Prvi fizički susret sa Inuitionom dogodio se na ovogodišnjem sajmu u Munchenu i unatoč svim najavama i pripemi tržišta, koju je ovoga puta vrlo minuciozno obavljala ponovno probuđena “Wadia”, dojmovi su ostali malo podijeljeni.
Kako bi pokušali shvatiti i do kraja razumjeti odluku tvrtke da mnogo snage i znanja pretoči u integrirani koncept pojačala i digitalnog pretvarača treba ipak načas pogledati u ne tako davnu prošlost.
“Wadia” je imala ogromnu sreću da je njezin osnivač Don Wadia Moses bio elektronički i istraživački genij koji je svojim patentima i otkričima živio i znatno ispred svog vremena. Dolazak red-book digitalne ere bila je prigoda da se napokon implementiraju ideje koje je Don Wadia već dugo nosio u svom notesu, a tiču se audio tehnologije. Tako je nastala i “Wadia”. Ona “Wadia” koju nešto iskusniji audiofili poznaju po pomalo neuglednom industrijskom dizajnu, ali i moru vrhunskih rješenja koja je gotovo svaka digitalna mašina iz tvrtke donosila. Vrlo brzo modeli su stekli kultni status, obožavalo ih se ili mrzilo, a tvrtka je čvrsto bila prikovana za sam vrh high-end hijerarhijske piramide.
Recimo da su neki modeli iz tog perioda još i danas vrlo cijenjeni. Za razliku od tehničkog ustrojstva wadijinih uređaja na poslovnom planu bilo je manje idilično i tvrtka je nekoliko puta našla u nezavidnoj financijskoj situaciji. 2008 godine umire i Don Wadia Moses i nakon toga za tvrtku počinje tečko razdoblje koje je potrošilo ponešto ugleda velikog imena digitalnog audia i trebalo je ponovo krenuti iznova. Priopčenjem za javnost “Wadia” poprilično radikalno kreće u obnavljanje svoje game proizvoda potpunim prekidom produkcije uređaja koji koriste fizički medij, pa tako na službenoj web stranici ostaju samo “Intuition 01″ , te ” 121 Decoding Computer” koji posjeduje i ugrađeno digitalno pretpojačalo i napokon još jedna kombinacija pojačala i pretvarača “151 power DAC mini”. Na prvi pogled malo preradikalno čišćenje kataloga, no ostaje vjerovati da je time tvrtka dobila potrebnu stabilnost i perspektivu.
Nakon ove male skice jasno je da si tvrtka više ne smije dozvoliti turbulencije i ovih godina svakako treba djelovati na polju snaženja branda i ponovnog zahvačanja onog dijela tržišta koje im prema pretpostavkama i pripada. Sada se možemo vratiti i predmetu ovog testa i još jednom se zapitati jeli “Intuition 01” doista taj uređaj? U tu svrhu pokušao sam se staviti u kožu glavnog inženjera tvrtke koji posjeduje buđet za razvoj “flag-ship” uređaja tvrtke koja kani dosegnuti snagu, kvalitetu, soničnu distinktivnost i karizmu legendarnih modela nekad značajne audio tvrtke. Sve samo ne jednostavan zadatak. Krenuti od nule i pokušati učiniti korak prema najmodernijim digitalnim audio trendovima odričući se pomalo dobrog dijela naslijeđa bilo je čini se jedino rješenje.
Toj odluci je naravno pomogla i činjenica što je “Wadia” već skoro 3 godine u vlasništvu talijanskog “Fine Sounds” koji u svom portfelju posjeduju i tvrtke kao što su “Sounus Faber” i ” Audio Research” . Njihov stručni potencijal uključuje poslovnog čarobnjaka Maura Grangea , te enormno iskustvo u branši Galeazza Scarampia . Sudeći po poslu koji su obavili sa već spomenutim velikanima high-end scene čije su poslovanje znatno osnažili , uz krajnju pažnju prema naslijeđu i tradiciji svakog branda “Wadia” je pronašla gotovo savršenog vlasnika. “Intuition 01” možemo koncepcijski uspoređivati sa nekim drugim sličnim uređajima na tržištu, no to bi se moglo i da je odluka pala na potpuno drugačiju koncepciju. Analizirajući na taj način genom uređaja sve je jasnije da “Wadia” mora krenuti radikalno dalje i to su učinili vrlo hrabro i odlučno.
U tom segmentu treba od srca čestitati, no i pričekati reakciju tržišta. Promijene koje su se dogodile sa testiranim uređajem počinju već prilikom same vizualne interakcije sa istim. Vanjština starijih uređaja tvrtke uvijek je sugerirala da se glavne stvari nalaze pod poklopcem motora i tadašnji dizajn kućišta iako mnogo puta vrlo pogođen shvaćen je kao okvir u kojem su vrhunski digitalni majstori imali prostora oživotvoriti svoje znanje.” Intuition” je prekrasan, no pomalo zatvoren koncept koji se već na prvi pogled konzumira onako kako su ga talijanski dizajnerski stručnjaci i zamislili. Mora se priznati da su odradili vrhunski posao sa pomalo zaobljenim aluminijskim sendvičem koji nadsvođuje glavni displej i nekoliko osnovnih led dioda koje prate prekidače za izbor aktivnog izvora i određivanje glasnoće uređaja. Plavkasti predočnik je izvanredno čitljiv, a posebno u tamnijim prostorijama uređaju pruža doista decentan izgled.
Povezivost uređaja je na visokoj razini uz čak 7 digitalnih i 2 analogna ulaza. Tako od digitalnih ulaza možemo birati između USB-a koji će svakako biti izbor najvećeg dijela korisnika, te jedan TOSlink, po 2 Wadialinka i SPDIF /RCA koaksijalca i nakraju jedan profesionalni AES/EBU priključak . Sasvim je sigurno da je USB konekcija primarna iz razloga što jedina ima mogućnost privata signala 384kHz/32 bit kao i DSD/DXD 64/128 datoteka. Spajanje USB ulaza za računalom (Win7 i Win 8) trajalo je vrlo kratko i prošlo bez problema. Jednom instaliran u sustav driver je do kraja testiranja nastavio raditi bez greške. Oni sa MAC računalima novijeg datuma mogu odahnuti što se tiče bilo kakve instalacije. Njihovi operativni sustavi sami obavljaju cijeli posao ako su noviji od verzije 10.6.4.Ostali digitalni ulazi limitirani su na signale od 192kHz/24 bit. Na ovom mjestu recimo i da su Wadialinkovi zapravo I2S-LVDS ulazi namijenjeni za spajanje Wadia-Wadia protokolom.
U ovom trenutku još su u testnoj fazi i za razliku od svih drugih ulaza nisu provjeravani u ovom testu niti na funkcionalnoj razini. O njima će vjerojatno biti mnogo više riječi dolaskom novog firmwarea koji će se im pružiti punu funkcionalnost. Klasični “IEC” strujni konektor uz tipku za paljenje i pomalo nespretne konektore koji primaju isključivo zvučničke banane zaokružuju priču o mogućnostima spajanja koje nudi “Intuition 01” Posjedujem razumijevanje za svaki način spajanja zvučničkih kabela koji pridonosi sigurnosti, no konektori koji su ugrađeni u “Inuition” ne pridonose sigurnosti, a korisnika koji već posjeduje drugačiju terminaciju mogu solidno iznervirati.
“Wadia” je priložila i adaptere za kabel i učinila sve da priprema uređaja prođe jednostavno, no volio bih u slijedećoj inkarnaciji uređaja vidjeti standardne konektore. Sa donje strane nalazi se osigurač i to je gotovo sve što je zanimljivo u vanjskom pregledu uređaja. Internistički pregled nije uzbudljiv kao prije, no to nikako ne znači da “Inuition 01” nema za pokazati nekoliko vrlo zanimljivih i pomno odabranih rješenja. Počnimo da digitalnim stageom koji kao osnovicu posjeduje ESS 9018 Sabre DAC koji u kombinaciji sa novom implementacijom “Digimaster ” upsampling algoritma čini jednu od odrednica soničnog ustrojstva uređaja. “Klasični “Wadia Digimaster” je u ovoj inkarnaciji nazvan “Delta SigMater” koji predstavlja 1536 MHz upsampling algoritam sa 32bitnim” FIR ” filterom.
Tu je digitalno AD/DA pretpojačalo sa frenkvencijom samplinga od 1,5 Mhz i konačno moduli izlaznog pojačala koji je u stanju dati 2x350W na impedanci od 4 ohma ili sasvim dovoljnih 2 x 190 na 8 ohma. Ovdje je riječ o “DigiMod” pojačalima u “D+” klasi koje potpisuje talijanski specijalista za amplifikacije, tvrtka “Powersoft”. Napajanje je izvedeno u obliku toroidnog tranformatora, a uz uređaj se isporučuje i aluminijski daljinski upravljač zanimljivog kvadratičastog dizajna kao i oprema za čišćenje uređaja, USB memorija sa upravljačkim programima, te mali odvijač.
Način testiranja
Uređaj je po dolasku boravio 48 sati spojen na ostatak sustava. Kako u tom vremenu nije bilo čujnih pomaka u zvuku nakon tog vremena započeo sam kritički dio testiranja. Kao izvor zvuka koristio sam 2 računala sa različitim operativnim sustavima. (win 7 i win 8) u verziji od 64-bita. Softver koji sam koristio bile su već tradicionalno najnovije inačice komercijalnog “JRiver Media 18”, te “Foobar 2000” koji je potpuno besplatan. Kako smatram da kupci ovakvog tipa uređaja posjeduju nešto manje volje eksperimentirati sa kabelima pokušao sam samo općenito utvrditi osnovne razlike korištenjem nekoliko setova zvučničkih, strujnih i USB kabela i načelno mogu reći da za razliku od mnogih drugih uređaja na ovom mjestu su znatniju razliku činile “USB” žice. Razlika je bilo i nakon promjene zvučničkih, odnosno strujnih kabela, no kad je u pitanju “Intuition 01” osobno bih svaki upgrade bih započeo sa digitalnom konekcijom. Na kraju sam se odlučio za “Wireworld Starlight”, iako je “Kimber USB” davao odlične rezultate osim u bas području. Pod uređaj osim audio police nisam postavio dodatnih podložaka, a kao strujni kabel koristio sam “Wirewold Electra”.
Slušni test
U prvih sat vremena druženja sa uređajem obavljeno je najosnovnije slušanje već poznatih snimaka koje su bezbroj puta spomenute i postavljen osnovni okvir soničnog karaktera pa je došlo vrijeme i za nešto zanimljiviji dio druženja. Uređaj sa ovoliko posebnosti koji i izgledom pledira biti pomalo drugačiji od konkurencije zaslužio je za početak testiranja i malo glazbe koja nije uobičajena posebno u trenucima testiranja uređaja. Ipak. odlučio sam se za sasvim malu dozu izvanrednog francuskog fussiona sa početka sedamdesetih godina.
Grupa “Troc” je 1972 godine snimila istoimeni album koji bi vrlo vjerojatno ostao skoro nepoznat izvan domovine da se ničim izazvan sastav nije ponovo okupio i snimio još jedan odličan album pod nazivom “Troc 2011” skoro 40 godina nakon prvijenca . Kako je interes za sastav naglo narastao po prvi puta na kompaktnom disku je izdan i prvi album. Eto jedne male, ali svakako vrijedne digresije prema glazbi. Izuzetna energija koju je “Intuition” pokazivao od prve note dozvoljavala je fini uvid u prema slojevitim aranžmanima različitih instrumenata, no ono što se nametalo kao najveća kvaliteta u zvuku bio je prostor koji je u dubinu bio izvanredno dubok i koji je ostajao nepromjenjivih dimenzija bez obzira na glasnoću slušanja ili dinamiku materijala.
Stoga ovakav početak testiranja mnogo govori o umješnosti tima inženjera koji je odlično iskoristio potencijale odabranog, a sa nekoliko rješenja u digitalnoj domeni sklopu donio izvanredno prozračnu, preciznu, snažnu, prirodnu i vrlo uvjerljivu soničnu sliku. Pogled prema jazz glazbi uz crossfire Colin Stetsona i Mats Gustafssona (Stones, Rune Grammofon) potpuno je oslobodio uređaj koji je snažno pratio dvojicu vrhunskih puhača u punom zamahu. Snage, energije,detalja, strukture, pulsiranja glazbe, snažnog ataka instrumenata i onog finog osjećaja kojim elektronika svojom mirnoćom daje do znanja da bez obzira na znatnije pomaknuti volume nije niti blizu svojeg limita bilo je u izobilju.
Malo smirivanje osiguralo je nekoliko snimaka ženskih vokala kojima je zajedničko vrlo minuciozno pozicioniranje u prostoru, finoća i uglavnom glatki rubovi, te znatnija količina zraka koja je punila prostor uz fin i lakoćom pogođen timbar pratećih instrumenata. Rubovi prostora se ipak ostali pomalo otvoreni i živi , a taj efekt je bio jasniji kad su u pitanju manji sastavi ili solo izvođači. Shodno tome prigodom vrlo suptilnih i tihih solo dionica može se osjetiti sasvim mali otkon od potpune tišine samih rubova prostora. Slušanjem velikih orkestara taj efekt gotovo i ne dolazi do izražaja, a uređaj je tek sada potpuno došao na svoj teren. Zvučna slika je dobila potrebnu težinu, snažnu dinamiku , a orkestar fin čvrst trodimenzionalni prostor unutar kojega nije bilo teško pronaći instrumente koji su bili jasno i volumenski prirodno oslikani, te bez najmanje trunke kongestije. Nakon nekoliko dugačkih i kompliciranih predložaka crescenda “Intuition 01” me uvjerio da sa sobom nosi doista dovoljne zalihe struje.
Oni koji doista pretjeraju suočiti će se sa pomicanjem frontalne linije prostora koje je u normalnim okolnostima smještena malo ispred zvučnika i potpuno ravna prema zvučnicima i gubitkom definicije u bas području.
Nije strašno, ali za isti efekt trebalo mi je i koncentracije , ali i doista duže traženje po policama sa glazbom, zbog čega vjerujem da su ovakve situacije u normalnom slušanju teško vjerojatne. Bas područje je kroz cijelo testiranje bilo zavidne dubine i odlične definicije sa samo nešto manje mikrodinamičke strukture prema samom dnu.
Oduševljavala je brzina, elastičnost , definicija i naglašena disciplina koja nije dozvoljavala da taj dio spektra znatnije pokriva ili neprirodno komunicira sa susjednim dijelovima spektra. Kako je spomenuto u tehničkom opisu uređaj podržava DSD i DXD fajlove. Sve je veća ponuda takvih datoteka, a za početak je dobro krenuti prema stranicama izdavača “Blue Cost Records” gdje se često može naći povoljnih i promotivnih ponuda. U tekstu nisam posebno navodio rezoluciju korištenih datoteka, jer takav način prezentacije uređaja često proizvede pogrešne ili neprecizne zaključke, no “DSD” ulaz doista čini razliku i prezentaciju mikrodinamike posebno u dubini zvučne slike diže na potpuno novu razinu . Veliki napredak u količini zraka i trodimenzionalnosti, pa i u znatno prirodnijem decayu instrumenata biti će samo najčujnija poboljšanja.
Zaključak
“Wadia” je sa modelom “Intuition” učinila nekoliko velikih stvari. U prvom redu pokazali su da njihovi inženjeri i kad nemaju neograničen buđet posjeduju umješnost u dizajniranju uređaja, a što je još važnije pokazali su da slušaju glazbu i finim ugađanjem stvorili uređaj kojem se nema mnogo toga ozbiljnoga za prigovoriti. Ne zaboravimo da je “Intuition 01” zapravo 3 uređaja u jednom što svakako dodatno komplicira zadatak u smislu balansiranja svih sastavnica u jedan kvalitetan i funkcionalan sklop.
Postavlja se na ovom mjestu i pitanje što je zapravo ona osnovica na kojoj svoju kvalitetu gradi digitalni uređaj. Dali je to sam D/A konverter ili sposobnost programiranja digitalnih filtera, topologija, napajanje, sve zajedno ili i pomalo sreće. Kao što to obično biva za vjerovati je da je sve bitno, ali baš u tom svijetlu Don Wadia Moses može biti sretan, jer njegovo djelo nastavlja živjeti u žiži audio interesa. Mnogo je znanja i rada uloženo u “Intuition 01”, ali očigledno se sve vraća. Prava lekcija iz životne mudrosti i upornosti. Wadijin poučak.