Dobar kao Dali
Bili smo dovoljno sretni da imamo priliku isprobati srednji model u ponudi – Epicon 6. Serija Epicon stvarni je poligon novih tehnologija i posve osebujnog pristupa izradi zvučnika. Otkud krenuti? Za početak, na stranicama Dalia, možete pronaći izvrsno štivo o pristupu i tehnologijama ugrađenim u seriju Epicon: Epicon_whitepaper.pdf.
Dali je jedna od rijetkih tvrtki koja veliku većinu dijelova zvučnika izrađuje u kući: membrane, košare, pa čak i magneti izrađeni su u vlastitim pogonima. Kad smo već kod drivera, oni su, uz fenomenalnu kutiju, okosnica filozofije i zvuka Epicona. Kao pogon zvučnika korišten je Linear Drive Magnet System kojim se eliminira nekoliko uzroka distorzija. S izradom vlastitih zvučničkih jedinica u Daliju su započeli 2009. godine, a inkarnacija ugrađena u seriju Epicon vrhunac je razvoja. I membrane zvučnika vlastite su izrade. Riječ je o papirnim membranama ojačanim drvenim vlaknima, rekli bismo celuloza uzduž i poporijeko, čime je postignuta mala masa i visoka čvrstoća, uz osiguravanje nelinearnog loma membrane.
Za visokotonski dio zadužen je mini ansambl, tzv. Hibridni visokotonski modul, sastavljen od kalotnog visokotonca meke kupole (29mm) i ribonskog visokotonca, izvrsne horizontalne disperzije. Već otprije poznat iz ostalih modela iz kuće, ovaj hibrid koristi najbolje iz oba svijeta. Zanimljivo je kako su visokotonci akustički spojeni: od 2.550 Hz pa dokle ide, boji zvuka doprinosi kalotni visokotonac. Pri otprilike 15.000 Hz u punoj snazi pridružuje mu se ribon, obavljajući tako malu ali značajnu funkciju koju manje čujemo, a više osjećamo (zanimljiv je to fenomen: većina nas starijih od 40 ne čujemo preko 15 kHz, a opet, uz prisustvo supervisokotonca moći ćemo jasno identificirati razliku u zvuku), doprinoseći odličnoj disperziji zvuka i stvaranju privida zvučne pozornice.
“Dalijeva serija Epicon ulazi u sam vrh ponude u katalogu Dalija. Nastala na ostavštini serije Euphonia, Epicon ipak predstavlja svojevrsni korak naprijed”
No, o tome nešto kasnije. Osim drivera, posebna je i kutija, ako je možemo tako uopće zvati. Naime, radi se o sofisticiranom obliku izrađenom od drva,. Kako zvučnik nije glazbeni instrument, poželjno je da kutija u koju su ugrađeni driveri bude mrtva ili barem maksimalno umrtvljena, a da zvuk proizvode samo zvučničke jedinice,. U Daliju su prionuli i napravili nešto stvarno posebno, kako bismo svjedočili paradoksu: mrtva kutija proizvodi življi i živahniji zvuk.
Dakle, ako smo se složili da je najbolja kutija mrtva kutija, u Daliju nisu ništa pepustili slučaju i 6 ploča medijapana međusobno su sljubili, zalijepili, zagrijali i malo zakrivili ne bi li dobili upravo ovakav oblik kakav je potreban, i to debljine bočnih stranica 53 mm! Prednja ploča, koja nosi drivere, načinjena je od dvije ploče MDF-a, ukupne debljine 33 mm. Unutrašnjost kutije podijeljena je u dvije komore jednake zapremnine. Osim što je tako kutija dodatno učvršćena, osigurani su i jednaki radni uvjeti za oba bas drivera. Visokotonci su zaštićeni sa stražnje strane zasebenim kućištima.
Postoji i treći volumen unutar kutije u kojemu je smještena frekvencijska skretnica, a nalazi se ispod stope zvučnika. Iz slika dostupnih u promo materijalima, kao i onima s interneta, vidljivo je da su materijali korišteni za skretnice (ispod)prosječne kvalitete – jednostavne zavojnice motane u zraku, Solen polipropilenski kondenzatori i obični keramički Bennic otpornici. Ništa posebno i odličan poligon za dodatna tvikanja. Kako Epicon 6 i bez ezoteričnih i skupih dijelova u skretnici zvuči impresivno, cinici bi rekli da skupe dijelove koriste samo oni koji ne znaju podesiti ostale parametre u zvučniku. To me podsjeća na stav Enza Ferrarija o aerodinamici kod sportskih automobila. Stari Ferrari je uvijek tvrdio da se aerodinamikom moraju baviti oni koji ne znaju napraviti dobar motor.
I za kraj ovog opisa, dvije tri riječi o zvučničkim terminalima: izgledaj u impresivno, a vjerojatno im je takva i cijena. Međutim, plaćajući danak EU regulativama o sigurnosti, ovi zvučnički terminali predstavljaju opasnost po živce vlasnika (ili recenzenta, koji uglavnom mora mijenjati nekoliko setova zvučničkih kabela). Terminali su glomazni, ali i tijesni za prihvat te komplicirani za otpuštanje i stezanje kabela. Pogotovo kad koristite jednostruko ožičenje i zvučničke kabele terminirane vilicama. Uzevši u obzir kako će se za zvučnicima ovog kalibra uglavnom koristiti i teški, skupi, debeli i neelastični kabeli (iako sam ja koristio i anticable s bananama i golu srebrnu žicu malog promjera), sigurno se moglo iznaći i sretnije rješenje pri odabiru zvučničkih terminala. Ali, kako je kod ovog zvučnika sve monumentalno, pretpostavljam da su i terminali trebali poslužiti utvrđivanju tog dojma: luksuzno, masivno, skupo.
Zvuk
Za početak, neizbježni susret s Murphyjevim zakonom. Znate za onu ustaljenu izreku: “Ako nešto može poći naopako, poći će naopako”. Očekivao sam kako će zvučnik u slušaonicu stići potpuno usviran. Još bolje, na početku testa, osim pojačala EAR 834T, na raspolaganju sam imao i odlično cijevno integrirano pojačalo Nightingale ADM-32. Rekli bi, užitak zajamčen. Međutim, spajanjem Epicona u sustav – razočaranje. Visoki su bili tvrdi, prljavi, nedefinirani i zamorni, a zvučna slika postojala je samo u naznakama. Nije bilo druge nego odgoditi ozbiljno slušanje. I tako je i bilo. Desetak dana zvučnik je svirao usput, u pozadini, a ja sam strpljivo čekao da stvari sjednu na svoje mjesto.
Ovaj sam period koristio za isprobavanje smještaja zvučnika u prostoriji, za fino podešavanje s interkonekcijskim i zvučničkim kabelima, i za fotografiranje zvučnika. Iskustva su zanimljiva: koristeći zvučničke kabele Anticable, Wireworld Equinox 6, Dayens, Xindak i srebrnu žicu Mundorf te kao interkonekte Wireworld Equinox 6, Audio Metallurgy i Mundorf srebrnu žicu, kao pogubnom se pokazala bilo koja kombinacija koja je uključivala Mundorf interkonekt (inače fantastičan interkonekcijski kabel).
Da vas ne mučim s detaljima oko isprobavanja raznih kombinacija kabela, na kraju se kao najupečatljivijom pokazala ona koja je uključivala Equinox 6 zvučnički kabel i Audio Metalurgy interkonekt između plejera i pojačala. Odličnim se pokazao i Anticable, s nekoliko herca dubljim bas područjem, tek nešto manje ekstenzije i definicije u visokotonskom području i mrvicu plićom dubinskom perspektivom. Audio Metallurgy se još jednom pokazao kao izuzetan i svestran interkonekcijski kabel.
I, konačno, kako zvuči Epicon 6? Prvi dojam koji vas preplavi jest odsustvo bilo kakvih koloracija kutije! Nema ih! Čovjeku poput mene, naviklom na zvuk panelnih zvučnika kod kojih koloracija kutije nema, naprosto zato što niti nema kutije, obično mi je, po dolasku dinamičkih zvučnika (koji su uglavnom smješteni u kutije) potrebno pet do deset dana na potpuno privikavanje na zvuk. U početku kod većine zvučnika, u odnosu na planare, vokali zvuče bačvasto, uz kolorirano bas i srednjetonsko područje. I tako je bilo sve do dolaska Epicona 6.
Odmah na prvu, zvučnik je savršeno čist, bez ikakvih naznaka nepoželjnih rezonancija kutije, koje bi u reproducirani zvuk unijele ono što na snimci ne postoji. U to sam se uvjerio pustivši na relativno velikoj glasnoći i tonove s našeg testnog diska, koji lako otkrivaju rezonancije pojedinog zvučnika. Ništa, nula. Kutija mrtva. Besprijekorna čistoća i uravnoteženost. Vokali su čisti, jasni, precizni, nitko od pjevača ne pjeva kroz nos, plućna krila im ne rezoniraju više nego je potrebno. Ispočetka, ova čistoća i odsustvo koloracija, za koje nismo niti svjesni kako ih kod ostalih kutija uzimamo zdravo za gotovo, zasljepljuje i slušatelja lako odvuče od drugih kvaliteta koje Epicon ima. Na primjer bas.
Kladim se da nikada niste čuli tako impresivan bas iz dvije šesnaestice, iz zvučnika ovih dimenzija. Tehnički podaci govore da zvučnik kreće od nekih tridesetak herca. Vjerojatno, ali tih tridesetak herca je onih pravih, autentičnih, čistih, jasnih, preciznih i kontroliranih. Također, uzmite u obzir i kako je moja soba poprilično velika (150 m3), i potrebno je pokrenuti dosta zraka kako bi se bas osjetio i čuo i u najdonjim oktavama. Kako to Epiconu uspijeva unatoč fizici, ne znam, ali vjerujte kako je u basu Epicon iznimnih mogućnosti. Opet, uz pomoć test diska, ton frekvencije 31,5 Hz bio je još lako čujan.
Svi glazbeni instrumenti koji zalaze u najdonje oktave reproducirani su istovremeno čvrsto, kontrolirano i prirodno. Timbar ovog područja je odličan, između ostaloga i zato što zvučnik vjerno slijedi karakter svakog instrumenta, izuzetno je detaljan te nije stidljiv i u stanju je i pri malim glasnoćama u basu svirati jednako uvjerljivo kao i pri visokim glasnoćama. Detalji u basu su impresivni pa i nijanse poput, na manje sposobnim sustavima teško čujnim, rezonancijama trupa glazbenog instrumenta ovdje su lako uočljive i daju sasvim novi doživljaj pri slušanju glazbe.
Srednjetonsko područje je, ukratko, fantastično: prirodno, detaljno, ultra transparentno i nadasve slušljivo, prirodno i zavodljivo. Osim toga je i dinamično, pa recimo, unatoč mojoj skepsi radi ograničenih dimenzija zvučničkih jedinica, te nepostojanja posebne srednjetonske zvučničke jedinice, reprodukcija klavira u bilo kojem opsegu i kontekstu, zvuči fenomenalno, dinamično i prirodno, otkrivajući kompleksnu strukturu tog jednog tona koji nastaje udaranjem batića po razapetoj žici. Međutim, tu se Epicon 6 ne zaustavlja. Slušajući npr. Melody Gardot zanimljivo koliko je izražajniji i jasniji nego na bilo kojem zvučniku do sad fini tremor njenog glasa, uz neporecivu atmosferu koju je Epicon prenašao. Zbog ovakvog pristupa posebno je bilo zadovoljstvo slušati ženske vokale.
Umrtvljenost kutije, izvrsne zvučničke jedinice (vlastita proizvodnja), pametno proračunata skretnica, sve doprinosi otvorenom, preciznom, slojevitom i super detaljnom srednjetonskom području. Posebna mu je vrlina čitljivost te fokusiranost ne samo na pojedini instrument, već i na pojedini ton, dajući svakome od njih posebno značenje, vidljivost i mjesto u rekreaciji glazbene pozornice, nikad ne gubeći iz vida cjelovitost i povezanost glazbenog djela. Zaista izniman doseg i izniman doživljaj.
Za visokotonsko područje smo već rekli da je u nadležnosti kalotnog i visokotonca s trakom. Iako ovakav pristup zaziva određene nevolje, jer zahtijeva dodatna usklađivanja i komplikacije uzrokovane različitim akustičkim, tonalnim i električnim svojstvima različitih drivera, u Daliju su uspjeli sretno spojiti ove dvije konstrukcije. Ekstenzija je fenomenalna, a tonski kolorit nikada ne otkriva dva različita ustroja. Svakako je zvučnike preporučljivo, čak i obavezno postaviti prema preporukama proizvođača, odnosno paralelno s bočnim zidovima.
Drugim riječima, zvučnike nije potrebno zakretati prema slušatelju jer u suprotnom visokotonsko područje postaje preizraženo i naporno. Uz ekstenziju, visokotonsko područje krasi i obilje detalja, a visinska perspektiva kojoj ovaj duo neupitno pomaže na razini je planarnih zvučnika. Kod Dalija naprosto odmah znate da slušate velik, moćan, čvrst i dobro osmišljen zvučnik. Ima li Epicon mana? Ima, iako vrlo malo, a neke od njih to su tek uvjetno. Osim zvučničkih terminala, Epicon 6, npr. nije savršeno neutralan zvučnik.
A da budem iskren, ne bih niti volio da bude. Takvi su mi zvučnici dosadni, beskarakterni. Riješivši se dosadnih suzvuka koje proizvode jeftinije i manje dorađene kutije, u Daliju su si utrli put za poigravanje konačnim zvukom ovog sustava, i dodali su mali, ali više nego poželjan loudness efekt – kod Epicona 6 mala doza loudnessa, s minimalno uzdignutim ekstremima spektra unosi potrebnu dozu atraktivnosti u zvuk. To vam u praksi znači da želite slušati disk za diskom, da vas zvučnik stalno vuče da slušate još i zaboravite jednostavno na uređaje i svijet oko sebe. Osim toga, zvučnik ima i još jednu sposobnost: nenametljivo i vjerodostojno otkriva, a vi pronalazite nove značajke, detalje, pasaže, trikove u zvuku, i to u glazbenom materijalu za kojega ste sigurni da ga poznajete u dušu.
Npr. bio sam uvjeren da sam proniknuo u stil i sadržaj sviranja Robbena Forda, ali tek sam slušajući Epicon dobio potpun uvid u njegovo sviranje na disku Live At Yoshi’s. Akustična gitara pod čarobnim prstima Forda tako se lijepo uključuje u glazbenu podlogu ostajući istovremeno nenametljiva, ali u prvom planu i potpuno razgovijetna, dinamična, stapajući se sa svirkom ostalih članova benda. A da ne govorim kako neke dijelove tekstova pjesama po prvi put čujem jasno i glasno, razgovijetno. Snimka na ovom disku je izvrsna, barem u srednjetonskom i visokotonskom području, a cijelo vrijeme do dolaska Epicona u slušaonicu bio sam uvjeren da je na ovom disku bas snimljen nerazgovijetno, nedefinirano. Čuvši ga po prvi put jasno, razgovijetno i prepoznatljivo, postalo mi je jasno kako su bas dionice lako sljedive i utiru put ostatku glazbenog sadržaja.
Klasična glazba posebno dobro leži Epiconu zbog bogatog kolorita te izvrsnog držanja pod kontrolom svakog segmenta glazbenog djela. Monumentalnost velikih orkestralnih djela, dinamički uzleti od piana do fortissima, ili zgusnuta struktura glazbenog djela posebna su poslastica. Zvučnik je uvijek pod kontrolom, reproducirajući suvereno sve od podzemnih udara velikog koncertnog bubnja do minucioznih doprinosa triangla, prenašajući, ako snimka to dozvoljava, prostornost i slojevitost orkestra i glazbenog djela samog.
Epicon 6 slušali smo s dva pojačala: cijevno Nightingale ADM-32 i MOSFET s izlaznim transformatorima EAR 834T. Epicon je nepogrešivo slijedio karakterne osobine svakog od njih: ADM-32 zvučalo je lijepo, otvoreno, super čisto s fino isprepletenim srednjetonskim područjem i kontroliranim, iako ne super dubokim basom. Visokotonsko područje, iako vrlo detaljno, znalo je zazvučati grubo, što se vjerojatno može riješiti boljim cijevima. Otvorenost i pitkost srednjetonskog područja i odsustvo bilo kakvih izobličenja zvučali su stvarno impresivno. S EAR-om 834T Dali je dobio na autoritativnosti i kontroli, iako razlike nisu velike. Međutim, srednjetonsko područje još se dodatno pročistilo, iako i izgubilo mrvicu na pastoznosti i toplini, dok je visokotonsko, uz minimalni gubitak zraka oko svakog pojedinog tona, otišlo još “više”, zvučalo je brže i dinamičnije.
Zaključak
Dali Epicon 6 je fantastičan zvučnik koji ima sve: od detalja preko muzikalnosti do upečatljive prostornosti, uz lagani loudness efekt koji doprinosi atraktivnosti i čini zvuk uhu ugodnim. Tehnička izvedba zvučnika, ugrađeni materijali i tehnologije, kao i ogromno znanje kojim su stručnjaci Dalija došli do ove razine reprodukcije impresivni su, a na kraju, ono što je najvažnije, sve se to pretače u izuzetan zvuk.
Potrebno je malo se poigrati sa zvučničkim kabelima, a zbog izvanredne sposobnosti kutija da razotkriju sve što se ispred njih događa, svakako preporučujemo pripaziti na kvalitetu ostatka sustava. Ovaj je zvučnik savršenstvo s manama prilagođenim čovjeku i svakako vrlo poželjan zvučnik. Cijena ovih zvučnika nije mala. Isto tako, nije uobičajeno da za high-end proizvode lijepimo etikete, ali Dali Epicon 6 zaslužuje apsolutnu i najtopliju preporuku!
Sustav
CD plejer: Exposure 3010s, Tuner NAD C422, EAR 834T; Zvučnici: MG12se; Interkonekcijski kabeli: Wireworld Equinox 6, Audio Metallurgy, Kimber PBJ, Wireworld Atlantis III, Mundorf Silver/gold, Zvučnički kabel: Wireworld Equinox 6, Mundorf Silver/gold; Xindak FS-1, Anticable, Dayens InVivo; Filter: PS Audio Quintet; Mrežni kabeli: Wireworld Electra 5-2, Aurora 5-2, Stratus 3 , Rondo stalak.
Popis glazbe
Eric Clapton Unplugged Reprise 45024-2
Lars Erstrand Two Sides of Lars Erstrand (Opus 3, CD8302)
Stanley Clarke Trio with Hiromi and Lenny White, Jazz in the Garden, 2009, Heads Up, HUCD 3155
Melody Gardot, My One and Only Thrill, 2009, Verve BOO12563-02; Worrisome Heart, 2008, Verve, BOO10468-02
Matija Dedić, Jeff Ballard, Larry Grenadier, From the Beginning, 2009, Dallas Records, 570
Chris Thomas King, The Roots, 2003. godina, 21st Century Blues Records, cd-2107
Christian McBride, Gettin’to it, 1995, Verve 523 989-2
Wynton Marsalis Septet, Live at the Village Vanguard, 1999, Columbia, CXK6986
Patricia Barber, Fortnight in France (Blue Note 7243578214)
Baroque Trumpet Concertos, 1997. godina, Seraphim Classics 73423
Albinoni: Oboe Concertos, Vol. 3, Oboe Concerti, Op. 7, Nos. 5,6,11 & 12, and Op. 9, No.12
String Concerto, Op. 7, No.4, 1995. godina,Naxos 8.553035
Eva Cassidy Live at the Blues Alley, 1998. godina, G2-10046
| KARAKTERISTIKE | |
| Frekvencijski opseg (+/- 3) dB: | 35-30.000 Hz |
| Osjetljivost (2.83V/1m): | 88.0 dB |
| Nominalna Impedancija: | 5 ohma |
| Preporučena snaga pojačala: | 50 – 300 W |
| Susretne frekvencije: | 700/2.550/15.000 Hz |
| Tip kutije: | Bass reflex (32.5 Hz) |
| Dimenzije (VŠD): | 1025 x 232 x 441 mm |
| Cijena: | 69.900 kn |
| Info | Nove boje zvuka, tel.: 01/ 233 7619, www.bojezvuka.hr |