Darabont znalački razvija radnju, postupno nas upoznaje s karakterističnim ljudskim reakcijama u situaciji biti ili ne biti i odvodi u nevjerojatan final
MGM/Discovery film i video, 107 min., 2008.
Uloge: Thomas Jane, Marcia Gay Harden, Andre Braugher, Laurie Holden, Toby Jones, William Sadler, Frances Sternhagen, Jeffrey DeMunn
Ocjena: 7/10
Prije tridesetak godina Stephen King, tada pisac u usponu odlučio je odužiti se filmskoj umjetnosti koja mu je pružila puno zadovoljstva i ustanoviti neformalni projekt «Dollar Baby».
Prije tridesetak godina Stephen King, tada pisac u usponu odlučio je odužiti se filmskoj umjetnosti koja mu je pružila puno zadovoljstva i ustanoviti neformalni projekt «Dollar Baby». Poanta je da za cijenu od jednog dolara pruži prava na snimanje adaptacija njegovih kratkih priča u isto tako kratkoj formi isključivo studentima režije i režiserima početnicima. Pod uvjetom da on i dalje zadržava pravo na priču i da filmske adaptacije neće poslužiti u komercijalne svrhe. Takvih je slučajeva bilo petnaestak, rijetko tko je te filmiće i vidio osim samog Kinga, no on sam je među njima otkrio mogući biser. 
Frank Darabont – porijeklom Mađar čiji su roditelji izbjegli nakon sovjetske intervencije 1956., prvo u Francusku gdje se i rodio 1959., pa nedugo kasnije u SAD – bio je jedan od režisera početnika koji je za dolar otkupio Kingovu priču «The Woman In The Room» i njegova je adaptacija snimljena skromnim sredstvima ušla u polufinale konkurencije za Oscara za krati film. Što se tiče samog Kinga, on je bio apsolutno oduševljen adaptacijom i tako je mladi Darabont odškrinuo vrata za veće stvari u kombinaciji s Kingom. Postali su prijatelji i to je svakako pomoglo da Darabont dobije prava na priču «Rita Hayworth And Shawshank Redemption». Trebalo mu je punih sedam godina da ta prava pretvori u film – izvanrednu zatvorsku dramu s Timom Robbinsom i Morganom Freemanom u glavnim ulogama. Doduše, sedam nominacija za Oscara to je i ostalo – u sjeni Forresta Gumpa – ali kasnije «Iskupljenje u Shawshanku» nije ispuštano s lista najboljih filmova svih vremena. Valjda je Darabont morao uzeti svačijeg, pa i Akademijinog miljenika Toma Hanksa da mu se prizna izvrsnost. U «Zelenoj milji», još jednoj genijalnoj adaptaciji Stephena Kinga to je i učinio, pa su Oscari padali na sve strane. Čini se da je Darabontovo filmsko poslanje bilo prenositi Kingove priče na veliko platno, s obzirom da je jedini izlet prema originalnim scenarijima u njegovoj karijeri («Majestic», tmurna drama o lovu na komunističke vještice u Holywoodu s ozbiljnim Jimom Carreyem) bio mlako primljen od kritike i podbacio gadno na blagajnama. «Magla» je povratak na siguran teritorij, ali i žanrovska novost za darabonta. Iako se Kinga percipira prvenstveno kao najvećeg horror pisca, i «Shawshank» i «Zelena Milja» nisu imali ni trunke horrora u sebi i tek trunku nadnaravnog (u scenama kad crni golijat osuđen na smrt izbacuje iz usta rojeve pčela ili nečeg sličnog). S te strane Darabont se nije morao zabavljati previše sa specijalnim efektima. U «Magli» to nije mogao izbjeći kad je sastavni dio priče činjenica da s misterioznom maglom kao posljedicom opakih vojnih eksperimenata izmaklih kontroli izlaze razna čudovišta, džinovske hobotnice, ubojiti kukci i ptičurine slične pterodaktilima. Mora se reći, taj je segment filma najlošiji i ako se gledatelj usredotoči na prilično traljavu tehničku izvedbu samih čudovišta mogao bi već nakon 20-ak minuta, poslije scene borbe s krakom hobotnice koji izlazi iz magle, ostati razočaran. Razloge treba tražiti i u razmjerno malom budžetu filma; čak i Woody Allen danas troši na svoje komorne drame više od ovdje potrošenih 18 milijuna dolara. No zato je sadržaj sasvim nešto drugo. Darabont znalački razvija radnju, postupno nas upoznaje s karakterističnim ljudskim reakcijama u situaciji biti ili ne biti i odvodi u nevjerojatan finale. Bez tipičnog hollywoodskog happy enda film ostavlja gorak okus u ustima; ako se prije kraja «zagrize» za priču teško je u zadnjim minutama filma ostati nepotresen. U središtu zbivanja kroz cijeli film je David Drayton (Thomas Jane), mladi, obrazovani čovjek koji za kruh zarađuje kao autor u industriji zabave i živi s ženom i sinom u na periferiji malog grada. Poslije velike noćne oluje, sa sinom i prvim susjedom s kojim inače nije u najboljim odnosima, odlazi u grad kako bi kupio namirnice i stvari potrebne za popravak kuće. Ulazak u veliku samoposlugu zapečatit će sudbinu njemu i svima koji se tamo zateknu. Iz magle koja se netom spustila ulijeće prestravljeni Dan Miller (odlični Jeffrey DeMunn, «kućni» Darabontov glumac koji je nastupio i u «Shawshanku» i «Zelenoj milji»), raskrvavljenog nosa vičući kako je nešto zlo u magli. Uskoro će to zlo na svojoj koži osjetiti i zabarakadirani ljudi. Isprva je dio vrlo skeptičan naspram nadnaravnih sila koje prijete, pa se odluče izaći u maglu, na parkiralište do svojih automobilima. Strašni krici uvjere sve da im je jedini spas ostati gdje jesu i zadržati čudovišta. Više od vanjskog neprijatelja, ljude zarobljene u trgovini razdire unutarnja nesloga. Sve veća psihoza i neposredna smrtna opasnost navede ih na posve iracionalno ponašanje, ali usput doznajemo kako vanjski izgled može varati. Tako naučimo da je neugledni «cvikeraš», najniži u hijerarhiji zaposlenih u trgovini, vrlo hrabar tip koji dobro barata pištoljem, da se lokalni «štemer» u ulozi skladištara prvo bahati ne vjerujući u opasnost, a kad se u zlo uvjeri jednostavno prolupa i sakrije u mišju rupu. Gore od svega, žena u «normalnom» životu predmet ismijavanja zbog svog vjerskog fanatizma, u situaciji kad ljudi više ne vladaju svojim životom, postaje propovjednik koji sa svakim napadom čudovišta oko sebe okuplja sve veću sljedbu ljudi zarobljenih u supermarketu. I to vrlo opasan propovjednik, koji je u stanju situaciju prilagoditi Starom zavjetu, «prodati» priču da je potrebno žrtvovati ljude koji misle drugačije kako bi ih čudovišta ostavila na miru. David Drayton i skupina «normalnih» moraju odlučiti; ili će se otisnuti u maglu ili će biti žrtvovani.
Kad bi se zaključivalo po specijalnim efektima, «Iskupljenju u Shawshanku» i «Zelenoj milji» koji su istinski klasici, Darabont bi ovdje jedva zaradio prolaznu ocjenu. «Magla» sama za sebe kao karakterni horror je snažna, mračna i napeta filmska priča o slabostima naoko jakih i junaštvu «malih» ljudi.
Tihomir Ivka
