putem Elicita poslušao nekoliko puta za redom, i mogu reći kako sam svaki put otkrivao nešto novo. Iako je pojačalu nedostajala ona krajnja masivost i dramatičnost u zvuku, za koju smo spremni platiti kudikamo veće novce od onih koje traže za Elicit. Pomalo «British», rekli bismo. Akustična gitara, na snimkama Pata Methenya ili Alvina Youngblooda Harta, svejedno, nije uspjela isplivati u potpunoj prirodnosti, ali u okvirima klase, domet je sasvim zadovoljavajući. Slične impresije, po sjećanju i bilješkama imali smo i pri slušanju Arcama A38. Tada smo napisali «A38 zvuči kao britanski integrirac, ugodno, pomalo toplo, ne previše dinamično, ali vrlo slušljivo». Gotovo istovjetnu kvalifikaciju možemo upotrijebiti i ovdje. Jer, kao i Arcam, Rega Elicit zvuči uglavnom nenametljivo, bez ekscesa, i uz određeni broj kompromisa u zvuku koji ga čine sigurnom okladom u velikom broju sustava. U to smo se uvjerili koristivši Elicit u tri potpuno različita sustava, tri različite sobe, s tri raznorodna zvučnika i seta ožičenja. U svakome od njih, zvuk Rege bio je umjereno dominantan i okarakterizirao je zvuk pojedinog sustava. To znači da je čak i na otvorenom, brzom, detaljnom Monitor Audio GR10 bookshelf zvučniku Rega zvučala pomalo skriveno u visokotonskom području, glatko i suho u srednjotonskom i umjereno u basu. Ova karakteristika ponešto olakšava život korisniku jer osigurava uravnoteženost zvuka Rege od sustava do sustava te može biti olakotna pri inicijalnom odabiru pojačala. Ono na što pak u svakom slučaju treba vrlo paziti jest ožičenje. Naime, kabeli otvorenijeg i detaljnog zvuka, koji su sposobni prenijeti veliku količinu detalja i imaju odličnu ekstenziju svakako su bolji odabir od onih koji zvuče suprotno od navedenog. Tako je, na primjer, Elicit u sustavu potpuno ožičenom VdH kabelima zvučao zagušeno i zapreteno, s virtualnom pozornicom veličine kovanice od 5 kuna. Nasuprot tome, u sustavu s WW Equinox interkonektom i Mundorf srebrnim zvučničkim kabelom, pojačalo je prodisalo i nemjerljivo veća količina detalja, zvuka i u konačnici, glazbe, ispunila je prostor za slušanje.
Kratka i vjerojatno nedovoljno informativna usporedba s pojačalom koje nam je bilo dostupno u vrijeme testa – Myryadom MXI 2080, slične snage, ali nešto niže cijene, otkriva kako Myryad ima više smisla za ritam i ritmičko slijeđenje glazbenog tkiva od Rege, uz ponešto uhu prihvatljiviji timbar instrumenata i pokoji detalj više, posebice u visokotonskom području. Međutim, Myryad nije tako čistog i opranog zvuka kao Elicit, što se posebice osjeća u srednjotonskom području. Oba pojačala pokazuju što je danas dostupno u klasi cijene 10-15 tisuća kuna te kako je zbog razlika u zvuku pojedinih uređaja uvijek potrebno uložiti dodatni napor i trud u osmišljavanju i slaganju kvalitetnog audio sustava.
Zaključak
Rega Elicit je za Regu važno pojačalo. Međutim, ono nije za svakoga. Kako Regin karakter postojano dominira zvukom sustava u kojemu se nalazi, potrebno je obratiti dodatnu pažnju na okruženje u kojemu se Elicit nalazi. U sustavima koji su samozatajni i tamnijeg zvuka, Elicit se neće dobro uklopiti. U drugima, naprotiv, možemo očekivati kako će svoju funkciju prijenosa glazbe u velikoj mjeri ostvariti.
Sustav
CD plejer: Exposure 3010s
Pojačalo: Myryadom MXI 2080
Tuner: NAD C422
Zvučnici: Monitor Audio GR10, Magneplanar MG12, Dynaudio Contour 1.1
Interkonekcijski kabeli: Wireworld Equinox 6, Kimber PBJ, Wireworld Atlantis III
Zvučnički kabel: Mundorf Silver/gold; Xindak FS-1
Filter: PS Audio Quintet
Mrežni kabeli: Wireworld Stratus 5-2 i Aurora 5-2
Rondo stalak
Korištena glazba
Chris Thomas King – The Roots (21st Century Blues Records), 2003.
Alvin Youngblood Hart – Big Mamma’s Door (Okeh)
Matija Dedić/Larry Grenadier/Jeff Ballard – From The Beginning (Dallas Records)
Christian McBride – Gettin’to it (Verve), 1995.
Wynton Marsalis Septet – Live at the Village Vanguard (Columbia), 1999.
Diana Krall – Live in Paris (Verve), 2002.
Charlie Haden – Nocturne (Gitanes), 2001.
Baroque Trumpet Concertos (Seraphim Classics), 1997.
Albinoni – Oboe Concertos, Vol. 3, Oboe Concerti, Op. 7, Nos. 5,6,11 & 12, and Op. 9, No.12
String Concerto, Op. 7, No.4 (Naxos),1995.
Eva Cassidy – Live at the Blues Alley (G2), 1998.
Lars Erstrand – Two Sides of Lars Erstrand (Opus 3)
Explosive! Milt Jackson Meets the Clayton-Hamilton Jazz Orchestra (Qwest/WB)
Stanley Clarke Trio with Hiromi and Lenny White – Jazz in the Garden (Heads Up), 2009.
| KARAKTERISTIKE | |
| Snaga | 82W/8 ohma |
| Ulazi | 5x RCA + tape |
| 1x MM ili MC (opcija) | |
| Dimenzije (ŠDV) | 430 x 270 x 90mm |
| Cijena | 14.823 kn |
| INFO | Audio san, tel. 01/4833 046, www.audiodream.hr |