Anna Netrebko, Marianna Pizzolato
Stabat Mater
(Deutsche Grammophon/Dallas Records )
“Stabat Mater”, uzvišena pjesma, nastala krajem 13. stoljeća, koja opisuje Marijine boli kod Kristovog raspeća, inspirirala je mnoge skladatelje. Palestrina je skladao „Stabat Mater” za zbor a capella dok su Caldara, Scarlatti, Vivaldi, Verdi, Bocherini, Haydn, Rossini, Dvoržak skladali za soliste, zbor i orkestar no, najpoznatija i najizvođenija zasigurno je “Stabat Mater” Giovannija Battiste Pergolesija čiju je 300. godišnjicu rođenja glazbeni svijet obilježavao čitave prošle godine.
I dok su mnogi izdavači snimili obljetničarski CD na kome se nalazi tek “uspješnica” ovog kompozitora na izdanju Deutsche Grammophona uz “Stabat Mater” predstavljene su i dvije Pergolesijeve svjetovne kantate: “Nel chiuso centro” u interpretaciji jedne od najtraženijih opernih pjevačica današnjice – ruske dive sopranistice Ane Netrebko i “Questo è il pianto” u interpretaciji talijanske mezzosopranistice Marianne Pizzolato koja sjajno pjeva altovsku dionicu u “Stabat Mater”.
Ono što iznova zadivljuje jest bogatstvo različitih tumačenja koje ovo djelo omogućava, tako da, kada se interpreti upute u svojevrstan izlet izvan njihova standardnog opernog repertoara, sopran Netrebko donosi neočekivan kontrast mezzosopranu Pizzolato koja sjajno vlada tamnim dijelom svog vokalnog spektra kako u solima, jednako tako skladno se uklopivši u duetima savršenih vibracija.
Interpretacija Orkestra Državne akademije Santa Cecilia iz Rima (Orcestra dell’ academia nazionale di santa Cecilia) pod ravnanjem dirigenta Antonia Pappanoa varira između intimističkog i patetičnog te dramatičnog registra uspješno prenoseći publici poruku Pergolesijevih djela.
