Martin i Logan, dvojica znatiželjnih hobista, u garaži su napravili elektrostatski zvučnik. Ono što su čuli, dopalo se njihovim prijateljima, kao i njima.
Ubrzo su se pojavili i prijatelji od prijatelja, pa su Martin i Logan zaključili kako je proizvodnja elektrostatskih zvučnika mogući izvor zanimljivog prihoda te su pokrenuli reklamnu kampanju i uskoro postali poznato ime na američkom tržištu. Nakon toga, svijet je bio njihov.
Moglo bi i tako, no Martin je Gayle Sanders, a Logan je Ron Sutherland. Sanders je sam krenuo s idejom o elektrostatskom zvučniku kojega neće pratiti svi tada poznati problemi i koji će moći ispuniti obećanje o elektrostatiku kao najboljem obliku pretvaranja električnih u zvučne valove. Nije baš išlo preko noći i Sanders je potrošio nešto godina tragajući za tehničkim rješenjem koje će mu, prije svega, osigurati mjesto na tržištu.
Tako je, stvarno, u svojoj garaži uz pomoć jednog njemačkog tehničara, napravio svoj prvi elektrostat i nazvao ga Monolith. Taj je postao poznat, no samo u uskom krugu audiofila. Sanders je želio veliku i stabilnu firmu koja će biti svjetski poznata, a za to uski krug zaljubljenika u vrhunski zvuk nije bio dostatan. Martinu se pridružio Logan i krenuli su pisati povijest. Martin Logan postao je sinonim uspješne firme koja prati modne trendove, obraća se širokoj publici, ali ostaje vjerna ideji dobrog zvuka.
Praćenje modnih trendova nametnulo je odustajanje od velikih panela, jer u modu su došli uski i elegantni zvučnici. Sanders je otišao korak dalje i ponudio providni elektrostatski panel, koji je k tome i zakrivljen. Ono što se ne da zakriviti su zakoni fizike, a ti kažu da će kod dipola širina panela odrediti frekvenciju na kojoj dolazi do akustičkog kratkog spoja. Jednostavno rečeno, ako želite da vaš zvučnik nema kutiju te svira i naprijed i natrag, tada se pozdravite ili s basom ili s elegancijom. Za eleganciju i bas treba dodatna jedinica koja će adekvatno pokriti to područje, a to je dinamički zvučnik. I tu kreće zabava. Kako uspješno spojiti elektrostatsku i dinamičku jedinicu, to je pitanje za milijunaša!
U Martin Loganu se bore i svako malo predstave nešto novo. Ovaj puta to novo je cjenovno vrlo zanimljivo i proglašava se nasljednikom planetarno popularnog modela Aerius, koji je sretno spojio elektrostatski panel sa dvadeset centimetara dinamičkog basa. Novi model se zove ESL Electromotion i u odnosu na Aerius ima veću površinu panela koji se sa bas jedinicom spaja na vrlo visokih 500 Hz. To je kritično područje u kojem će gomilu osnovnih tonova svirati dinamička, a njihovu harmonijsku nadgradnju elektrostatska jedinica.
Osim te sasvim izvjesne mane tu je i jedna velika prednost. Pogledajte kod dinamičkog zvučnika srednjetonsku jedinicu i pokušajte ustanoviti koliko se ta membrana kreće naprijed/natrag. Vrlo, vrlo malo jer što je frekvencija viša to će trebati manje energije. Kako je upravo obrnuto kad krenete prema dolje, tako se bas jedinice vidljivo pomiču, a nerijetko im hod prelazi nekoliko centimetara. Što je tu dobro za elektrostatski panel koji svira od 500 Hz naviše?
Pa ako ne mora ići nisko i ima veliku površinu, kao što je to slučaj sa ovim ESL-om može biti izveden mehanički vrlo stabilno. Toliko stabilno da će pitanje jednog od največih neprijatelja elektrostatika, koji upravo tako na sebe vuku prašinu, biti rješivo uz pomoć usisivača!Pitajte vlasnike Quad elektrostatika što misle o tome da bi njihove zvučnike redovno trebalo usisavati i to bez straha! Uz to, lakše je kod tako velike membrane sa tako lijepo ograničenim zadatkom postići veće zvučne pritiske.
Vratimo se manje briljantnom aspektu visokog frekvencijskog reza. Činjenica da bas jedinica nije velika i teška te da bas refleks konstrukcija obećava visoku pokretljivost, ipak ne može odgnati moje sumnje u mogući uspjeh ovakvog “protuprirodnog” spoja. Elektrostatski panel je ono najbolje što se u tehnici reprodukcije zvuka desilo u zadnjih stotinu godina. Brzina i lakoća kojom se membrana elektrostatika kreće, upravo su fascinantni, pa će i najbrži dinamički zvučnici zvučati tromo.
Koliko god se svako malo pojavi dinamički zvučnik za koji kritike kažu kako zvuči “poput elektrostatika” još uvijek je jaz između te dvije tehnologije dosta dubok. Uz to, elektrostatici za reprodukciju srednjeg i gornjeg dijela spektra koriste membranu od istog materijala, što kod dinamičkih zvučnika u pravilu nije slučaj. Korištenje jedne membrane ima prednosti, no opet i jedan fizikalno uvjetovani nedostatak. Sa porastom frekvencije kut zračenja se sužava, što znači da za optimalni balans treba sjediti negdje na osi. U Martin Logan-u su zakrivili panele te time kompenzirali ovaj nedostatak, no ne treba očekivati čuda. Ono što jeste čudo su upravo ti transparentni paneli.
Sada smo stigli do nezaobilaznog pitanja, a to je kako sviraju ovi zvučnici. Prvo dobre vijesti. Ono što može elektrostatik ostaje nedosanjani san za dinamičke zvučnike. Brzina i lakoća koji se ogledaju u sigurnosti reprodukcije mikro dinamičkih nijansi i tranzijentnom odazivu, podržani vrlo dobrom dinamikom, uz bezgrešnu koherentnost zvuka koja se očitava u frekvencijski stabilnoj harmonijskoj nadgradnji, ostavljaju svakog slušatelja pri prvom susretu bez daha.
Želite li čuti zvučnik kojeg nema, onda ste na pravoj adresi. Drveni puhači se odlikuju toplim i zaobljenim zvukom, a limeni reskim i prodornim. Naravno da je za ljubitelje akustične gitare ovo rijetka prilika da čuju taj instrument u svoj raskoši tog malenog i delikatnog tona. Kako se od gornje sredine ide prema gore, tako je magija sve jača i pomno odabranim programom možete lakoćom stići u samo središte glazbe. Na tome se putu neće ispriječiti nikakva membrana, jer kako je elektrostatski panel providan oku, tako je i zvuku.
Kompleksni sadržaji ne predstavljaju nikakav problem i pravo je zadovoljstvo slušati kako se broj izvođača povećava i kako za sve njih ima i mjesta i “dovoljno zraka”. Zraka ima i zato što je reprodukcija prostora izvrsna i kada se iz tišine pojavi čist i precizan zvuk neopterećen tromošću elektroakustičkog pretvarača, isti je ne samo timbralno ispravan, već mu je i prostorna pozicija sasvim razvidna. Kada su u pitanju transparentnost i rezolucija, elektrostati ostaju etalon.
Kada su u pitanju ML elektrostati tada nemate ni problema sa višim glasnoćama jer ovaj zvučnik to naprosto može. Za mene, bivšeg vlasnika Quad elektrostata, to je kvaliteta koju iznimno cijenim.
A sada manje dobre vijesti. Za početak, činjenica da vam suženo polje koje zrače ovi zvučnici u svome elektrostatskom dijelu može odgovarati ili ne, ovisno od akustike sobe u koju ih smještate. Za elektrostatike treba sjesti u sredinu, pa ako vam to nije prezahtjevno, onda imamo jedan problem manje. Problem kojega se ne možemo riješiti akustičnim osobinama sobe ili navikama slušača je prije spomenuta činjenica da su elektrostatici iznimno brzi.
Tako će dinamički bas kao trkač olovnih nogu žuriti koliko god može, ali nikada neće stići dovoljno brzo, pa će to nezahvalno visoko područje od 500 Hz biti točka prijepora. S tom količinom osnovnih tonova koje treba strelovito odraditi i uskladiti s nadgradnjom, za koju lakoćom skrbi elektrostatski element, niti jedan dinamički zvučnik neće proći dobro. Posljedica je da klavir ne možete spojiti u uvjerljivu cijelinu, kao ni podosta drugih instrumenata. Sve ono što vas vjerojatno neće smetati u drugim žanrovima, u klasici teško da će promaknuti osjetljivom uhu.
Ostaje vam ili odabrati pojačalo koje neće prikazati svu raskoš i brzinu elektrostatskog elementa te time ovaj nedostatak učiniti manje uočljivim, ili posegnuti za višim cijenovnim razredom gdje su bas jedinice aktivne. Kada sam sa Mcintosha 2102 prešao na Conrad Johnson ET 250S, razlika u brzini eletrostatika i dinamičke jedinice bila je nešto manje uočljiva. Zauzvrat je tu bila naglašenija koherencija zvuka odozdola do gore, no ekstra protočnost sredine i visokih je postala zagasitije prezentirana.
Jasno da bih na Mcintosha rado priključio neki od većih ML modela koji za bas područje brinu sa moćnim pojačalima u D klasi, no sada smo kod najjeftinijeg elektrostata na tržištu.
Što se može zaključiti o ovim novim i zanimljivo cijenovno pozicioniranim Martin Logan zvučnicima? Prije svega da su najpovoljnija i najpouzdanija ulaznica u svijet elektrostatika. Kvalitetno napravljeni, dobro izgledajući i poduprti renomenom firme koja svoje kupce ne ostavlja na cjedilu, svaki Martin Logani su siguran izbor. Uz to, za tražene novce gotovo da ne možemo razgovarati o dinamičkim zvučnicima ovoga frekvencijskog opsega koji mogu dosegnuti primjerenu koherenciju u cijelom spektru.
Za osjetljive slušače preporuka je da dobro poslušaju koliko ih sraz dviju tehnologija smeta, a za one koji mogu oprostiti neke mane na ime jedinstvenih kvaliteta, preporuka je da ove zvučnike stave visoko na listu kandidata. Gayle Sanders i dalje radi pouzdane i dobrosvirajuće elektrostate.