Kao uz nikog drugog u domaćem tisku se uz ime Micahela Manna stavlja pridjev legendarni misleći se na njegova redateljska dostignuća. Mišljenja su različita, moglo bi se reći da je Mann redatelj koji sporim tempom od otprilike jednog filma u 4 godine “proizvodi” iznadprosječne zanatske filmove.
Povijesno klimavog “Posljednjeg Mohikanca”, napete krimiće “Vrućinu” i “Collateral”, drame “Ali” i “Insider”, no nikad nije snimio ništa što bi ga svrstalo u legende; neke svoje “Dobre momke”, “Hrabro srce” ili “Gladijatora”.
“Gangsteri” se bave dovoljno velikom i atraktivnom stvarnom temom, životom Johna Dillingera, da je Mann napokon mogao napraviti film veći za života. Uposlio je jednog od najatraktivnijih glumaca današnjice na vrhuncu u fizičkom i smislu njegovih glumačkih sposobnosti Johnnya Deppa, naumio napraviti vizualno jak i scenografski vjeran prikaz života “neprijatelja naroda broj 1” u SAD-u doba Velike depresije.
I uspio u tome, samo Depp je odličan izbor za uvrnute Burtonove likove, indie drame i piratske spektakle, njegova kicoška ljepota nekako ne sjeda u ulozi hladnokrvnog pljačkaša banaka.
Ni njegova sjena iz FBI-a koja mu je stalno za petama, agent Purvis u izvedbi uvijek malo ukočenog Christiana Balea ne doimlje se isuviše stvarno. U toj mjeri da čovjek sa sjetom priziva vremena “Nedodirljivih” kad su dobre momke glumili Costner i Connery, a negativca De Niro.
Dillinger je bio pljačkaš banaka, ali njegovi motivi i status u narodu nisu dovoljno naglašeni. Tako u filmu ne saznajemo, recimo, da je opljačkao trgovinu i uzeo 120 dolara jer nije mogao naći posao i dobio drastičnu kaznu guleći 8 i pol godina i da je tu sve krenulo. Ni kasnije nisu dovoljno vjerno dočarane okolnosti Velike depresije u kojem je dio osiromašenog naroda mogao smatrati Dillingera modernom verzijom Robin Hooda. Film je fotografski impresivan, kao i scenografski, ali je možda ostao korak na putu do klasika žanra, o čemu se spore i kritičari u oprečnim ocjenama.
“Mann je reducirao legendarnu igru mačke i miša između policije i gangstera na policijsku proceduru. Njegova ideja da demitologizira Dillingera je smiona, ali previše minuta film izgleda manji od života.” – Keith Phipps, The Onion
