Prije nekoliko godina smo u našem magazinu imali priliku, u usporedbi s drugim pojačalima, poslušati cijevni integrirac njemačko-kineskog zajedničkog poduhvata Tube Audio Company pod nazivom T.A.C 34. Napisali smo kako je pojačalo u potpunosti kineski proizvod, ali se pod raznim imenima prodaje u raznim dijelovima svijeta.
U međuvremenu je katalog TAC-a obogaćen s dva nova modela – unaprijeđenim verzijama modela TAC 34 pod nazivima TAC34MK i TAC 34 Dream i top–modelom u gami, oznake v-60. Na test pristiglo pojačalo iz stare garde pod nazivom TAC 88. I površnim poznavateljima će odmah biti jasno kako dvije osmice u nazivu upućuju na tip cijevi u izlaznom stupnju. Riječ je o izlaznim cijevima KT88 koje su, između ostaloga, zaslužne i za izlaznu snagu od 2x55W pri 8/4 Ohma, što je ciglih 15-ak W (ili 1,5dB) više od jeftinijeg modela TAC 34.
Ostale razlike između ova dva pojačala uključuju i pretpojačivački odnosno driverski stupanj. I dok se u modelu TAC34 koriste četiri 5670 dvostruke triode, kod osamdesetosmice upotrijebljene su veće i kapacitivnije 1x 6SL7GT / 2x 6SN7GT. O generaliziranjima po pitanju boje zvuka pojedinih trioda ovom prilikom nećemo, a spomenut ćemo samo kako su sve cijevi kineske proizvodnje, dok su one izlazne i dodatno međusobno usklađene o čemu svjedoče i rukom ispisani rezultati mjerenja na svakoj od njih.
Mehanički i izgledom, oba su pojačala identična, s dominantnim transformatorima – dva izlazna i mrežni između njih. Cijevi su smještene na sjajnu podlogu od inoxa, a štiti ih perforirani kavez od tankog aluminija kojega je moguće maknuti. Jednostavno: prednja ploča sadrži samo mrežni prekidač, preklopnik ulaza (četiri) i potenciometar za glasnoću. Audiofilski ogoljeno i minimalistički. Stražnja strana također nema naročitu ponudu. Nalazimo 2×3 zvučnička konektora (0-4-8Ohma) i RCA obične konektore. Pojačalo ima i mrežnu IEC utičnicu te je omogućeno i preporučljivo eksperimentiranje s mrežnim kabelima.
Kao što smo već napomenuli, TAC88 je potpuno cijevno integrirano pojačalo. Ulazni bufer čini jedna 6SL7GT dvostruka trioda iz koje signal dolazi u dijelilo bazirano na 6SN7GT. Izlazni stupanj radi u push-pull načinu, a na izlazni transformator spojen je ultralinearno. Ovako ustrojeno pojačalo u mogućnosti je razviti snagu od 55 watta po kanalu, što bi trebalo biti dovoljno za veliku većinu zvučnika s kojima će se naći spregnuto. Veća snaga naravno donosi veću zalihu, omogućava lakše i uvjerljivije dinamičke prijenose te sveukupno zvuk lakše diše, ali za razumno glasno slušanje, u razumno velikoj slušaonici i uz razumno osjetljive zvučnike, 50-ak watta razumna je količina snage.
Matematika: uz zvučnike osjetljivosti 89dB i pojačalo od 55W, na metar udaljenosti moguće je ostvariti zvučni tlak od 106 dB (iz jednog zvučnika). Iako ovom jednadžbom problem glasnoće ne iscrpljujemo, jasno je kako problema s količinom decibela ne bi trebalo biti. I ostalim karakteristikama pojačalo pogoduje sustavu. Ulazna impedancija od 100kOhma ne predstavlja problem za “prikopčani” izvor zvuka, a problema neće imati niti vlasnik jer TAC mjeri relativno skromnih 430 x 180 x 270 mm.
Zvuk
Slušni test TAC-a 88 izvršen je u kućnoj slušaonici. Početni sustav uglavnom se nije mijenjao, osim interkonekcijskog kabela. Naime, iako je test započet s odličnim, ali malo poznatim interkonektom, Audio Metallurgy GA-0, kojega krase odlična prostornost, detaljnost i ekstenzija, suradnja s TAC-om nije tekla glatko. Sinergija je prokleta stvar i ako se uređaji među sobom ne poklope zvučnim osobinama, pa ma o kako se sitnim detaljima radilo, konačni rezultat ne može biti ništa bolji od katastrofe. S AM interkonektom pojačalo je zvučalo oštro, grubo i istaknuto u srednjetonskom području te nesuvislo i nekonzistentno u postavljanju zvučne slike.
Zamjenom interkonekta za Wireworld Atlantis III, a pogotovo za Anticable IC, stvari su sjele na svoje mjesto i TAC 88 se u sustavu snašao skoro kao riba u vodi te je i ostatak vremena bilo spojen s CD-om s jednim od ova dva kabela, gubeći samo u parametrima dubinske rekreacije prostora. Pouka: pojačalo je osjetljivo na interkonekcijske kabele. Nakon prvih zavrzlama uvjetovanih neodgovarajućim interkonektom, Freddie Hubbard napokon je zasvirao kako treba i na albumu First Light truba velemajstora je imala fini ali i prodoran zvuk, dok su bas dionice odsvirane tečno i ugodno. Srednjetonsko područje sada je pitko i punokrvno te bogatije detaljima, lijepo upakiranima u čvrstu, iako ponešto plošnu stereo sliku.
Ženski vokali? Pa samo da kažem kako nakon odslušanih nekoliko albuma Stacey Kent jedva čekam njen najavljeni koncert u Zagrebu. Ugodan glas, fine definicije i boje, zaobljen i topao, potpuno se uklopio u ostatak slike kako je crta TAC 88. Bas područje, kako je i za očekivati, nema dubinu, raskoš, monumentalnost i kontrolu kao recimo, rezidentni Pass integrirac, ali i cijena je kod Passa raskošnija i monumentalnija. Ipak, teško da će kupci 88-ice plakati zbog basa. On je tu, jasan je i razgovijetan pa čak i ugodno popunjen i topao. Kontarabas zvuči onako kako i treba u timbralnom smislu – kao da je načinjen od drveta, a nedostaje mu samo malo težine i fundamenta. Osim toga, za očekivati je kako će TAC 88 egzistirati u suživotu s malim i nezahtjevnim dinamičkim zvučnicima, s kojima će se možda i bolje razumjeti nego s tromim MG12.
Visokotonsko područje je vrlo dobre ekstenzije. Činele lijepo odzvanjaju (pogotovo je bio gušt slušati disk L. Erstranda), ali ne prati dosljedno ciljeve zacrtane ostatkom spektra. Naime, koliko je srednjotonsko područje vibrantno i puno, toliko visokotonskom području ponekad zna nedostajati one nužne topline i boje, a čak može i zazvučati oštro što je pomalo izvan očekivanja za ovu vrstu uređaja.
Tranzistorska konkurencija i dalje ne može parirati u ovom segmentu, iako su se neki primjerci koje sam imao priliku slušati TAC dostigli pa i prestigli. Međutim, uvjeren sam da se i izborom kvalitetnijih cijevi, posebice “malih”, može značajno unaprijediti reprodukcija visokotonskog područja, u što sam se bezbroj puta uvjerio dok sam posjedovao cijevne uređaje. Dakle, samo hrabro. Korisnici cijevnih uređaja ionako svake dvije godine mijenjaju lampe u svojim pojačalima, a oni skloniji eksperimentiranju mogli bi malo i požuriti.
Zaključak
Kod kupovine ovakvih uređaja jedan od najvažnijih kriterija procjene su nabavna cijena i operativni troškovi uređaja. Naime, od pojačala za kojega treba izbrojati deset tisuća kuna zahtijevamo mnogo. Osim zvuka, od pojačala se traži i određeni komfor koji podrazumijeva i velik broj ulaza pa i daljinski upravljač. Tranzistorska konkurencija u ovoj klasi nudi uglavnom više snage, bolju upotrebljivost, bez dodatnih troškova za obnovu cijevi, bez zezanja sa smještajem pojačala ili potrošnjom struje. Ta ista konkurencija isto tako nudi i manje raskošan i sterilniji zvuk od cijevnih pojačala.
Zagledavši nakon slušanja TAC-a 88 u bilješke načinjene prilikom slušanja manjeg TAC-a 34 dolazimo do zaključka kako TAC 88 najveću konkurenciju ima u vlastitoj kući, i to u manjem bratu. Iako je riječ o vrlo slično zvučećim pojačalima s cijevnim i u naznakama audiofilskim zvukom, TAC 34 na dva polja grabi korak naprijed pred 88-icom. Za tri tisuće kuna manje nudi više glazbe, uz tek nešto manje snage. S tim novcem može se kupiti dosta glazbe ili pak uložiti u kvalitetniji i bolje zvučeći set cijevi. Ipak, ukoliko ste pristalica nešto transparentnijeg, otvorenijeg i bržeg zvuka KT88, izvolite, TAC88 sasvim je dobra kupovina.
Sustav:
CD player: Exposure 3010s
Tuner: NAD C422
Integrirano pojačalo PassLabs INT-150
Zvučnici Magneplanar MG12SE
Interkonekcijski kabeli: Audio Metallurgy GA-0, Anticable IC, Kimber PBJ, Wireworld Atlantis III
Zvučnički kabel: Anticable
Filter: PS Audio Quintet
Mrežni kabeli: Wireworld Stratus V i Aurora 5-2
Rondo stalak.
Glazba:
Stacey Kent – Let Yourself Go (Candid), 1999. , Love is the Tender Trap (Candid), 1998.
Chris Thomas King – The Roots (Century Blues Records), 2003.
Baroque Trumpet Concertos (Seraphim Classics), 1997.
Albinoni – Oboe Concertos, Vol. 3, Oboe Concerti, Op. 7, Nos. 5,6,11 & 12, and Op. 9, No.12, String Concerto, Op. 7, No.4 (Naxos), 1995.
Eva Cassidy – Live at the Blues Alley, 1998.
Lars Erstrand – Two Sides of Lars Erstrand (Opus 3)
Explosive! – Milt Jackson Meets the Clayton-Hamilton Jazz Orchestra (Qwest/WB)
Ray Brown – Some of My Best Friends Are… The Trumpet Players (Telarc Jazz), 2000.
Stan Getz & Bill Evans – Stan Getz & Bill Evans (Verve), 1973., reizdanje Piolygram 1988.
Freddie Hubbard – First Light (Sony/Epic), 1974., reizdanje 2001.