Prije nekih godinu dana na stranicama časopisa predstavili smo mogućnosti prvijenca Exposureove XM serije, integriranog pojačala XM5. Tada je cijela serija bila gotovo potpuna, nedostajalo je samo linijsko pretpojačalo za slušalice, koje su naknadno predstavili i nazvali XM HP. Iza ova četiri slova, nalazimo konceptualni spoj pretpojačala i digitalno-analognog pretvarača (pre)poznatog modelom XM5.
Baš kao i kod modela integriranog pojačala, uvažavajući namjenu i cijenu ovog uređaja, DAC ni u kojem slučaju nije zamišljen kao privremeno ili priručno rješenje. Digitalnih ulaza je 5, od čega 4 PCM, u optičkom ili koaksijalnom (2x BNC i 2x optički) formatu rezolucije 24bit/192kHz te jedan asinkroni USB ulaz, temeljen na XMOS čipu. Rezolucije koje DAC prihvaća i prepoznaje su PCM 24/192, odnosno DSDx64, koja je dostupna samo putem USB ulaza. Ugrađeni je čip Wolfson WM8742, a analogni izlazni stupanj je u diskretnoj tranzistorskoj tehnici.
Osim digitalnih, tu su i tri analogna ulaza: dva linijska osjetljivosti 350mV / 14 kOhm i jedan gramofonski za prihvat MM zvučnica, osjetljivosti 2,5mV / 47kOhm. Zvučnički terminali su uobičajeni Exposureovi, koji ne primaju ništa drugo osim banana. Osim varijabilnih audio izlaza (RCA), ovdje nalazimo i fiksne, što znači da je XM moguće koristiti i kao zaseban DAC, iz kojeg signal možemo uputiti u drugo, vanjsko pretpojačalo.
Prednja ploča je, kao i kod ostalih uređaja iz XM serije, jednostavna i funkcionalna i vrlo lagana za korištenje, a na njoj nalazimo osim izbornika ulaza i par balansiranih te par nebalansiranih izlaza za slušalice, čime je moguće istovremeno spajanje dva para slušalica. Kako je dijeljena primarna namjena ovog uređaja, osim da služi svoga gospodara kao linijsko pretpojačalo, visokokvalitetno pojačalo za slušalice, spomenimo kako je izlazni stupanj u diskretnoj tehnici sposoban je pogoniti i slušalice niske impedancije, s obzirom na izlaznu snagu od 1,5W pri 33 Ohma. Uređaj se isporučuje s daljinskim upravljačem.
Zvuk općenito
XM HP koristili smo primarno kao pretpojačalo i DAC, proslijedivši signal putem Wireworld interkonekta u Exposure 3010s2 monoblokove. Spojivši digitalni izlaz iz Allo DigiOne transport odmah imamo dobre vijesti. Exposure vješto izbjegava metalizirani, grubi zvuk digitalnih tranzistorskih uređaja, često svojstven onima u pristupačnom cjenovnom razredu. Naprotiv, uvjerili smo se kako je zvuk Exposurea putem izlaznih pojačala i zvučnika bogat, dinamičan, protočan i ispunjen.
Pretpojačalo/DAC prostor ocrtava više nego odlično, i to ponajprije u širinu i visinu (hvala i megijima). Posebno dobrom nam se učinila istovremeno svježa i bogata, pastozna sredina te čvrst i utegnut bas koji doduše, nije ekstremno dubok, ali je ugodan i nekako tipično muzikalan, baš kako smo i navikli kod ovog proizvođača. Ono što je nešto manje dobro, a razvidno je tek u usporedbi s mnogo naprednijim uređajem jest nedostatak one krajnje prirodnosti, bogatstva poteza perom po audio platnu te posljedične involviranosti slušatelja.
Naprimjer, slušajući Kruševo Stefanovskog i Tadića, sfera ispred slušatelja poprima uvjerljive oblike, ali timbar i transparentnost pojedine gitare nisu onakvim na kakve smo navikli. Zagasitiji tonovi, reducirana dinamika i zatomljeni tranzijenti govore da bi sustav mogao bolje, ali je nešto ili netko “podigao ručnu”. Slična se priča nastavlja i s kelnskim koncertom Keitha Jarreta. Iako na prvu, sve zvuči dobro do odlično, nedostaje ekspresije, uvjerljivosti i posvećenosti glazbi. Vrijeme je za eksperimente pa krenimo od mrežnog kabela na pretpojačalu. Taj je pak pouzdan i višekratno provjeren Wireworld Aurora 52, kabel koji se već bezbroj puta dokazao, čak i na brojnim drugim Exposure uređajima. Nema druge nego pokušati s nečim drugim i zamijeniti ga starim XLO Pro AC mrežnim kabelom. Uh, kakva promjena nabolje. XLO je udahnuo pretpojačalu život.
Doduše, fokusiranost i kohezija neznatno su se umanjili, ali zato je zvuk postao brz, otvoren, prirodan, s neopterećenim tranzijentima i odličnom čitljivošću tonova i glazbe. Keithov klavir sniman prije 40-ak godina zvuči svježe, novo i moderno, tek uz pokoji detalj manje u odnosu na Wireworld. Razlika je u svakom slučaju veća nego očekujemo od zamjene mrežnog kabela, ali takav je život audiofila.
Vrag nije dao mira i XLO Pro zamijenio sam pristupačnom Suprom LoRad 2.5. Stvari su dodatno sjele na svoje mjesto, ponajprije u segmentu otvorenosti i detaljnosti, a čak se i zvučna slika dodatni proširila i produbila. Promjene u karakteru zvuka uvjerile su nas da je Supra pravo rješenje za XM HP te smo pretpojačalo do kraja strujom napajali preko LoRad-a.
Vratimo se na Kruševo. Sada je kod obje gitare bilo potpuno jasno kako nije riječ o generičkim instrumentima, već slušamo dvije posebne gitare, svaka sa svojim karakterom, bojom i trajanjem tona. Pritom je i njihov smještaj u velik akustični prostor monumentalnog spomenika Ilindenskom ustanku potpuno jasan i lako ga je osjetiti. Doduše, izgubili smo malo na punoći, težini, ali smo dobili na patosu i uvjerljivosti reprodukcije, što je i više nego odgovarajuća kompenzacija.
Sad kad Exposure diše punim plućima, jasno je kako je HP uređaj koji omogućava uvid u zvučne karakteristike svih elemenata u sustavu, iako bila riječ o mrežnim kabelu. I ne samo da uređaj sad možemo koristiti za seciranje glazbe, možemo u njoj i uživati! Melody Gardot na kompoziciji “My Only Thrill” zvuči veliko, s vokalom pozicioniranim čvrsto u sredini i u visini očiju te fino satkane zvučne slike. Uvažavajući cijenu uređaja, zanemarit ćemo laganu kompresiju vokala (čemu nesumnjivo doprinosi i vrlo glasna snimka, reducirane dinamike) te HP-u nedostaje još samo malo da se potpuno oslobodi. Cjepidlačim i kao kompenzaciju mogu navesti da XM HP fantastično prenosi dikciju, mljackanje u mikrofon, palucanje jezikom i fine detalje u glasu Melody Gardot. Dojmu pomaže i nježno škripanje gitarskih žica u pozadini. Atmosfera je komorna, ali ugodna, a pretpojačalo zvuči kao da nam pruža dobrodošlicu kući. Na “Who Will Comfort Me” bubanj je izvrstan, snažan i uvjerljiv, baš kao i svi ostali instrumenti. Bas je čvrst, puhačka sekcija u pozadini diskretna, ali neumoljiva.
“Fanfare for the Common Man”, baš kako smo i navikli, zvuči upečatljivo i monumentalno, s dubokim i čvrstim, kontroliranim basom, ekspresivnom udaraljkaškom sekcijom i nikad napornim te prirodnim puhaćim korpusom. Na ovom disku pak, najviši registri nemaju krajnju čistoću i ekspresivnost, a u glasnim naletima zvuče pomalo grubo i hrapavo, upravo suprotno onome kako u usporedbi zvuči NON OS DAC temeljen na AD1865 čipu i s cijevnim izlazom. Ovaj je DAC, ne samo u usporedbi s Exposureom, pruža masniji, teži i bogatiji i kultiviraniji zvuk, žrtvujući pritom određenu količinu detalja i rezolucije. Stoga se primjerenijom čini usporedba s Auralic Altairom, streamerom i DAC-om kojeg detaljno prikazujemo također u ovom broju. Usporedba s NON OS DAC-om, međutim, pokazala je i sposobnost uređaja da u funkciji pretpojačala vjerno prenese nijanse koje u zvuk donose vanjski uređaji.
Preslušavajući isti glazbeni materijal, Auralic pruža nešto čišće i smirenije visokotonsko područje, s lepršavijim zvukom. Od srednjeg područja nagore, XM HP je u usporedbi s Auralicom čvršćeg i kompaktnijeg zvuka, s postojanijim i višedimenzionalnim detaljima, možda i gušće raspoređenim po zvučnoj slici. Transparentnost koju Auralic na prvi pogled pokazuje, u stvari je posljedica manje relativne težine u najdonjim registrima, u kojima Exposure demonstrira više sile, kontrole i dubine. Promatrajući samo zvuk, mogući odabir između ova dva uređaja u svakom slučaju ovisi o preferencijama slušatelja i ostatku sustava.
Ukratko o zvuku putem slušalica: napomenuo sam kako je zvuk putem slušalica u ovom prikazu sekundaran. Grado SR60i samo djelomično mogu prikazati domete ovog uređaja. Sve što je gore napisano vrijedi i za zvuk putem slušalica, a po mom skromnom sudu, temeljenom na ograničenom iskustvu s pojačalima za slušalice, mišljenja sam kako je riječ o izuzetnom primjeru odlično izrađenog uređaja s izuzetno otvorenim, brzim detaljnim i muzikalnim zvukom. Reprodukcija od vrha do dna pokazuje elemente high-enda, čak i s tako jednostavnim slušalicama poput Grada SR 60i. Uzmite ove riječi ipak s dozom rezerve, jer slušanje glazbe putem slušalica nije moj prvi izbor, ali uvjeren sam da vrijedi potrošiti malo vremena i poslušati XM HP, čak iako vas zanima samo kao pojačalo za slušalice.
Zaključak
Serijom XM Exposure je pogodio baš kamo treba. Ponudio je odlične uređaje, koji za normalnu cijenu nude mnogo. XM HP tako nudi odličan DAC, odlično pretpojačalo i izvrsno pojačalo za slušalice. Za desetak tisuća kuna, koliko stoji kod hrvatskog zastupnika, barem jednu od ovih funkcionalnosti smatrajte besplatnom.
