Evolucija Sonus fabera
Većinu starijih ljubitelja ovog poznatog talijanskog proizvođača zvučnika njegovo ime asocira na pojmove poput; topli zvuk, vrhunski ali tradicionalni dizajn, koža, puno drvo i drugi slični epiteti s kojima se opisuju proizvodi Sonus fabera. Danas su asocijacije na njega ponešto drugačije.
Malo po malo Sonus faber evoluirao je s aktualnim trendovima u audio industriji i modernom dizajnu. Na primjer, prije petnaestak godina bilo je moguće dobiti početni model Sonus faber Concertino samo u punom drvetu ili crnom lak finišu. Jedno i drugo je vrlo lijepo i otmjeno, ali klasično. Danas, recimo, modele možemo dobiti i, u tada nezamislivoj, bijeloj boji. Slično bi se moglo reći i za njihov zvuk.
Tijekom prošle godine Sonus faber je predstavio svoju novu perjanicu ponude, Aidu. S tim zvučnikom predstavljen je zapravo novi smjer dizajna i razvoja svih budućih proizvoda. Tako smo nakon Aide dobili i novu seriju Venere, koja zauzima središnji i ujedno glavni dio ponude zvučnika ovog proizvođača koji su dostupni ipak nešto širem krugu potrošača.
Na test je stigao manji samostojeći model iz serije – Venere 2.5. Premda je to “manji model” u ovoj ponudi u njemu nema ništa maleno. Zvučnik je vrlo impresivnog izgleda i neusporedivo bolje izgled u živo nego na Venere promotivnim materijalima. Za početak, zvučnik je prilično velik. Visok je impresivnih 110,7 cm uz solidnu širinu od 34 cm na najširem dijelu zvučničke kutije. Dubina je 43.7 cm, a masa svakog zvučnika je solidnih 19,45 kilograma. Testni model je izveden u visoko sjajnom bijelom finišu koji samo još dodatno naglašava njegovu impozantnost u prostoru. Kao što je već rečeno, od Aide su naslijeđeni osnovni koncepti dizajna, bočne strane su zakrivljene i njihov poprečni presjek je u obliku lutnje, gornja ploha je nagnuta prema naprijed, a prednja ploha lagano nagnuta prema nazad.
Zvučnik stoji na postolju od stakla na kojemu se nalaze veliki šiljci za dodatnu izolaciju/odvajanje zvučničkih i okolnih vibracija.
Da se ne bi oštetio parket, Sonus faber uz zvučnike dostavlja i podloške koje se stavljaju između parketa i šiljaka.
Venere 2.5 je klasični dva i pol sistemski zvučnik. Ugrađeni visokotonac je klasičnog dizajna meke kupole i promjera 25mm. Bas/srednjotonac i bas jedinice su promjera 180 mm. Obje zvučničke jedinice su dizajnirane u Sonus faberu. Frekvencije reza na skretnici su na 250Hz i 2.500Hz. Maksimalna snaga koju zvučnik može podnijeti je 250W. Osjetljivost zvučnika je solidnih 89 dB s impedancijom od 6 Ohma, što Venere 2.5 čini ne pretjerano zahtjevnim teretom za pojačalo. Sa stražnje strane zvučnika nalazimo velike zvučničke konektore koji omogućuju i spajanje u Bi-wiring modu. Ustroj zvučničke kutije je uobičajeni bas refleks čiji otvor nalazimo na dnu prednje strane zvučnika. Sam otvor je prekriven s crnom spužvom koja dodatno služi za kontrolu protoka zraka.
Zvuk
Bez obzira koliko se trudili da unaprijed ne stvarate određena očekivanja o audio proizvodu samo na osnovi njegovog izgleda, u stvarnosti se obično to ipak dogodi. To je bio slučaj i s Venere 2.5. Zvučnik je izgledom vrlo impresivan, masivan te čovjek očekuje da će zvučna slika biti jednako tako velika i moćna, no pri prvim taktovima, Venere odaje svoje karakteristike koje su sušta suprotnost od mojih očekivanja. Prvi taktovi jazz sastava otkrivali su vokal s prirodnim timbrom i veličinom, a cijela reprodukcija je odavala dojam lakoće. Prateći instrumenti su raspoređeni iznimno precizno po pozornici koja je umjerene veličine no, kao što se kasnije pokazalo, zapravo onakva kakvu ju je tehničar snimio u studiju.
Ono što oduševljava slušatelja je definicija i preciznost prostora koja je prožeta velikom količinom detalja.
Zahtjevnija reprodukcija solo violončela često predstavlja veliki problem za zvučničke sustave zbog svoje kompleksnosti no Venere 2.5 su ovaj test položile s odličnim. Tijelo instrumenta bilo je pravilne veličine, odličnog timbra i teksture. Ovaj glazbeni materijal nam je otkrio također kako je Venere sposoban isporučiti veliku količinu suptilnih detalja i informacija bez da one postanu prenaporne za slušatelja.
Sušta suprotnost ovom, naoko jednostavnom glazbenom materijalu, je reprodukcija simfonijskog orkestra pri čemu Venere 2.5 maksimalno pokazuje svoje mogućnosti prostornog ocrtavanja. Sve tri dimenzije su pokrivene podjednako dobro i ako ih uspoređujemo s drugim, višestruko skupljim, zvučnicima one nisu najveće, ali su sigurno iznad standarda cjenovne klase u kojoj se ovaj zvučnik nalazi.
Ono što oduševljava slušatelja je definicija i preciznost prostora koja je prožeta velikom količinom detalja. Svaka skupina instrumenata jasno je određena u prostoru i niti u jednom trenutku uzleta orkestra nije došlo do urušavanja zvučne slike. Bas područje ide vrlo duboko, ali ne prenaglašeno. Timpani su reproducirani vrlo čvrsto, brzo i definirano. Moderna glazba nije strana Venere zvučnicima. Njihov velik volumen omogućuje ispunjavanje i velikih prostorija dubokim i čvrstim basom. Visoki dio spektra niti pri reprodukciji loše snimljenih rock snimki ne postaje naporan ni zrnat. Venere 2.5 ostavljaju dojam da imaju još puno rezervi u kontroli detalja te da zvučnik nikad nije ograničavajući faktor, već u najvećem broju slučajeva sama snimka.
Kako bi postigli navedene kvalitete i izvukli maksimum iz zvučnika potrebno je ispuniti neke preduvjete. Treba stalno imati na umu ono najočitije: radi se o relativno velikim zvučnicima za prosječnu sobu i potrebno ih je kvalitetno smjestiti. U slušaonici se pokazalo da najbolje rezultate daju kada su bili udaljeni minimalno metar od bilo kojeg zida, a mjesto na kojim se sluša udaljeno dva ili više metra od zvučnika. U tim uvjetima prostorni odnosi zvučne slike su sjeli na svoje mjesto. Naravno, ove vrijednosti uvelike ovise i o samoj prostoriji. Drugo pitanje je s koliko snage ih je potrebno pogoniti kako bi dobili dobar rezultat.
Za vrijeme testa se promijenilo nekoliko pojačala u rasponu od 40W do 120W. Kako bi mogli uživati u najdubljem basu i najbolje definiranoj pozornici zaključak je: što više snage to bolje. No na kraju je Venere 2.5 najčešće bio uparen s cijevnim pojačalom od 40W. Kombinacija cijevnog zvuka i iznimne detaljnosti i čistoće koju Venere 2.5 može pružiti bila je dobitna kombinacija. 40W snage nije dovoljno za sve situacije, ali za najčešće, umjereno slušanja glazbe tijekom dana je sasvim dovoljno i slušatelj će doživjeti potpuno iskustvo. Bez obzira koje na kraju pojačalo odabrali i koliko snage ćete isporučiti zvučnicima, ona trebaju biti kvalitetna.
Zaključak
Jednostavno rečeno, Souns faber je s modelom Venere 2.5 napravio dobar posao. Zvučnik oduševljava sa svojom sposobnošću reprodukcije bilo kojeg tipa glazbe s primjetnim osjećajem lakoće. Zvučna slika je vrlo ujednačena bez naglašenih karakteristika u bilo kojem dijelu spektra. Venere je veliki korak naprijed prema novom zvuku Sonus fabera, ali i dalje posjeduje jasan potpis kojeg poznajemo iz svih prethodnih serija. Ako ih imate gdje smjestiti i ako vam je cjenovno prihvatljiv svakako ga poslušajte jer izgleda i zvuči izvrsno!
Korištena glazba:
Diana Krall “Glad Rag Doll” (Verve, 2012), Patricia Barber “Cafe Blue” (Koch Records, 2004), David Holland “Life Cycle” (ECM Records, 1983/2001), Chick & Hiromi “Duet” (Concord Records, 2009), The Dave Brubeck Quartet “Time Out” (Columbia, 1959/1997), Tord Gustavsen “The Ground” (ECM Records, 2005), Gustav Mahler “Symphonie No. 2”, Gilber Kaplan (Deutsche Grammophon, 2003), Johannes Brahms “Brahms: Symphonie No. 1”, Münchner Philharmoniker, Christian Thielemann (Deutsche Grammophon, 2007)
| KARAKTERISTIKE | |
|
Frekvencijski opseg:
|
(+/- 3 dB): 40-25.000 Hz |
|
Osjetljivost
|
(2.83V/1m): 89 dB |
|
Nominalna Impedancija:
|
6 ohm |
|
Preporučena snaga pojačala:
|
40 – 250 W |
|
Susretne frekvencije:
|
250/2.500 Hz |
|
Tip kutije:
|
Bass reflex 32,5 Hz |
|
Dimenzije (VŠD):
|
1107 x 340 x 437 mm |
|
Masa:
|
19,45 kg/kom |
|
Cijena:
|
18.600 kn |
|
INFO:
|
Media audio, tel. 01 485 4297, www.mediaaudio.hr |