Muzikalnost, nenametljivost i uravnoteženost spektra provocirala je uspomenu na stare Indiana Line modele, ali i nametnula zaključak kako su ovo dva najbolja mala zvučnika koje je talijanska tvrtka napravila
Već smo u nekoliko navrata pohvalili odnos kvalitete i cijene torinske tvrtke bez očitih ambicija da svoju gotovo 40-godišnju tradiciju izrade zvučnika agresivnije predstave izvan domaćeg tržišta. Naime, teško je u europskom, britanskom ili američkom tisku pronaći traga testovima Indiana Line zvučnika.
Moglo bi se reći da su izvan Italije ignorirani; nezasluženo s obzirom da su naša iskustva sa serijama Arbour, HC i Tesi više nego pozitivna.Domaći uvoznik nedavno je obogatio ponudu s premium serijom u katalogu Indiana Linea – Musa zvučnicima. Ovo premium ne treba shvatiti doslovno, barem ne u pogledu cijene jer najskuplji zvučnik u njihovom katalogu, trosistemski samostojeći Musa košta manje od pet tisuća kuna.
Tehnički opis
Pristigli modeli Musa 105 i 205 dvosistemskog su ustroja s identičnim jedinicama (26 mm visokotonac meke kupole i bas-srednjetonac od 15 cm), razlikuje ih volumen kutije i izvedba bas refleks otvora. Indiana Line zvučnici su u pravilu slijedili pravilo da imaju otvor na dnu kutije što podrazumijeva šiljke za bookshelf zvučnike i nogice s dodatnom pločom i šiljcima kod samostojećih. Musa 105 odstupa od tog pravila s otvorom na zadnjoj strani. 
Veći model također predstavlja određene inovacije; umjesto okrugle rupe na dnu zvučnika, na dno je pričvršćena debela ploča s širokim (a niskim) otvorom na prednjoj strani koja propušta najdublje tonove iz isto tako izrezanog otvora na donjoj strani kutije. Poput male transmisije, reklo bi se, no pogled unutar kutije otkriva da je riječ o klasičnom bas refleksu nešto nekonvencionalnije izvedbe. Razlika je i u terminalima, fino oblikovani pozlaćeni na 205 su bi-wiring, na 105 je terminal za jedan kabel. Kutije su lijepe u svom jednostavnom, decentnom dizajnu, napravljene od MDF-a obučenog u izvrsno finiširani u crvenkasti furnir ružinog drva. Da se što više približe idealu točkastog izvora zvuka, inženjeri Indiana Linea po prvi put su «spojili» visokotonac i bas tako da se donji rub okvira visokotonca preklapa s bas jedinicom.
Slušni test
Oba manja Musa zvučnika nisu donijeli bitnih iznenađenja – Indiana Line je ostala vjerna svojoj osnovnoj filozofiji zvuka; iz male kutije izvući puno basa i tamnijim karakterom osigurati topli i ugodni prirodni zvuk. Nakon dužeg inicijalnog neobaveznog druženja manji model 105 zasjao je s atraktivnom snimkom podcijenjenog albuma Hard post-punk skupine Gang Of Four. «Veliki» zvuk izlazio je iz malih kutija, toplina je bila očekivana s obzirom na Indiana Line prethodnike sličnog karaktera. Brzo se pokazalo da solidnost finiša nije samo šminka, kutija se dobro držala s dinamičkim naletima žustre ritam sekcije. «Magnificent Seven» grupe Clash pojačala je dojam stečen s napumpanom snimkom Gang Of Four – širina pozornice završit će na rubovima zvučnika, ali je privid rastegnutosti u dubinu fascinanatan.
Nijedan se dio zvučnog spektra nije isticao, kad bi se već tjerao mak na konac Musa 105 je malo «poboldan» tamo gdje bi se to najmanje očekivalo – u basu. Mala kutija imponira snagom, no kod snimki s teškim bas područjem na većim glasnoćama, 105 zna popustiti uzde u kontroli basa, recimo Beckov glas u pjesmi «Cold Brains» bio je razgovijetan i prirodan, akustična gitara je zvučala timbralno ispravno i vibrantno, no tmasti bas će bas povariti definiciju donjeg spektra. To je jedini trenutak na testu kad je Musa 105 pokušao biti veći nego što objektivno jest. Model 205 s većim volumenom i drugačije riješenim bas refleksom nije s istom snimkom imao tih problema.
Doduše, 105 je teže zauzdavao duboke tonove s Beckovog CD-a uparen s Marantz pojačalom. S Onkyom nešto tanje i svjetlije naravi taj je moment eliminiran, kao i udaljavanjem zvučnika od stražnjeg zida. U svakom slučaju, 105 u danim okolnostima i sustavu nije trpio blizinu stražnjeg zida.
Uživo snimljen Portishead išao je na ruku novim IL zvučnicima; u «All Mine» ukazala se lijepo raspoređena pozornica s bubnjem dolje lijevo u dubini zvučne slike, brass sekcijom malo gore desnom i krasnim glasom Beth Gibbons u sredini. Čisto informativno – s obzirom da je u ovoj klasi izlišno tražiti od sustava da «rastegne» veliki simfonijski orkestar – u playeru se našla i izvedba Mahlerova 4. simfonija za nešto manji komorni orkestar. Musa 105 je ugodno iznenadio, svirao toplo i stvarao dojam lijepe cjeline, 205 je uspio dodatno produbiti pozornicu i poslagati violine, čela i bas u prostor. S vremenom, dva para talijanskih zvučnika sve su se više uvlačila pod kožu. Na kraju, reprodukcija gotovo 50 godina stare snimke «Waltz For Debbie» u potpunosti je razoružala potpisnika ovih redova jer su alt saksofon «Cannonballa» Adderleya i klavir Billa Evansa zvučali tako svježe, stvarno i prirodno.
Zaključak
Musa 105 i 205 imaju iste jedinice i reznu frekvenciju, imaju i isti karakter u gornjem spektru. No veličina kutije i zvedba bas refleks otvora je bitna, 205 bolje vlada donjim registrima, jednostavno dinamika visokih i srednjih tonova koju dijeli s modelom 105, stoji na solidnijem bas temelju, što diže ukupan dojam za jednu stepenicu. Drugim riječima, Musa 205 vrijedi petstotinjak kuna više od manjeg modela. Generalno, muzikalnost, nenametljivost i uravnoteženost spektra provocirala je uspomenu na stare Indiana Line modele, ali i nametnula zaključak kako su ovo dva najbolja mala zvučnika koje je talijanska tvrtka napravila. Treba pripaziti na izbor amplifikacije, test je pokazao da bi pojačalo svjetlijeg karaktera moglo donijeti više detalja, zategnuti bas, bez da našteti muzikalnosti.
Zvučnici su se pokazali vrlo prilagodljivi i univerzalni što se tiče predložaka. Iskustvo govori da će se mali zvučnici tamnije naravi puno bolje slagati s modernijim produkcijama, oštrijim, a instrumentalno nezahtjevnim rockom, no vrlo rijetko se naleti da zablistaju u delikatnijem jazzu ili klasičnoj glazbi, kao što je slučaj s Musa 105 i 205 zvučnicima.
| KARAKTERISTIKE | INDIANA LINE MUSA 105 | INDIANA LINE MUSA 205 |
| Preporučena snaga pojačala: | 30-80 W | 30-100 W |
| Osjetljivost: | 90dB (2.83 V/1m) | 90dB (2.83 V/1m) |
| Impedancija: | 4-8 ohma | 4-8 ohma |
| Frekvencijski opseg: | 52-22000 Hz | 46-22000 Hz |
| Bas: | 15 cm | 15 cm |
| Visokotonac: | 2,6 cm – meka kupola | 2,6 cm – meka kupola |
| Dimenzije: | 155 x 260 x 252 mm | 170 x 310 x 292 mm |
| Masa: | 3,9 Kg | 5,5 Kg |
| Cijena: | 2.161,73 kn | 2.616,83 kn |
INFO: Oktava d.o.o. , tel. 01/2334 324
Sustav
Pojačala: Marantz PM6010 OSE, Onkyo A-9211
Player: Oppo DV-980H
Kablovi: Tara Labs Klara, Wirewprld Solstice
Korištena glazba:
Beck – Mutations (Geffen),1998.
Adderley/Evans – Know What I Mean? (Riverside), 1961., remaster 1987.
Gang Of Four – Hard (EMI), 1983., reizdanje 2008.
The Clash – Sandinista (Epic), 1980.
Gustav Mahler, Simfonija br. 4 – Smithsonian Chamber Players (Dorian recordings) – 2003.
Portishead – Roseland NYC Live (Go Beat), 1998.