S francuskim proizvođačem zvučnika Davis Acoustics periodički se susrećemo dugi niz godina. Već dosta davne 2000. godine na zagrebačkom AV Showu imali smo priliku slušati Davis Acoustics Havalon, bio je to zvučnik tada relativno nepoznatog francuskog proizvođača kojega se rado sjećamo zbog odličnog zvuka za vrlo razumnu cijenu.
Za tadašnje pojmove taj zvučnik je imao vrlo visokotehnološke zvučničke jedince napravljene od pjeskarenog kevlara. Davis je već tada imao puno iskustva s proizvodnjom kevlarskih zvučničkih jedinica s kojima su ostali puno poznatiji proizvođači tek počeli eksperimentirati. Sljedećih nekoliko godina prepoznatljive žute zvučničke jedinice bile su posvuda. Jeftinije Wharfedale zvučnike kao i najskuplje Bowers and Wilkinse krasila je ta prepoznatljiva žuta boja koju je relativno nepoznati Davis Acoustics već odavno usavršio i koristio.
Zanimljivo je koliko široku lepezu zvučnika i različitih tipova konstrukcija imaju u ponudi. Od modernih zvučnika zakošenih stranica s ugrađenim najnaprednijim zvučničkim jedinicama, preko širokopojasnih transmisijskih kutija do velikih zvučnika s papirnatom bas membranom od 30 cm koji izgledaju kao da pripadaju nekom prošlom vremenu.
Za ovaj broj smo testirali model iz serije Balthus koja im se nalazi u jeftinijem segmentu ponude. Serija se sastoji od tri samostojeća modela, jednog malog zvučnika te centralnog kanala.
Testirani Balthus 50 je najmanji od ponuđenih samostojećih modela. Davis se uvijek u svojim jeftinijim serijama vodio za motom: manje je više. Naizgled jednostavna vanjština i dobre ugrađene zvučničke jedinice, put su koji izabiru već godinama. Zvučnik ne zauzima veliku površinu, ali je relativno visok (90 x 19 x 30 cm, všd). Testirani zvučnik došao je s bočnim stranicama u mat crnoj boji. Prednja ploča je također crna ali sjajna jer je njezin vanjski sloj napravljen od svojevrsne varijante PVC materijala.
Zvučnik izgleda elegantno, pogotovo kada se skine zaštitna maska. Balthus 50 je klasičnog bas/refleks ustroja i otvor se nalazi s prednje strane.
Kao i kod svakog Davis zvučnika najbitnije su zvučničke jedinice. Balthus 50 je pravi trostazni zvučnik, nešto što jako rijetko viđamo u ovoj cjenovnoj kategoriji. Bas jedinca je napravljena od posebno tretirane celuloze, odnosno papira i promjera je 17 cm. Žuta srednjetonska jedinca je već vrlo prepoznatljiva i napravljena je od kevlara, promjera je 13 cm i vizualno podiže izgled zvučnika. Visokotonac je klasični, tekstilni mekane kupole i promjera 25 mm.
Ugrađena skretnica ima rezove na 400 Hz odnosno 4.000 Hz i relativno je jednostavne konstrukcije što u kombinaciji s ostalim parametrima omogućuje vrlo visoku osjetljivost od 91 dB. Maksimalna snaga je 150 W. Impedance se kreće između 4 i 8 Ohma. Iz svega se da zaključiti kako Balthus 50 je vrlo lagan teret za pojačalo bez obzira na to što se radi o trostaznom zvučniku.
Zvuk
Trostazni zvučnici imaju često prednost pri reprodukciji glazbe ovakvog tipa budući da većina informacija koje dopiru do naših ušiju upravo dolazi iz frekvencijskog raspona kojega pokriva srednjetonska zvučnička jedinica.
Sljedeći testni materijal je bio album Electra norveškog basiste Arilda Andersena. Ovaj zanimljiv album je dobar test za razne elemente zvučne slike. Bas područje je reproducirano duboko, s dobrim volumenom, ali je ponekad nedostajalo čvrstoće u najdubljim oktavama. Glas vokalistice na albumu je opet zvučao odlično, a brzi prelazi iz tihoga u vrlo glasno su reproducirani brzo, čvrsto i kontrolirano. Pri reprodukciji visokog dijela slušnog spektra zvučnici na ovom albumu često izgube kontrolu te zvuk postane grub i zrnat, Balthusu 50 to se nije dogodilo. Zanimljivo je bilo usporediti visokotonsko i srednjetonsko područje s drugim zvučnicima koji su se našli u slušaoni za vrijeme testa. Sonus Faber Concertino Domus pružio je više detalja u većoj pozornici, ali nedostajalo je lakoće izvedbe i mekoće koju je pružio Balthus 50.
Audiovector QR3 je pružio također veliku pozornicu koja je ispunila cijeli prostor, detalji su bili reproducirani s lakoćom, ali je nedostajalo malo preciznosti koju ima Balthus. Općenito pozornica koju reproducira ovaj zvučnik je pomaknuta ispred linije zvučnika prema slušaču, što daje malo na atraktivnosti ukupne zvučne slike. Prelaskom na orkestralnu klasiku pokazalo se kako Balthus bez problema odrađuje dinamički zahtjevne zadatke poput brzih mikrodinamičkih prijelaza i velikih udara orkestra. Kada se pogledaju apsolutni kriteriji, naravno da nedostaje nešto čvrstine u bas području i jasnijeg rasporeda izvođača, ali to nije realna zamjerka kada se uzme u obzir cijena.
Za kraj testa ostavio sam Kraftwerkov album Minimum-Maximum. Balthus 50 se tu odlično snašao. Zasebna bas jedinica ide duboko i s dovoljnim volumenom da ispuni cijelu prostoriju zvukom. Visokotonac vrlo brzo i precizno reproducira beatove u svom dijelu spektra, kao i srednjotonac, a sve skupa zvuči vrlo povezano. Zvučnik generalno nema problema s vremenskim usklađivanjem sve tri jedinice što u konačnici rezultira da zvučnik zvuči ujednačeno i muzikalno.
Zaključak
Jednostavno rečeno, Davis Acoustics Balthus 50 je izvrstan zvučnik za cijenu. Zvuk koji ovaj zvučnik reproducira je muzikalan i jako dobro izbalansiran u svim aspektima zvučne slike. Tijekom testa imali smo priliku testirati zvučnik s pojačalima vrlo različitog cjenovnog ranga i ustroja. Zaključak je kako je 40 W sasvim dovoljno za kvalitetnu reprodukciju te kako mu odgovara malo topliji zvuk pojačala, primjerice stari NAD C320 odlično se složio s ovim zvučnicima. Izgled je jednostavan i lagano se uklapaju u prostor, a sjajna prednja ploča i žuta zvučnička jedinca ipak daju malu dozu atraktivnosti. Kada se sve zbroji teško da čete naći zvučnik ovih karakteristika za sličnu cijenu.