Godina je 1983. svijet se koprca u hladnoratovskom deliriju. Blokovski podijeljen, niti u jednom trenutku nije pošteđen prijetnje nuklearnim ratom. Pokuse vrše svi: Amerikanci, Rusi, Francuzi, Britanci, Kinezi, svi se oni nuklearno šamaraju preko naših glava. Svijet pleše na rubu, američki predsjednik Reagan Sovjetski savez naziva carstvom zla.
U općoj zbunjenosti i navali brojnih vanjskih neprijatelja, sovjetski MIG greškom ruši korejski putnički avion na letu KAL007, a 400 tisuća mirotvornih europejaca Briselom demonstrira protiv nuklearnih krstarećih raketa. Teroristi također ne spavaju: bombaš samoubojica napada američku ambasadu u Libanonu (63 mrtva), s time da nisu pošteđene niti ostale ambasade na Bliskom istoku. Zvuči gotovo kao vic da iste godine, u takvom zapetom okruženju, film Ghandi osvaja tri Oskara – za najbolji film, najboljeg glavnog glumca (Ben Kingsley) i najboljeg režisera (Richard Attenborough).
Međutim, zabavna industrija ne posustaje: otvara se Disneyland u Tokyu, premijeru doživljava “Povratak Jedija”, a Jacksonov Thriller dolazi na prvo mjesto albuma i tamo ostaje dobar dio 1983. godine – čak 37 tjedana! David Bowie dolazi na prvo mjesto singlova s pjesmom “Let’s dance”, a Francuzi pokušavaju proniknuti u britanski humor putem filma “Smisao života Montya Pythona”. Kod nas se ‘83. pamti po velikom koncertu svjetskog mega banda – Dire Straitsa, a možda i po nastupu Danijela Popovića na Euroviziji s pjesmom Đuli. Džoni izdaje album “Kad fazani lete” i snima “Krivo srastanje”, a grupa Film “Sva čuda svijeta”. Balon novog vala polako se ispuhuje. Interes za audio i Hi-Fi rastu. Na svjetskoj audiofilskoj sceni pojavljuju se uređaji koji su osvojili i publiku i kritiku (1983. je i godina prvog objavljivanja godišnjih nagrada časopisa WHF – What Hi-Fi? Awards), a danas ih smatramo audio legendama. Među njima posebno mjesto svakako pripada prvim komercijalnim primjercima “Savršenog zvuka, zauvijek” – njegova veličanstva CD plejera. Nakon 1983. u svijetu audia više ništa nije isto. CD plejer pomeo je sve formate, a digitalno zapisana glazba osvaja svijet, ostavljajući ožalošćene one među nama koji su odmah shvatili kako s novim formatom nije pronađen ni sveti gral audia. Plejeri poput Sonya CDP-101 i Philipsa CD100 te veličanstvenog Marantza CD-73 (ista kuhinja, slično tijesto) naznačili su smjer za sljedećih dvadesetak godina. Među zvučnicima, lovorike pobiru Celestion SL6 i Quad ESL63.
U navedenom kontekstu i konstelaciji, u loncima studija BBC-a kraju se privodi razvoj i komercijalizacija studijskog monitora LS5/9, za kojeg licencu dobiva britanski Rogers. Namjena je zvučnika bila primarno studijska, i to za one studije u koje se ogromni LS5/8 nije mogao lako smjestiti. Korišteni visokotonac bio je Audaxov HD13D34H, kojem su u BBC-u stavili dodatno metalnu zaštitnu mrežicu, a bas je dolazio iz samog Rogersa i neodoljivo podsjeća na zvučničke jedinice koji su se i kasnije koristili u drugim modelima Rogersa, ponajprije zbog prozirne polipropilenske membrane… Rogers LS5/9 proizvodili su se do devedesetih i imali su prilično veliku sljedbu.
Tridesetak godina kasnije, dobro zakoračivši u 21. stoljeće, netko je bio dovoljno hrabar te je osim promišljanja nastojao tržištu ponuditi reinkarnaciju slavnog modela. U britanskom Graham Audiu odavno su prepoznali magiju LS5/9, ali poteškoće su se pojavile pri rekonstrukciji zvučnika po zadanim BBC specifikacijama. Dijelovi naprosto nisu bili dobavljivi. Audax doduše i danas proizvodi traženu visokotonsku jedinicu te joj je bilo potrebno pridodati samo metalnu BBC-evu mrežicu. Dio problema je riješen. Drugi je problem nastao kod rekreacije bas drivera. Kako su originalni Rogersovi driveri danas već u lošem stanju, a tehnička dokumentacija bas drivera je nepotpuna (kolateralne štete nastale propadanjem velikog proizvođača…), pri izradi bas drivera moralo se krenuti otpočetka, oslanjajući se na vrlo malo dostupnih podataka. U tu svrhu u Graham Audiu angažirali su Dereka Hughesa, sina Spencera i Dorothy (poznatije kao osnivača SpenDora). Spencer je dio radnog vijeka bio zaposlen u BBC-evu odjelu istraživanja i razvoja i kako kažu u Graham Audiu “od svi današnjih audio konstruktora u Ujedinjenom kraljevstvu, Derek je imao najbolje predispozicije da oživi originalni zvučnik”. Možda zato što je odrastao uz BBC zvuk?
U suradnji s proizvođačem zvučničkih jedinica Volt, Derek je uspio stvoriti driver s jednakom prozirnom polipropilenskom membranom poput one na originalnom zvučniku.
Skretnica je također morala proći određene modifikacije kako bi odgovarala specifikacijama od prije tridesetak godina. Osim akustičkog spoja dviju zvučničkih jedinica, koje očito više nisu jednake onima od prije, skretnica kod BBC monitora ima i funkciju uglazbljivanja drivera ugrađenih u kutiju, sa samom kutijom kako bi cijeli ansambl imao jednaki odaziv kao i njegovi prethodnici. Kako navode u Graham Audiu, Derek je u tome i uspio te Graham LS5/9 odgovara originalnim BBC-evim specifikacijama.
Bas/srednjotonska jedinica s polipropilenskom membranom (Volt) i Audaxova popularna viskotonska jedinica – HD13D34H
Kod BBC monitora važan faktor pri izradi zvučnika, ali i podešavanja zvuka ima i kutija samog zvučnika kao jedna od ključnih odrednica boje zvuka. A kutija je BBC monitora specifična.
Znate za onu audiofilsku mantru, koju i sam neprestano ponavljam, kako je mrtva kutija najbolja kutija. E pa ne uvijek! A sigurno ne u slučaju BBC monitora. Kad pogledate velike i teške, zvučničke kutije debelih i dodatno umrtvljenih stranica te ih usporedite s BBC-evim monitorima morate se počešati iza uha. Takva diskrepancija i različitost u teoriji i praksi, pada mi na pamet, mogući su još samo u slučaju Velikog praska nasuprot kreacionizmu… Hm, kutija je napravljena od 9 milimetara tankih stranica, izrađenih od brezine šperploče, dampiranih zaklamanim bitumenskim pločama. Zvučnička kutija je pak akustički dampirana pločama od kamene vune debljine 30 mm. Prednja stranica, kako i treba biti kod punokrvnog BBC monitora, učvršćena je vijcima za ostatak konstrukcije i moguće ju je ukloniti, a bas driver je u nju učvršćen sa stražnje strane.
Na prednjoj ploči nalazi se i dodatni terminal sa zalemljenom žičicom. Ona je tu radi finog tvorničkog ugađanja zvučnika prema specifikacijama, a uslijed razlika među driverima, i nije namijenjena korisničkoj upotrebi. Ono što se najviše razlikuje od originala jest mrežica koja više nije učvršćena čičkom već mnogo lukavije, magnetima skrivenim ispod furnira na prednjoj ploči. Time uklanjanje zaštitne mrežice više nije operacija koja zahtijeva duge nokte i čelične živce.
Zvuk
Ovo neće biti klasični prikaz zvuka na kakav ste navikli na ovim stranicama. Zašto? Zato što ovaj zvučnik to zaslužuje. On je drugačiji i tako ga treba tretirati. U konačnici, koja je svrha uspoređivati klasični BBC dizajn s modernim (mega) zvučnicima? Namjene i razlozi koji stoje iz njih su drugačiji. BBC monitori osmišljeni su i komercijalizirani u vrijeme dok se još nije težilo uniformnosti (doduše, ta je izjava malo pretenciozna, jer se upravo kod BBC koncepta inzistiralo na uniformnosti, i to u smislu da je svaki pojedini primjerak određenog modela morao do zareza odgovarati specifikacijama, kako bi ih bilo moguće međusobno miješati, neovisno o proizvođaču. Ovo vrijedi za sve BBC modele u današnjem kontekstu, a kada svi i sve nalikujemo jedni drugima.
Graham LS5/9 poseban je u konceptu, danas napuštenoj vještini stvaranja zvuka iz zvučnika, ugađanja svih dijelova, koji u konačnosti doprinose rekreaciji ugođaja žive glazbe. Zvučnik, sukladno svojoj prošlosti, DNK-u, ustroju, odgovara onom zvuku kojega se sjećamo u najboljoj maniri BBC zvuka – fluidno, muzikalno, očaravajuće. To nije zvuk koji je staromodan, nego jednostavno izvanvremenski muzikalan. Slušajući Graham LS5/9 čovjek se pita što je radio i gdje je bio posljednjih desetljeća. Kako je moguće da smo zadovoljni dominirajućim zvukom modernih zvučnika, pretežno arogantnog i agresivnog zvuka? Kao možemo slušati te grube, proste zvučnike koji su samo vapili da ih zapazimo i da budu u centru naše pažnje. LS5/9 potpune je suprotan – on je fin, glazbeno samosvjestan i zvuči manje kao hi-fi uređaj, a više kao glazbeni instrument. Kako bilo, LS5/9 posebno je uspio glazbeni instrument.
Lako je to zamijetiti slušajući klavir: on je prirodnog timbra, prirodan i zavodljiv, jednako kao i kontrabas sa svojim prirodnim odzvanjanjem. Osjećaj ugode koji ovaj zvučnik pruža vrlo je visok. S Wireworld Equinox 7 zvučničkim kabelima Graham radi bolje, ljepše i lakše slijedi teksturu glazbe nego s Anticableom. Kratka proba s klasičnom glazbom govori nam kako je ovo prava za beskonačne sate uživanja u klasici, dok jazz funk kroz Stanlyea Clarkea (East River Drive) ostavlja dojam kako bi zvučnik mogao dodatno profitirati od mogućnosti reprodukcije dubljeg basa. Za koji herc osakaćen u donjim oktavama, zvučnik, ove nedostatke obilato nadoknađuje u bezbroj ostalih parametara. Marcus Miller zvuči upečatljivo i autoritativno, iako veći zvučnik s ovom glazbom svakako zvuči moćnije.
Zaključak
S većinom glazbe, iz zvučnika pršti super bogata i slojevita sredina, koju skoro da možete prstima opipati (posebice u usporedbi s mojim Megijima), kao kod najboljih točkastih izvora, po mogućnosti elektrostatskih… Impresivno: čak i nakon Megija ostaje dojam postojane visine i dubine jednog ozbiljnog zvučnika koji ima sve karakteristike partnera na duge staze. Tko kaže da je mrtva kutija najbolja kutija? I živahne kutije, poput instrumenta, mogu proizvoditi dobar zvuk i tvoriti prekrasan zvučnik. Obavezno poslušati.