Napredak digitalne audio tehnologije, razvoj i širenje streaming servisa kojima glazba u neograničenim količinama biva dostupna putem interneta, istraživanje, razvoj i poboljšanja pojačala u D-klasi, samo su neki od preduvjeta koji su, uz promjene navika u konzumiranju audio sadržaja, doveli do pojave nove vrste uređaja, koji prije nekoliko godina još možda nisu bili niti na crtaćim daskama. Nama, audiofilskim dinosaurima koji su svoje Hi-Fi snove stvarali u zlatno doba audija, uređaji poput Arcama Solo Uno služe u najmanje dvije svrhe: omogućuju nam da uhvatimo korak sa suvremenim trendovima te predstavljaju zgodnu ulaznicu u široko dostupnu glazbenu riznicu. Što se ovog drugog tiče, već nekoliko godina sam potpuno usmjeren na reprodukciju virtualne glazbe, smještene ili na lokalnom hard disku ili na serverima u oblacima te slušam glazbu putem nekih od dostupnih servisa (u HR slučaju to su Deezer, Apple Music i Spotify).
Ovaj Arcam Solo Uno kao predstavnik reproduktora namijenjenog prije svega reprodukciji upravo takve, virtualne glazbe, oslanja se na reprodukciju s kućnog servera (npr. NAS) ili s nekog od dostupnih servisa. U sam uređaj je ugrađen Google Cast klijent (uz AirPlay 2, Roon Ready i UPnP Streamer) tako da smo za potrebe ovog testa lijepo uplatili pretplatu na u Hrvatskoj novopridošli Spotify i osvrt na Arcam je mogao početi.
Dobra strana Arcama Solo Uno je njegova jednostavnost. Ovakav uređaj može predstavljati fantastičnu ulaznicu u audio svijet, može predstavljati odličan kompaktni studentski sustav (o tome nešto kasnije) ili jednostavno drugi ili treći sustav u kući, koji neće uzrokovati loš osjećaj kod vlasnika naprednijeg ili “većeg” sustava u glavnoj slušaonici.

Prednja ploča je minimalistička, ali prilično funkcionalna, jer, kako to zna biti kod streaming uređaja, mnogi su lišeni fizičkih tipki za paljenje i gašenje ili, još gore, za podešavanje glasnoće, tako da je zahvaljujući prisustvu istih kod Arcama, upravljanje uređajem lako i jednostavno. U prorezu uređaja nalazimo i dvije nenametljive diode koje raznim kombinacijama boja odražavaju status uređaja i mreže. Za sada Arcamu ne nalazimo niti jednu manu.
Priključivanjem LAN kabela uređaju treba cca 1-2 minute da prepozna ono što prepoznati mora i potom sam sebe postavi u operativni način rada. Mrežu nalazi odmah, automatsko postavljanje IP adrese je ekspresno i bezbolno, Chrome Cast je brz i odmah vidljiv uređajima na istoj mreži. Nedostaju još samo zvučnici. A za njihov pogon ugrađeno je stereo pojačalo snage 2 x 25 W pri 8 Ohma i dvostruko više pri 4 Ohma. Kad je već tako, iz postojećih Exposure 3010S2 mono pojačala vadimo VdH CS122 kabele i spajamo ih u Solo Uno. S druge strane nalaze se, za ovu svrhu i prigodu, potpuno neprimjereni Magneplanar MG12, koji traže snagu i struju. Ne očekujući mnogo, palimo Spotify aplikaciju i prebacujemo strujanje na Arcamov Google Cast. I imamo što čuti!
Zvuk
Čak i na Magneplanarima odmah smo čuli bogat i detaljan zvuk s korektnim basom i detaljima, iako naravno ne preglasan, jer i pri iole snažnijim udarima zvuk postaje plošan i dinamički osakaćen. Granicu ovih pojava očekivali smo mnogo ranije, ipak se radi o samo 25 W na “gladnim” Megijima, međutim na umjerenom i tihom slušanju zvuk je plijenio mekoćom i muzikalnošću i imao je neku primamljivu notu, koja vas, spojena s činjenicom kako vam na dodir prsta stoji 40-ak milijuna kompozicija svih žanrova tjera na uživanje u glazbi, ali i na razmišljanje o budućnosti audija. Osim toga, odmah nam pada na pamet pitanje što pružaju skuplji i sofisticiraniji uređaji od Arcama, ako ovaj već svira tako dobro!

Cijelo vrijeme Arcam je odavao dojam uglađenog, umjerenog, dobro osmišljenog uređaja, kod kojega nema ničega premalo niti ničega previše. Zvuk je u svakom slučaju premašivao očekivanja, jer me tek usporedba s “ozbiljnim” sustavom prizvala audiofilskoj svijesti i pokazala koliko napredniji sustav pruža više glazbe i tjelesnosti kompozicije. Međutim, u izoliranim uvjetima Arcam Solo Uno nije bio uređaj koji me činio nezadovoljnim, naprotiv!
Kako se pokazao odličnim i srčanim u velikoj slušaonici sa zvučnicima upitne upotrebljivosti u zadanim okolnostima, Arcama sam uzeo pod ruku i spojio u frendovom sustavu, u kojem je zamijenio sve komponente osim malih Dynaudio Countour 1.1 zvučnika. Na sreću, nalazili smo se u manjoj slušaonici od moje te je i posao Arcamu bio u električnom smislu, nešto lakši. Zvučne kvalitete i ovdje su bile održane i lako čujne i prepoznatljive. Glazba je zvučala adekvatno namjeni, sadržaju i žanru te je, prema potrebi, bila meka, detaljna, prozračna, ali snažna.
Dynaudio je pokazao svoju novu dimenziju, odlično prikazavši sve kvalitete Arcama, tako da smo večer s prijateljima proveli, između ostaloga i zahvaljujući Arcamu, u odličnoj atmosferi, preslušavajući ogromne količine nove, ali i zaboravljene glazbe, što je doprinijelo tome da se svi osjećamo dobro. Ne sjećam se kad sam sličnu rečenicu zadnji put napisao za neke druge audio uređaje pa i one najsofisticiranije i najskuplje koje sam imao priliku slušati.
Dakle, Arcam, ne samo da je odličan audio uređaj, već je, zahvaljujući mogućnosti lake i neproblematične reprodukcije glazbe s raznih izvora i servisa i katalizator k dobrom raspoloženju. Sve do sada navedeno vrijedi za mp3 datoteke koje smo slušali putem strujanja s mreže. Lokalno pohranjene glazbe u CD i Hi-Res kvaliteti se nismo još ni dotakli. A reprodukcija takve, nekomprimirane, glazbe pohranjene na lokalnom, kućnom serveru još je za najmanje pola stepenice podiglo dosadašnje glazbene dojmove o ovom uređaju.
Upravljajući glazbom UPnP aplikacijom s Android uređaja, uvjerili smo se kako ono što je bilo dobro kod reprodukcije sa Spotifya, s NAS-a je zvučalo još detaljnije i transparentnije. Razlike su uočljive i važne, iako nisu ogromne, jer postaje jasno kako u komprimiranoj glazbi i formatu koji značajno sakati glazbeni sadržaj i informaciju, ne možemo pronaći sve ono što je zapisano u autentičnim zapisima (zanimljiv primjer navedenog je bila usporedba Kind of Blue reproducirana sa Spotifya i AIFF datoteke sa servera u CD kvaliteti. Truba i ambijent su odjednom zvučali punokrvno i uvjerljivo. Priznanje Arcamu jer je ove razlike uspio učiniti tako jasnima i vidljivima te je osvijetlio potencijal koji u uređaju postoji). Za to svakako nisu krivi audio uređaji pa tako ni Solo Uno, ali vrijedno je spomenuti kao je potpuni dojam o snimljenoj glazbi moguće steći tek slušanjem punog sadržaja, a ne onog lišenog većine informacija primjenom algoritma.
Zaključak
Budućnost ili ne, Arcam Solo Uno je ovdje sada. Idejom i konceptom, a posebice realizacijom, predstavlja fenomenalnu ulaznicu u svijet suvremenog digitalnog audija, prilagođenog vremenu (i tržištu). Uz pretpostavku da Internet i računalo neke vrste već imate (za pohranu glazbe), potrebni su vam samo dobri zvučnici i pokoji metar zvučničkih kabela. Tako složen sustav već za nekih 7.500 kn ili malo više, može pružiti sasvim ozbiljan uvid u reproduciranu glazbu, dok se uživanje u glazbi ne može izraziti novcem. Prije desetak godina, za ovu kvalitetu reprodukcije bilo je potrebno platiti značajno više. Ispada da audio svijet nikad nije bio u boljem stanju i da se zlatno doba audija zapravo odvija sada i pred našim očima. Arcamu svaka pohvala za pravovremeno, kreativno i inteligentno uskakivanje u digitalni audio vlak.
Ako još cijelu priču pokušate rezimirati ovako: izgled – 5, upravljanje – 5, upotrebljivost – 4,5, zvuk – 4,5, cijena – 4,5, nema razloga da na Arcam Solo Uno ne prikvačimo jednu od naših Best Buy ocjena kvalitete!
