Publika je ovaj put kroz priču Scota Thorsona, koji je s Liberacem (Michael Douglas) proveo oko sedamnaest godina, suočena s pravom prirodom seksualnosti i emocija popularnog pijanista pa čak i s načinima na koje je to skrivao od svojih obožavatelja. Odmah na početku filma Soderbergh se obračunava s velikom obmanom kontroverznog umjetnika.
Ljepuškasti Scot (Matt Damon) se ne može načuditi oduševljenjem publike dok sluša blještavog pop-virtuoza homoseksualca, no njegov “prijatelj” ga upozorava da oni o tome nemaju pojma pri čemu se tog trena kinopublici po prvi puta ukazuje Douglasovo lice Liberacea. Ubrzo nakon upoznavanja, njihov (Thorson-Liberace) odnos poprima intenzitet ključ-brava pri čemu glavnu riječ vodi nametljiv i rastrošni pijanist.
Na jednak način kako je boogie-woogie svojedobno tutnjao kroz Liberaceove prste ispod svijećnjaka na pianu, odnos dvoje ljubavnika tutnji na ekranu ispred publike. Kako vrijeme u filmu odmiče tako se i konzistentnost njihovog odnosa mijenja. Thorsona potaknutog ovisnošću počnu izjedati paranoje te shvaćanje kako više nije zategnuti mladac dovoljan pažnje svog “dobrotvora”. Ono što na početku izgleda kao bajka u svjetlucavoj palači, pred kraj se pretvora u noćnu moru u zlatnom kavezu.
Teško je povjerovati da je neslužbeno bosljednji Sodeberghov projekt odbijen od strane svih filmskih studija u Hollywood-u. Zašto? Šefovi filmskih produkcijskih konglomerata su se uplašili da bi ovaj film mogao biti uvredljiv za publiku. Naime, drama o kontroverznom odnosu Lee Liberacea – Mr. Showmanshipa aka The Glitter Mana i njegovog dugogodišnjeg mlađahnog dečka Scotta Thorsona, ispunjena je scenama nesputane gay ljubavi te njihovim pozitivnim i negativnim ljubavničkim eskapadama. No, sad se ispostavlja da je to tek popratni sadržaj vrhunski oblikovane ljubavne drame o velikoj glazbenoj zvijezdi i mladom muškiću sa sela.
Redatelj koji je početak karijere obilježio Zlatnom palmom za film “Sex, laži i videovrpce” umalo da je kraj te iste filmske karijere prošle godine zaključio istom nagradom u Cannesu gdje je “Moj život s Liberaceom” konkurirao za najbolje filmsko ostvarenje. Kroz cijelu je njegovu karijeru moguće osjetiti izražajno žanrovsko i tehničko eksperimentiranje. Tako 2002. godine digitalnom tehnikom, tada novitet, snima prpošnu eksploraciju voajerizma i seksualnosti (neslužbeni nastavak debija “Seks, laži i videovrpce”) – “Licem u lice” s Davidom Duchovnyem, Juliom Roberts i Davidom Hyde Pierceom u glavnim ulogama. Već iste godine snima i tmurnu znanstveno-fantastičnu misteriju “Solaris”, remake ruskog kultnog filma Andreia Tarkowskog iz 1972. godine.
Žanrovske suprotnosti se kod Soderbergha još više osjećaju kasnije. No, cijelo vrijeme ostaje dosljedan lažima, odnosno neistinama. Ili, pak prijevarama… Liberace je (kao i mnoge druge tadašnje zvijezde) od šire javnosti skrivao svoju homoseksualnost.
Pored redateljske briljantnosti vrhunskog tempiranja slijeda događaja koji su prikazani isprekidano kroz pet godina odnosa, pored brilijantima i draguljima posute kičaste scenografije (kič je bio Liberacijeva opsesija), najsjajniji dragulj ovog filma je Michael Douglas. Njegova izvedba Liberacea je vrhunska karakterna kopija u kojoj je Douglas gotovo kirurškom preciznošću dočarao glavne osobene crte poznatog zabavljača.
Konkretno, potpuno je dočarao nemirnu ali dopadljivu osobu. Od hihotanja, mekog skoro pa mačkasto-maznog izgovora do nonšalantnog paradiranja pred publikom Michael Douglas je oživljeni Liberace. Nije moguće zaobići ni pohvale na račun Matta Damona koji zapravo igra glavnu ulogu. Dvojac je sjajno odradio svoj posao i intenzivno dočara ljubavnu priču kontroverznog gay dvojca. No, sve to što ovom filmu daje puninu okusa općenito drame ljubavničkog odnosa, pred tradicionalnom publikom zapravo predstavlja uteg.
“Scenarij koji nas uspješno drži uključene u priču koja prikazuje kako bogatstvo lako gubi sjaj bez obzira na konstantan uspon ka vrhu.” – Andrew L. Urban, Urban Cinefile
