„Grad zločina“ izravna je posljedica velikog internacionalnog uspjeha filma „Božji grad“ iz 2002. godine koji je nominiran i za Oscara u kategoriji stranog filma.
(Cidade dos Homens)
Miramax films/Blitz film & video, 2007., 106 min.
Redatelj: Paulo Morelli
Uloge: Douglas Silva, Darlan Cunha, Rodrigo dos Santos
Ocjena: 6,5/10
Rio de Janeiro, današnje vrijeme. Tinejdžeri Acerola (Douglas Silva) i Laranjinha (Darlan Cunha), odrastaju u surovom okruženju opasnih favela gdje jedini zakon predstavljaju šefovi naoružanih bandi. U kolopletu vjernosti i izdaje, bande ratuju za teritorij među sobom, a Acerola i Laranjinha, obojica bez očeva, pokušavaju držati se po strani i pronaći način da postanu pošteni ljudi daleko od kriminala. Kad jedan od članova bande iz njihovog kvarta izda šefa i povede istomišljenike i njih dvojica se moraju opredijeliti, ne samo zato jer je jedan od šefova bandi bliski rođak jednom od njih dvojice, nego i zbog toga što nekako u to vrijeme saznaju bolnu istinu da je otac jednog davno ubio oca drugog dječaka. Njihovo prijateljstvo od djetinjstva dolazi na tešku kušnju.
„Grad zločina“ izravna je posljedica velikog internacionalnog uspjeha filma „Božji grad“ iz 2002. godine koji je nominiran i za Oscara u kategoriji stranog filma. Naime, njegova producentska ekipa je uvidjela da crne priče iz favela imaju prostora za eksploataciju, pa su nekoliko sezona na tu temu stvarali uspješnu seriju „Grad ljudi“, da bi sve sublimirali u istoimenom filmu. No „Grad zločina“ – unatoč zanimljivoj priči s uvjetnim happy endom – nema snagu „Božjeg grada“ niti njegovu širinu. Tamo su likovi dublje analizirani i saznajemo mnogo više o posijanom sjemenu kriminala i razlozima zašto stvari s favelama stoje kako stoje. „Grad zločina“ samo je dojmljiv isječak nenormalnog odrastanja djece u traženju svjetla na kraju tunela kriminala. Priča je univerzalna; mogla se desiti u LA-u, arapskom predgrađu Pariza, ili u urbanoj džungli Hong Konga. Jedino je možda stvarnost brazilskih favela još zeru surovija.
„Film na tragu „Božjeg grada“ je jednako pregnantan u poruci koju odašilje kao bilo koja delikventska holivudska drama iz kasnih pedesetih godina.“ – Owen Gleiberman, Entertainment Weekly