Prije 35. godina Michel Visan odlučio je osnovati vlastitu proizvodnju zvučničkih jedinica. Provevši određeno vrijeme u Audaxu, Visan se priključuje francuskom proizvođaču Siare Acoustique 1968. godine u kojem je 7 godina proveo na poziciji razvojnog inženjera te potom tehničkog direktora. Nakon što Siare prelazi u ruke Harmana, Visan odlazi i 1986. godine osniva Davis Acoustics. Davis Acoustic bila je jedna od prvih tvrtki koja je počela koristiti Kevlar, karbonska i staklena vlakna pri izradi zvučničkih jedinica pa je tako i prvi proizvod u godini osnivanja bio bas/srednjetonac s membranom od kevlara, oznake 13KVL5A. Nakon što su nekoliko godina proizvodili samo zvučničke jedinice i kitove, 1993. godine na tržište izbacuju i prvi zvučnički sustav: Davis Acoustics DK200.
Već 1988. godine, dakle dvije godine nakon osnutka, Davis prikazuje prvi model za samograditelje, a godinu dana kasnije TiCoNal magnet za driver 20TK8, koji i danas predstavlja svojevrsnu legendu i etalon za širinu pojasa kojeg driver ovog tipa može prenijeti. Iste godine započinju i razvoj zvučnika za automobile. Godine 1994. menadžment seli u Troyes, a 1998. otvara se i proizvodni pogon u centru grada. Iste godine Davis osvaja europsku nagradu za najbolji zvuk u automobilima za zvučnički sustav ugrađen u Venturi MVS. Nagrade se nižu pa tako Havalon osvaja nagrade u Rusiji, a na krilima uspjeha 2002. godine Davis izbacuje model Cesar s bas jedinicom promjera 31 cm. Model Nikita, danas u drugoj inkarnaciji, Olivier Visan dizajnirao je 2005. godine, a nekoliko godina kasnije, model Karla predstavlja koncentrat svih tehnologija koje je razvio Davis Acoustics. Godine 2011. rađa se 20 DE8, širokopojasni zvučnik predstavljen za 25. obljetnicu marke.
Nakon smrti osnivača Davis Acousticsa Michela Visana, 2012. glavnu poziciju u tvrtki preuzima njegova supruga Brigitte Visan, dok Olivier Visan, njegov najmlađi sin, preuzima upravljanje Davisom 2014. U 2015. stiže nova verzija stožastog visokotonca, kao rezultat istraživanja provedenog za Karlu te je ovaj visokotonac s membranom od kevlara i konusom ugrađen u Davis César HD.
Courbet No. 7
Davis Acoustics Courbet No. 7 do nedavno je bio najveći model u seriji Courbet u seriji, koju danas čini ukupno 5 modela: Courbet 3, 4, 5, 7 i odnedavna perjanica serije, model Courbet No. 8, koji donosi veći bas driver promjera 20 cm (u odnosu na 17 cm driver kod sedmice), te još neka sitnija poboljšanja. Posljedično, Courbet No. 8 je i fizički veći zvučnik od Courbeta No. 7.
Courbet No. 7 je pravi trosmjerni zvučnik koji koristi 3 zanimljiva drivera, sva tri proizvedena u vlastitim proizvodnim pogonima Davisa u Troyesu. U kutiju visine 110 cm smješteni su driveri koji, svaki u svom segment, predstavljaju odraz politike Davisa u proizvodnji drivera. Visokotonac je meke kupole promjera 28 mm s dvostrukom dekompresijskom kupolom, koji je svoje mjesto i opravdanje našao i u potpuno novom modelu Karla 2.0 (nekoliko puta skupljem zvučniku od Courbeta No. 7). Srednjetonac je kevlarski, promjera 13 cm, preuzet je iz nagrađivanog modela Olympia One Master.
Posebna je priča bas promjera 17 cm, s membranom izrađenom od karbona, koji, osim što je brz i visoke definicije posebno je dizajniran za postizanje skoro ravne frekvencijske krivulje. Kako mu je košara s vanjske strane podrezana, kutija je mogla biti dodatno sužena te njena ukupna širina iznosi minimalnih 18,5 cm. To bi trebalo doprinijeti boljoj ambijentalnosti zvuka. Dubina kutije iznosi 28,5 cm, nakošena je za nekoliko stupnjeva i interno ojačana dvama pregradama. U gornjoj se nalaze visokotonac u vlastitoj kupoli i srednjetonac koji radi u bas refleksu. U srednjoj komori, otvorenoj prema donjoj u kojoj se nalazi bas driver, nalazi se skretnica spojena u zraku s dijelovima pristojne iako ne i najbolje kvalitete.
Tijekom razvoja serije, posebna je pažnja posvećena internom ožičenju. Nakon ekstenzivnih slušnih testova odlučeno je kako će svaki driver dobiti drugu vrstu, odnosno promjer kabela. Visokotonac i srednjetonac su sa skretnicom spojeni putem posrebrenih žica u teflonskom dielektriku i različitih su presjeka odnosno promjera. U Davisu kažu kako je ovaj pristup optimizirao odaziv, posebno visokotonca. Bas drajver spojen je bakrenom žicom značajno većeg promjera.
Zanimljiv je odabir reznih, odnosno susretnih frekvencija među pojedinim driverima. Susretne frekvencije pomaknute su “prema gore” pa je susretna frekvencija između basa i srednjetonca pri 400 Hz, a srednjetonca i visokotonca 4.000 Hz, što znači da srednjetonac samostalno pokriva vrlo širok i važan raspon od najmanje 3-3,5 oktave u kojem se odvija dobar dio glazbe (Op. teh. ur: ove su frekvencije zapravo prilično blizu starog zlatnog standarda od 500Hz/ 5.000Hz u tradicionalnim trosmjernim sustavima monitora – Danko Šuvar). Kako se to održava na zvuk, saznat ćemo nešto kasnije.
Prije nego krenemo na slušne dojmove, spomenimo još kako je bas refleksni otvor velikog promjera smješten sprijeda što olakšava smještaj u manjim sobama (kako ćemo vidjeti, u velikim sobama ga otežava). Zvučnički terminali su jednostruki, dobre kvalitete, a prema navodima proizvođača, frekvencijski opseg je 40 Hz do 25.000 Hz, uz deklariranu osjetljivost od 92,5 dB i minimalnu impedanciju 5 Ohma.
Pa, konačno, kako Courbet No. 7 zvuči?
Courbet No7 slušali smo u uobičajenoj slušaonici s Exposure 3010S2 monoblokovima, Chord Hugo TT, SMSL SU-9 i cijevnim NOS AD1865 DAC-om, Exposure XM7 pretpojačalom i DAC-om, Pass XA25 i Aleph 3 pojačalima, te XTZ EDGE A2-300 izlaznim pojačalima, kao i Schiit Freya plus pretpojačalom.
Za početak, nekoliko napomena. Zvučnik je kod mene u sobi dosta dugo tako da sam imao dovoljno vremena za upoznavanje, možda i više nego s brojnim drugim zvučnicima. Nadalje, zvučnik je u slušaonici zamijenio Magneplanare, što uvijek zahtijeva određeno vrijeme privikavanja na zvuk kutije, jer tog zvuka kod Megija naprosto nema. Ipak, od samog početka bilo je jasno nekoliko stvari: zvučnik je osjetljiv na zvučničke kabele, zvučnik je osjetljiv na smještaj, zvučnik je osjetljiv na prateću elektroniku te izuzetno dobro odgovara na kvalitetu ostatka sustava. Bilo ga je potrebno primaknuti stražnjem zidu bliže nego s brojnim drugim modelima koji su prošli kroz ovu slušaonicu, kako bismo zadržali težinu u basu. Sve ostalo gore navedeno znači kako Courbet No. 7 zahtijeva od vlasnika određeni angažman, posvećenost i trud kako bi od njega dobio najveći mogući povrat uloženog u smislu kvalitete zvuka. Također, i od ostatka sustava Courbet No. 7 traži da bude na visini zadatka. Svaku štednju na kvaliteti uređaja koji mu prethode, Courbet No. 7 će s lakoćom prokazati.
Krenimo sa zvučničkim kabelima. Xindax FS1 smo brzo otpisali jer sinergije nije bilo. VdH CS122 nešto se bolje složio s ovim zvučnicima, ali čuli smo i bolju sinergiju ovih kabela. Anticable je pokazao svoje uobičajene vrline, iako je cjelokupan zvuk bio nekako plošan. Dalje, kabel koji do sada u većini kombinacija pojačalo/zvučnik nije radio prema očekivanjima – Furutech u2t – izvrsno se uklopio u kombinaciju s Passom Aleph 3 i XA25, a nešto manje dobro s Exposure monoblokovima 3010s2, protežući detalje i definiciju kroz cjelokupni frekvencijski opseg. Tijesna se borba u konačnici vodila između Furutecha i Wireworlda Eclipse 7, da bismo na kraju Courbet poslušali uglavnom s oba kabela, uz malu prednost WW-a, s obzirom na to da je iz zvučnika izvlačio pokoji Hertz i detalj više, uz dublju pozornicu. Kad smo već kod pozornice, od prvih trenutaka, unatoč poprilično dugom razdoblju razrađivanja zvučnika, bilo je jasno kako je uz srednjetonsko područje te beskrajno čist i precizan bas, upravo oslikavanje prostora u dubinu i širinu jedna od najboljih i najupečatljivijih karakteristika zvučnika. Visinska perspektiva ipak nije tako monumentalna kao kod Magneplanara, ali se na nju može donekle utjecati dodatni naginjanjem zvučnika prema natrag. Kako smo već napomenuli Courbet No. 7 je detaljan i otvoren zvučnik s izvanredno čistom i prozračnom sredinom, pri čemu posvećenost izradi srednjetonskog zvučnika, koji čini okosnicu brojnih Davisovih modela, ima svoje potpuno opravdanje. To znači da je reprodukcija klavira, vokala, žičanih instrumenata, fantastična i da je još samo malo manje koloracija kutije u konačnom rezultatu, mogli bismo srednjetonsko područje proglasiti besprijekornim. I ovako je na izuzetno visokoj razini te je u usporedbi s drugim zvučnicima sličnog koncepta ili cijene, koje smo imali priliku slušati, Courbet u samom vrhu.
Za visokotonsko područje, one najviše 2-2,5 oktave zadužen je visokotonac meke kupole. Iako samozatajan i nikad agresivan, naprotiv, može isporučiti prirodan i ugodan zvuk, koji se krasno nastavlja na karakter kevlarskog srednjetonca, čineći tako slušanje akustične glazbe posebnim doživljajem. S druge strane, ako ste ljubitelj eksplozivnosti i stampeda tranzijenata i detalja, morat ćete potražiti drugdje, jer ovaj Davis u visokotonskom području kreće u drugom smjeru – smjeru zaobljenosti, prirodnosti i uravnotežene prezentacije.
Uglađenost je svakako njegova najveća vrlina, koja jamči kako zvuk Courbeta 7 nikad neće biti naporan i tvrd. Ipak, treba napomenuti karakter zvuka u frekvencijskom spektru kojeg pokriva ovaj dvojac – srednjetonac i visokotonac, mrvicu naginje otvorenijem, ali ne i svijetlom zvuku, barem ne u klasičnom smislu francuske škole zvuka, na koju, u stereotipima, mislimo. Npr. Dynaudio X38 je u ovom dijelu spektra malo mračniji, tamniji, a i Audiovector R3 ima pokoju svjetliju nijansu manje. Spomenimo ovdje kako je konačni zvuk srednjetonskog područja značajno ovisio o karakteru korištenog pojačala, tako varirajući od hiperpreciznog zvuka s pomalo ogoljenim tonovima i manjkom zavodljivosti, do punog zvuka sa značajnom količinom krvi i mesa oko svakog reproduciranog tona, pretvarajući zvučnik u eufoničnog suputnika kroz glazbu.
Posebno zanimljivo je bas područje, za koje je, zajedno s frekvencijama do nekih 400 Hz, zadužen karbonski driver promjera 17 cm. Njegove inherentne kvalitete, spojene s konstrukcijom kutije i Davisovom filozofijom ugađanja odaziva u basu, daju mu sasvim posebnu i neuobičajenu karakteristiku – bas je izuzetno točan, precizan, čist i jasan. Razgovijetnost bas dionica je izvanserijska, ali cijena, za neke velika, plaćena je volumenom i dubinom. Courbet No. 7 jednostavno nema taj atak i udar kojega psihološki očekujete od kutija ovih dimenzija. Udarac basa neće vas udariti u prsa, ali zato ćete svaki odsvirani ton čuti jasno i precizno. Pri tome treba uzeti u obzir kako smo navedenu karakteristiku doživjeli slušajući zvučnik u velikoj prostoriji volumena cca 150 m3. Manjak odaziva u najdonjoj oktavi donekle možete nadoknaditi približavanjem zvučnika stražnjem zidu (pomicali smo ih čak na 35 cm udaljenosti stražnje stijenke zvučnika od zida) i spajanjem na nešto tamnija i snažnija pojačala (Exposure, XTZ). Iako smo smještajem bliže zidu dobili pokoji dB i Hz, izgubili smo na jednoj od najboljih i najvažnijih karakteristika Courbeta No. 7, a to je slojevitost i impresivno ocrtavanje zvučne slike u dubinu. Vrativši ih na uobičajenu udaljenost (prednja ploča 90-100 cm od stražnjeg zida), uživali smo u gradnji zvučne slike na Courbetov način, s lijepo pozicioniranim glazbenicima u širinu te čvrstom i lako čitljivom dubinom, zadržavajući bogatstvo detalja i muzikalnost.
Na neki smo se način pomirili s lakopernim bas područjem, ali kod Courbeta No. 7 nije teško odlučiti se na ovaj kompromis, s obzirom na to da je crtanje prostora nešto do čega u reprodukciji glazbe snažno držimo. Iako je audio pamćenje nepouzdano i varljivo, čini se kako je u pogledu prostornosti Courbet No. 7 ostavio možda i najupečatljiviji dojam među sličnim zvučnicima koji su prošli kroz slušaonicu posljednjih godina. Svakako, jedna od pozitivnih osobina Courbeta No. 7 je odlična povezanost drivera, dojam fazne i frekvencijske uravnoteženosti, što omogućava nesmetano slušanje instrumenata sa širokim frekvencijskim područjem djelovanja.
Zaključak
Platiti 34.000 kuna za zvučnik nije malo i nije lako. Courbet No. 7 pokazao je u uvjetima u kojima smo ga probali kako je riječ o zahtjevnom zvučniku oko kojega treba brinuti u pogledu elektronike, kabela, smještaja. S druge strane, odlično radi sa svim tipovima i vrstama glazbe i ako imate prostoriju odgovarajuće veličine (recimo do 35-ak m2), kvalitetno pojačalo na razini zvučnika te ostatak sustava koji se može nositi s mekoćom i transparencijom zvučnika, uvjeren sam kao ćete s Courbetom No. 7 moći živjeti vrlo dugo i sretno te se ni cijena neće činiti pretjeranom.
TEHNIČKI PODACI
Davis Acoustics Courbet No. 7
Tip zvučnika: Bas refleks
Nazivna snaga: 130 / 200 W
Osjetljivost: 92 dB (1W/1m)
Frekvencijski opseg (-3dB): 40 – 25.000 Hz
Nominalna impedancija: 4-8 Ohma
Susretne frekvencije skretnice: 400/4.000 Hz
Dimenzije (VŠD): 110 x 18,5 x 28,5 cm
Težina: 24 Kg
Cijena: 34.000 kuna / par
INFO: Audio centar, tel. 091 500 2535, info@audiocentar.hr
Korišteni sustav: CD player: Allo USBridge Signature + Shanti PS i Allo Digione, DAC NON-OS, Chord TT, Pojačalo: Exposure XM7, monoblokovi Exposure 3010s2; Schiit Freya plus, Zvučnici: Magneplanar MG12SE, Interkonekcijski kabeli: Wireworld Eclipse 7, Kimber PBJ, Wireworld Starlight 8, Mundorf Silver/gold, Zvučnički kabeli: VdH CS122, Anticable, Furutech u-2T, Xindak FS1, Wireworld Eclipse 7, Filter: PS Audio Quintet; Mrežni kabeli: Wireworld Electra 5-2, Aurora 5-2, Stratus 3, Supra LoRad 2.5, XLO PRO AC