Klasična glazba

Talijanski bas bariton koji se proslavio ulogama u operama Cosi fan tutte, Don Giovanni, Les Noces de Figaro, Carmen, Faust i mnogim drugim, za svoj prvi solistički album odabrao je, pomalo neočekivano, sedamnaest arija Georga Friedricha Händela. Izuzmemo li činjenicu kako je album objavljen u godini kada smo obilježavali 250-u obljetnicu kompozitorove smrti i pretpostavimo joj drugu – kako je D’Arcangelov otac bio orguljaš, te kako je prema vlastitim riječima proveo „puno vremena slušajući njegovu (Händelovu) glazbu” kao i to daje u Händelovo doba “Bas” objedinjavao dionice basa i baritona, D’Arcangelov izbor prestaje biti neočekivan.

Mad scenes (Scene ludila) proslavljene francuske sopranistice Natalie Dessay Virgin Classics objavio je 2009. godine. Da je pred nama kompilacijski album sugerira nam duhovita naslovnica koja prikazuje usnulu Natalie Dessay čiji san vidimo u staklenoj snježnoj kugli (Ona u ulozi Donizettijeve Lucije di Lammermoor, okrvavljene – obavijene snijegom), dok joj nad glavom visi mobil sastavljen od elemenata koji bi, poput spomena ludila u naslovu, trebali stvoriti nelagodu. Naslov „mad scene” ispisan je slovima izrezanim iz novina – poput onih u porukama otmičara, dok o tankim nitima vise imena protagonistkinja s albuma (Lucie, Ofelije, Elvire, Cungonde, Dinore), sugerirajući kako funkcioniranje njihova racionalnog uma (o)visi o koncu.

“Stabat Mater”, uzvišena pjesma, nastala krajem 13. stoljeća, koja opisuje Marijine boli kod Kristovog raspeća, inspirirala je mnoge skladatelje. Palestrina je skladao „Stabat Mater” za zbor a capella dok su Caldara, Scarlatti, Vivaldi, Verdi, Bocherini, Haydn, Rossini, Dvoržak skladali za soliste, zbor i orkestar no, najpoznatija i najizvođenija zasigurno je “Stabat Mater” Giovannija Battiste Pergolesija čiju je 300. godišnjicu rođenja glazbeni svijet obilježavao čitave prošle godine.

Nizozemska violinistica Janine Jansen koju londonski BBC svrstava u pripadnike Nove umjetničke generacije nije nepoznata hrvatskoj publici,  posljednjih ste je godina imali priliku čuti u Dubrovniku gdje ja nastupila na festivalu komorne glazbe “Julian Rachlin i prijatelji”.

Na ovom CD-u nalazimo dvije od tri najpoznatije partiture namijenjene upoznavanju djece s instrumentima orkestra: “Petar i Vuk Sergeja Prokofieva” te “Karneval životinja” Saint- Saënsa, ali s pomakom koji novim tekstovima donosi poznati satiričar, muzikolog, kompozitor i glazbenik Peter Schickele preuzimajući na sebe i ulogu pripovjedača.

Priznajem, odrasla sam uz filmsku verziju američkog mjuzikla  “Moje pjesme, moji snovi” iz 1965. godine koju je režirao Robert Wise (film je osvojio 5 Oscara uključujući i onog za najbolji film i režiju, 2 Zlatna globusa uključujući onaj za najbolji film komediju/mjuzikl. Sve zajedno 5 Oscara i još 10 nagrada i 9 nominacija) koju zahvaljujući našoj nacionalnoj televiziji imamo prilike gledati jednom, a ponekad i više puta, ovisno od godine do godine, pa sigurnošću dugogodišnjeg ponavljača usuđujem se ustvrditi kako je ovaj album bitno uvjerljiviji.

Jedna od ključnih sastavnica za uspješno postavljanje svake Puccinnijeve opere jest podjela, a ona je ovdje uistinu poznata. Proslavljeni par Ana Netrebko i Roland Villazón (svjetsku slavu stekli su snimkom uživo opere La Traviata ovjekovječene na dvostrukom CD/DVD  izdanju Deutsche Grammophona) u ulogama Mimi i Rodolfa uz koje u postavi nastupa još nekoliko odličnih mladih pjevača.