U ovom broju imamo nekoliko zanimljivih uređaja. Među njima i dva integrirana pojačala. Oba su hibridna, s cijevima u pretpojačivačkom stupnju i silicijskim komponentama u izlaznom stupnju, i oba snage oko 80 W po kanalu. I tu sličnost među njima prestaje.
Jedno košta oko 7.000 kuna, drugo 12 puta više. E pa o tom drugom, Pathosu Inpol čitajte na drugim stranicama ovog broja, a ovdje ćemo vam predstaviti iznenađenje broja, barem prema mom skromnom mišljenju – integrirano pojačalo, odnosno receiver, koji još ima i pripadajući DAC – Magnat MR 780. Uz njega, na slušanje smo dobili i pripadajući CD plejer iz iste serije – MCD 750. Cijeli paket može biti vaš za cca 10.000 kn. Mislimo li da je to povoljno? Pročitajte ovaj tekst do kraja i vidjet ćete. Riječ je o uređajima relativno pristupačne cijene, koji opremom, izgledom i rješenjima ciljaju najširu publiku. U tome naravno nema trunke lošega, posebno ako uređaji pritom još i dobro zvuče. Pogledajmo npr. receiver, koji je i više od toga. Naime, osim ugrađenog DAB/DAB+ i FM RDS Tunera, gramofonskog pretpojačala (MM), ugrađen je i DAC s 5 ulaza – 2 optička, dva koaksijalna i USB ulazom, svi u mogućnosti zaprimiti PCM signale rezolucije 24bit/192kHz. A za superlako spajanje prijenosnih uređaja tu je Blutooth 4.0 Qualcomm® aptX™sklop, koji, kako smo se uvjerili, zvuči razumno s obzirom na tehnologiju, iako pomalo tiho.
Općenito, upravljivost i povezivost uređaja su fenomenalni, narušena samo međusobno premalo udaljenim RCA linijskim konektorima i stiješnjenim zvučničkim terminalima s kojima je malo teže baratati, ali isti barem primaju i goli kabel promjera 2 kvadrata, iako jedva. Operacije uređajem teku nježno i meko, sve radi baš kako treba (njemački uređaj, kažete?), a displej je taman velik koliko treba, nije nametljiv, a informativnost mu je odlično uređena te pruža taman toliko informacija koliko treba u zadanom času (npr. u načinu rada DAC-a, pritiskom na tipku INFO na daljinskom upravljaču prikazuje se frekvencija uzrokovanja ulaznog signala). Odabir ulaza je zanimljiv i vrši se ili zakretanjem rotacijskog izbornika na prednjoj ploči, ili odabirom putem daljinskog upravljača. Zgodno je da ulaze odabiremo nizanjem, nakon čega nije potrebno ništa potvrđivati, već je ulaz naznačen na displeju nakon dvije sekunde čekanja potvrđen. I sve to bez kliktanja i neugodnih zvukova. Ugrađene su i kontrole boje tone i balansa, i posebno mi je zanimljivo što su u Magnatu u ovu klasu i tip uređaja odlučili ugraditi i mono tipku.
Pojačalo je korisnički odlično podešeno, sve funkcionira besprijekorno i u opsluživanju se osjećate kao kod vožnje njemačkog automobila niže srednje klase. E to je taj njemački dojam pouzdanosti, osmišljenosti i dorađenosti koji istovremeno graniči sa savršenim i dosadnim (za kontru pročitajte opis „talijanskog šarma“ u prikazu Pathosovog integriranog pojačala…). Uz sve to, iza prozorčića na prednjoj ploči naziru se dvije NOS cijevi ECC81, ruskog, ili sovjetskog porijekla, za koje tvrde da će preživjeti 20-50 tisuća sati rada… Daju li one ovom pojačalu poseban, specifičan zvuk pročitajte u slijedećem poglavlju.
Zvuk
Iako smo ovaj test zamislili kao prikaz obje komponente zajedno, kao zvuk sustava komponenti namijenjenih i predviđenih za međusobni rad i suživot, ipak mislimo kao je potrebno za početak barem ukratko prikazati osobine zvuka svakog od ovih uređaja zasebno. Krenimo od CD plejera, kojega smo slušali u sustavu kojeg su činili Wireworld Equinox 6 interkonekcijski kabel, Schiit Saga buffer i Exposure 3010S2 monoblokovi, povezani s Beta Systems C2 zvučnicima putem vdH CS122 zvučničkih kabela. I na prvu iznenađenje, jer CD plejer je živog i otvorenog, ali nikad napadnog ili agresivnog zvuka. Zanimljivo je kako u ovoj klasi cijene, dakle oko 3.000 kuna možemo dobiti skoro pa kompletan zvuk, od vrha do dna, s dubokim basom i eksplozivnim i iskričavim visokotonskim područjem i odličnom sredinom.
Da budem potpuno iskren, na početku slušnog testa nisam znao cijenu uređaja iako je napisana na kutiji, ali mi je nekako promakla. I pomislio sam kako ispred sebe u sustavu imam uređaj cijene između 6 i 7 tisuća kuna. Zamislite moje iznenađenje kad sam konačno saznao cijenu! Po slobodnoj procjeni, prije desetak ili više godina, za ovakav zvuk plaćali smo višestruko veće cijene. Usporedbom s mojim vanjskim DAC-om (No-oversampling plus cijevni izlaz) jasno je kako Magnatovom CD plejeru nedostaje bogatstvo boja i tonova u srednjetonskom području i još malo mesa oko svakog tona u gornjim oktavama, kao npr. bogatija ocrtavanja svakog instrumenta. To su te sitne, sitne razlike koje odličan uređaj razlikuju od još boljeg. Ali, unatoč tome, ovom CD plejeru u pogledu zvuka ne mogu naći niti jednu ozbiljniju manu, uzevši u obzir cijenu.
Samostalno slušajući pojačalo, odnosno receiver s ugrađenim DAC-om, zapeo sam na prvoj prepreci – što prvo poslušati? Kako se na radio prijemniku nisam mislio predugo zadržavati, samo par riječi-FM prijem je odličan a zvuk ugodan. DAB? S obzirom na naguranih 16 stanica u jednom multipleksu i bitrate (tok podataka) od 72 kbps, ne očekujte puno, barem za sad dok je DAB, kao i sve tehnologije koje su na Zapadu već na izmaku, a kojima se u Hrvatskoj hvalimo, u eksperimentalnom radu.
Pustimo radio i prijeđimo na kućne digitalne izvore zvuka.
Kao bih procijenio mogućnosti pojačala, odnosno receivera, poslušao sam ga kratko sa svojim cijevnim D/A pretvaračem. Pojačalo je demonstriralo iznimno ugodnu i postojanu zvučnu sliku. Ne mogu reći da je prostorna rekreacija bila tako raskošna kao kod Pathosa, ali ona glavna karakteristika pojačala, sveprisutna bez obzira na izvor zvuka, jest nevjerojatna ugoda iskustva slušanja. Zahvaljujući tome, slušajući pojačalo jednostavno zaboravite tehničke aspekte reprodukcije i ležerno se posvetite slušanju glazbe. Priznajem da se ne sjećam kad sam posljednji put u slušaonici imao uređaj zahvaljujući kojemu sam toliko uživao (pada mi na pamet da je možda sličan učinak na mene imao zvučnik Graham LS5/9). Zanimljivo je kao se uređaj ove cijene toliko dobro snalazi sa širokim spektrom glazbenog sadržaja. Jednostavno, sve što sam slušao ostavio je na mene dubok dojam, zahvaljujući potpunosti doživljaja kojega ovo pojačalo pruža.
Čak i u situaciji u kojem se od pojačala zahtijeva da pogoni i tako detaljne, zahtjevne i kvalitetne zvučnike poput modela Beta Systems C2. Očekivali biste kako će otvoren i detaljan karakter zvuka Bete otkriti ono najlošije elektronici koja im prethodi. Ovaj ispit Magnat s uspjehom prolazi, a pojačalo se u sustavu se snašlo kao riba u vodi, i niti jednog časa nisam razmišljao o tome kao ono predstavlja usko grlo ili slabu kariku u lancu. Zvuk kojeg sam čuo jednostavno je plijenio ne samo detaljima, dubokim i prije svega ugodnim basom i još ugodnijim visokotonskim područjem, već je bio obilježen tolikom razinom muzikalnosti da sam, oprostite, moja pogreška, propustio zabilježiti uobičajena audiofilska obilježja koja obično analiziramo i opisujemo čitateljima. Nadam se da ne zamjerate, jer ovo pojačalo jednostavno nije od onih koje bismo trebali opisivati i slušati na taj način.
Kako ste vidjeli iz uvodnog opisa, Magnat MR780 svestrano je pojačalo oplemenjeno mnogobrojnim mogućnostima digitalne reprodukcije, između ostalog i zahvaljujući ugrađenom DAC-u. Stoga, kako bismo provjerili odnose među digitalnim ulazima, spojili smo Raspberry Pi3 putem Wireworld Starlight 7 USB kabela i iFi iPurifiera 2 na USB ulaz pojačala. Kao referencu koristili smo zvuk analognih izlaza MCD 750 CD plejera, koji predstavlja odličan temelj za ovu usporedbu. Slušajući brojne snimke, odlične, dobre i one manje dobre, usporedba otkriva kako su razlike relativno male, ali ipak lako čujne, jer USB ulaz, unatoč ekspanzivnom i pomalo zavodljivom zvuku, uz neke druge lijepe momente poput naglašene muzikalnosti i odličnog vokala, ipak ne može u potpunosti konkurirati zvuku analognog stupnja CD plejera. MCD 750 je u zvuk unio definiciju i dublji bas kao i živost u visokotonsko područje, ali ne samo to. Zvuk CD plejera je širi, viši i dublji, dakle pozornica je temeljitije izgrađena u svim smjerovima. Osim toga, CD plejer zvuči i ponešto prirodnije i uglađenije.
Pri ovoj usporedbi korišten je Wireworld Equinox 6, jer potrebe za boljim kabelom nema, a i nekako sumnjam da će se u sustavu izgrađenom oko ovih komponenti naći neki skuplji kabel te se ovakav pristup činio optimalnim, a i ovako na Betama sve zajedno zvuči fantastično, kudikamo bolje od zvuka kojeg očekujemo od uređaja koji zajedno koštaju sugeriranih 10 tisuća kuna (doduše, ovoj brojci treba pridodati još par tisuća kuna koliko koštaju korišteni mrežni (WW Aurora na CD plejeru i Electra na pojačalu) i interkonekcijski kabel.
Usporedba zvuka koaksijalnog ulaza i CD plejera otkriva kako su, u odnosu na zvuk USB-a razlike manje. Izvor zvuka i opet je Raspberry Pi3, sada s Allo DigiOne karticom, kojom smo osigurali spdif digitalni izlaz. Naime, raspon razlika između zvuka D/A pretvarača u pojačalu i zvuka CD plejera opasno je smanjen, što ovu usporedbu čini vrlo zanimljivom. Glavne karakteristike zvuka CD plejera ostaju dominantne – prostor je i dalje jasniji i veći u svim dimenzijama, ekstremi spektra su definiraniji, a zvuk reproduciran s CD plejera dodatno omogućava pojačalu da pokaže sve što može i zna, naglašavajući jedan “emotivan” i muzici naklonjen uređaj. Ali i digitalni ulaz DAC-a u pojačalu ima svoje adute u pogledu čvrstoće i dinamike. Također, zanimljivo je kako unatoč deklariranoj snazi od 70-ak W pri 8 ohma, nedostatak snage nikad nije bio očit. Naprotiv, čak i glasno slušanje u velikoj slušaonici nije bilo problematično za ovo pojačalo.
Kako bismo zvuk Magnata stavili u perspektivu, poslužit ćemo se usporedbom s 3-4 puta skupljim amplifikacijskim sustavom (Exposure 3010s2 mono blokovi i Schiit Saga buffer), uspoređujući funkcionalnost i zvučne mogućnosti Magnatovog bisera. U usporedbi Magnat zvuči broj-dva manje, prostorna rekreacija zvuka sadržajno je sažeta, ali i prostorno koncentrirana na manji prostor između zvučnika, a srednjetonsko područje nije tako glatko, meko i fluidno kao kod skuplje kombinacije, čime smo se uvjerili kako više novca kupuje i više zvuka.
Također, ako me pitate kako stojimo po pitanju muzikalnosti, tad morate znati da ovaj Magnat u tom segmentu briljira, kompenzirajući tako malobrojne nedostatke. Uostalom, biste li radije kod kuće, na duge staze slušali uređaj koji plijeni vašu pažnju i stimulira vašu volju za slušanjem glazbe, ili pak onaj koji je tehnički besprijekoran, ali uglavnom stoji ugašen..?
Zaključak
Kad podvučemo crtu, lako zaključujemo kako su Nijemci pedantno i ustrajno izradili uređaje koji nadmašuju uobičajena očekivanja u ovoj klasi cijene. Uređaji i zasebno, odnosno s drugim komponentama rade izvrsno, ali u zajedničkom radu njihova sinergija je potpuna i jasno je i razvidno kako su receiver i CD plejer osmišljeni da rade zajedno, po prilici po onoj 1+1= 3. Razlike u zvuku CD-a i ugrađenog DAC-a, kako sam rekao, nisu velike i ukoliko vam je baš važno da vam tri tisuće kuna ostanu u džepu, mislim da možete sretno živjeti koristeći i ugrađene digitalne ulaze u pojačalu. Međutim, doplata za CD plejer (OK, trebat će vam i dobar interkonekcijski kabel), čini nam se beznačajnom u odnosu na ono što sam plejer pruža.
U kontekstu onoga što uređaji pružaju u pogledu omjera uloženo/dobiveno kao zasebni uređaji jasno je kako se radi o odličnim uređajima, među kojima je receiver pravi biser, za kojega sam skoro odlučio iskeširati traženu sumu, kao bih kod kuće uživao u jednostavnosti i odličnom zvuku kojega ovaj receiver pruža. Samo zdrav razum i argument kako mi još jedan uređaj kod kuće nije potreban, spriječili su me u tome. Za sve one koji se na kupovinu ipak odluče, uvjeren sam kako će dugo i bezbrižno uživati u iznimnom zvuku i muzikalnosti ovih uređaja.