Strip je davno bio magično privlačan jer se slikom i spretnom rukom autora moglo prikazati nadrealno i nemoguće, kinematografija je tada bila hendikepirana faličnom tehnologijom, jednostavno nije još bila u stanju dovoljno uvjerljivo prenijeti maštu autora na veliko platno. Danas je situacija obrnuta
Piše: Tihomir Ivka
Vrijeme ljeta u filmskoj industriji mogli bi novinarskim žargonom nazvati sezonom kiselih krastavaca, vremenom oseke velikih naslova i premijera, no ova će biti izuzetak, ako zbog ničega onda znakovite plime filmskih adaptacija strip junaka, od kojih su neki već uhodane franšize ali ima i sasvim svježih strip junaka koje su veliki filmski studiji nakon desetljeća pretprodukcije i neuspješnih pokušaja uspjeli ekranizirati. Iron Man je već tu, popraćen izvrsnim ocjenama, a čekaju nas redom uzbudljive premijere 11. lipnja Incredible Hulk, 11. srpnja Hellboy II: The Golden Army, te novi Batman pod naslovom The Dark Knight 25. srpnja. Impresivna sezona za strip junake na filmu, ali nije im kroz prošlost sve išlo glatko i uspješno kao danas.
Odnos stripa i filma kroz posljednja desetljeća najtočnije bi se dao opisati poslovicom «dok jednom ne smrkne, drugom ne svane». 
Bilo bi krivo reći da je strip mrtav, gledajući kroz dvije najdugovječnije najveće izdavačke strip kuće DC Comics i Marvel, uz uspone i padove, bankrote i razdoblja kad su njihove dionice sjajno kotirale na burzama, pokazao se kao vrlo prilagodljiv i žilav medij. Ali jedno je sigurno; od zlatnog doba četrdesetih, pedesetih, bljeskova u šezdesetima njihov je utjecaj i broj prodanih primjeraka generalno u padu. S filmom gledanom kroz prizmu stripa upravo je obrnuto; strip je davno bio magično privlačan jer se slikom i spretnom rukom autora moglo prikazati nadrealno i nemoguće, kinematografija je tada bila hendikepirana faličnom tehnologijom, jednostavno nije još bila u stanju dovoljno uvjerljivo prenijeti maštu autora na veliko platno.
Prvi mačići…
Tako se neki Marvelov junak u kinima pojavio prvi put tek 1986. godine i polučio katastrofalan neuspjeh. Film se zvao «Howard Duck», o patku koji s planete pataka zajedno završava na Zemlji i traži put nazad. U njega je uloženo za tadašnje standarde krupnih 35 milijuna dolara a na blagajnama u Americi zaradio je tek 16 milijuna. Da stvar bude gora, ova adaptacija prilično udaljena od originalne strip priče redovito nalazi svoje mjesto na listi najgorih filmova svih vremena. Doduše – valjda to nekako ide ruku pod ruku – često ga možemo naći i na popisu najkultnijih filmova. Marvel je priče sa svojim najpoznatijim likovima Hulka, Spidermana, Iron Mana, X-Mena, Daredevila počeo štampati još ranih šezdesetih godina, ali Hollywood još dugo nije bio tehnički spreman napraviti vjernu filmsku inačicu. Tek je njihov najstariji lik heroja Captain America stidljivo ekraniziran za potrebe televizije, upravo zbog svoje tehničke nezahtjevnosti. Poslije katastrofe s patkom Howardom došao je niz nerealiziranih projekata baziranih na Marvelovim junacima (Power Pack, Fantastic Four) ili onih koji nisu ni išli u kino distribuciju već direktno na video, kao B ili C-produkcija (The Punisher, Captain America iz 1991., Generation X). Tek se krajem milenija Warner preko svoje podetikete New Line Cinema zajedno s Marvelom u koprodukciji upustio u ozbiljan i skup projekt Blade (1998.). Prokletstvo se tu prekinulo, s Wesleyem Snipesom, akcijskim glumcem trenutka u ulozi pola čovjeka pola vampira koji brani ljudsku rasu od vampira, film se napokon isplatio s 45 uloženih milijuna i zarađenih 130 na blagajnama kina širom svijeta. Njegov nastavak, dobro prihvaćen i od kritike zaradio je još dvadeset milijuna više dok je Trinity, završni dio trilogije zaradio kao i prvi ali uz veće troškove i poražavajuće ocjene struke. Odjednom, s mogućnošću digitalne manipulacije slikom i kompjuterskom animacijom Marvel, a i ostali izdavači stripova, postali su nepresušno vrelo za hollywoodsku industriju snova. Suradnja strip i filmske industrije multiplicirala se posljednjih godina i pomalo neočekivano se prometnula u dobitnu kombinaciju za štancanje blockbustera. X-Men (2000.) nisu bili općepoznati strip-heroji, ali filmska adaptacija s Hughom Jackmanom i Patrickom Stewartom donijela je čak tristo milijuna dolara prihoda, nastavak X2 još sto milijuna više.
Spiderman – konačni trijumf
Uslijedio je Spiderman, vjerojatno najpopularniji junak Marvelovih stripova, koji je paradigma gore izrečenog. Naime, bio je u fazi razvoja, predprodukcije punih 25 godina dok se nisu poklopili svi potrebni momenti. Između ostalog, da se za projekt zagrije redatelj Sam Raimi, čovjek koji je godinama prije pokušavao doći do prava za više puta ekranizirane junake «Sjenu» (The Shadow) i Batmana. Nije mu uspjelo pa je u jednom trenutku kreirao vlastitog superheroja Darkmana, znanstvenika koji razvija proces razvoja umjetne kože za ljude koji nastradaju u požarima, no dolazi do dokumenta koji optužuju krupnog mafijaša, pa ovaj diže u zrak njega i njegov laboratorij. Nakon što mu, svega opečenog, u bolnici uklone osjet za bol, on sav unakažen kreće u osvetu. Nimalo glamurozan ali vrlo uvjerljiv Raimijev je junak doživio velik uspjeh podjednako u kinima i na stranicama stručnih magazina. S Darkman referencom nije bilo boljeg čovjeka da ekranizira Spidermana. Raimi se u svojoj prijašnjoj karijeri puno susretao s tehnički zahtjevnim filmovima i sve prepreke uglavnom rješavao tradicionalno. Spiderman je bio onkraj svega dotad napravljenog; film je tražio scene koje je jednostavno bilo nemoguće izvesti fizički. Raimi je, nakon što je vidio dokud je te 2002. godine tehnologija došla, ubacio i digitalno animirane scene jer su izgledale dovoljno stvarno. No, ta odluka bitno je poskupila film, očekivanih 70 milijuna došlo je do sto. Poskupilo ga je i klasično snimanje scena iz banalnog razloga – boje glavnih junaka. Naime, u filmu je obilato korišten stari efekt «chroma key» koji se obično primjenjuje kod TV vremenske prognoze. Meteorolog stoji ispred plavog (ili zelenog) platna a na ekranu vidimo kartu koja pokriva (ili «reagira») samo na plave (ili zelene) dijelove. Kad bi meteorolog bio obučen u plavo na TV ekranu bi i umjesto odijela vidjeli projekciju prognostičku kartu. Dakle, tako su snimane scene Spidermana, koji je zbog svojeg crveno-plavog kostima sniman ispred zelenog platna. No, Green Goblin, glavni negativac je kao što mu i samo ime kaže, zelen, pa su zajedničke scene borbi morale biti snimane odvojeno dva puta. Nakon toga su spajane što osim pukog povećanja budžeta traži i pedanciju u snimanju, mnogo pokušaja i promašaja da se sve poklopi. Ali, da je koštao i trostruko više, isplatilo bi se. Marvel je preko Columbia studija (Sony) napokon dobio mega-hit, nakon što je to njihovoj strip konkurenciji iz DC Comicsa uspjelo prije sa Supermanom i Batmanom u više navrata. Spiderman je s novopečenom filmskom zvijezdom Tobeyem Maguierom rušio rekorde u godini svog pojavljivanja; u prvom vikendu je na blagajnama u SAD-u ostvario prihod od 114 milijuna dolara i postao prvi film u povijesti s prebačenih sto milijuna u prvom vikendu. Isto tako, postao je i rekorder svih vremena po zaradi u jednom danu s 46 milijuna dolara.
Uspješna franšiza
Na kraju Spiderman je film s najvećim «prometom» 2002. godine s čak 404 milijuna dolara, što ga stavlja na 7. mjesto po zaradi svih vremena. Bolje je prošao i od «Gospodara prstenova – dvije kule». Ukupno, u cijelom je svijetu film zaradio 822 milijuna dolara. Drugi dio iz 2004. ostvario je nešto slabije financijske rezultate (373 u domaćoj i 783 milijuna dolara u svjetskoj kino distribuciji) ali je pobrao lovorike kritike i dobio Oscara za vizualne efekte što mu je izmaklo za prvi dio. O tome da je pokupio hrpu Saturna, Sci-fi pandana Oscaru, ne treba niti govoriti. Koliko su ga ljudi od pera prigrlili najbolje govori podatak da je na bazi od 228 recenzija na Rotten Tomato filmskoj web stranici, zaradio ocjenu 93% (od 100) što ga stavlja iznad svih filmova baziranih na stripu.
Treći dio Spidermana ponovno je obarao sve rekorde; nevjerojatnih šezdeset milijuna dolara prometa od prvog dana prikazivanja u SAD, čak 382 milijuna od prvog vikenda u cijelom svijetu. Na kraju, u SAD je zaradio 336 milijuna, ali i 890 milijuna dolara širom svijeta. Kreativno, kritičari su treći dio doživjeli kao pad forme, no u njega je uložen golem trud. Nakon što je John Dykstra, alfa i omega vizualnih efekata na prva dva nastavka odbio raditi na trećem dijelu, njegovo je mjesto preuzeo Scott Stokdyk i poveo tim od dvjesto ljudi u Sonyevom studiju za specijalne efekte Imageworks. Rezultat: nekoliko kompjuterskih programa napravljenih isključivo za razvoj filma i preko devetsto sekvenci specijalnih efekata. Usput, Stokdyk je okrenuo kotač malo unazad, da film ne pretvori u crtić i da zamagli granicu stvarnog i imaginarnog, napravio je maketu nebodera odnosa 1:16 i mnogo je scena, uključujući rušenje zgrade kod katastrofe s kranom zapravo stvarno snimljeno. Spiderman je postao jedna od najuspješnijih filmskih franšiza u povijesti i čini se da neće sve stati na dosadašnjoj trilogiji. Naime, U Marvelu nikad nisu dvojili oko toga jer im svaki uspjeh na filmu jača njihov «core» biznis, U Sony studijima ne kriju da će napraviti još barem tri nastavka. S dosadašnjim redateljem i glavnim glumcima, ili bez njih. Raimi je prije govorio kako ne može zamisliti da snimi još jednog Spidermana ako Maguire ne bude u glavnoj ulozi, no čini se da je siguran redatelj Spidermana 4, a i Maguire i Kirsten Dunst nemaju ništa protiv uz prozaične i klišeizirane opaske «ako scenario bude dovoljno izazovan i financijska ponuda zadovoljavajuća». Spiderman 4 zakazan je za 2010. godinu i već se zna scenarist: to je mladi 32-godišnji James Vanderbilt, najpoznatiji po scenariju za minuciozni Fincherov krimi-triler «Zodiac». Zna se i to da četvrti nastavak neće biti natrpan anti-herojima, negativcima, bit će ih samo dva. No nije svaki strip junak predodređen da postane hit, iako to površno gledano izgleda tako. Flash Gordon iz 1980. svoju SF patinu nije uspio pretvoriti u uspjeh iako je iza njega stajao prekaljeni producentski vuk Dino De Laurentiis i redatelj Mike Hodges koji je svoj talent pokazao briljantnim «Uhvati Cartera» desetljeće prije. Film svojom ekstravagantnošću, engleskim humorom, sinth glazbom nije donio novac, osim u Britaniji gdje je ostvario veliku gledanost. Danas se smatra kultnim klasikom i reizdanja na DVD-u dobivaju visoke ocjene.
Superman i Batman
Još jedan Marvelov junak Hulk bio je predestiniran da postane veliki filmski hit. To se ipak nije dogodilo u mjeri Spidermana. Prigovor je išao na račun prilično bitnog momenta: naime, Hulk kao maska je doživljen kao preartificijelan, nedovoljno živ lik, uspoređivan čak s Shrekom, ne samo zbog zelene boje kože. Možda uzrok treba tražiti i u redatelju koji se očito nije baš pronašao u ovoj priči: Ang Lee prije Hulka zadivio je svijet s tajvanskom produkcijom «Tigar i zmaj», a da mu odgovaraju poetskije teme od notornog strip junaka dokazao je kasnije s «Planinom Brokeback». Na kraju, Hulk je na domaćem tržištu jedva pokrio proračun od 120 milijuna dolara a zaradu donio prekomorskim prihodom od oko 115 milijuna dolara.
Sudbina strip junaka iz tabora DC Comisca sasvim je drugačija od onih Marvelovih. DC Comics – danas podkuća koncerna Warner – su prvi u stripu patentirali super-junake nadnaravnih svojstava ali i doveli ih do faze da ih zauvijek ubiju. Superman je nastao još 1933., prvi put se u stripu pojavio 1938., a Batman godinu kasnije s golemim uspjehom u gotovo narednih dvadeset godina zlatnog doba stripa. No početkom šezdesetih njihova popularnost naglo pada i ozbiljno se razmišlja da ih se jednostavno u nekoj od epizoda «ubije» i smisle novi junaci koji će zainteresirati publiku. Stari su junaci su ipak imali sreće i izbjegli «likvidaciju» baš zahvaljujući sedmoj umjetnosti. Za razliku od Marvelovih junaka, oni iz DC Comicsa vrlo su rano došli do ekranizacija i to u vrlo delikatnom trenutku kad je era superjunaka bila na zalasku. Primjerice, Batmana je od smrti u stripu spasila TV serija s njegovim likom (1966.) kao i film Batman, zapravo snimljen na setu iste serije za sitan novac u danas nevjerojatnih mjesec dana i takav pušten u kino distribuciju. Nije bio ogroman hit ali je, uz TV seriju, oživio prodaju stripa u tolikoj mjeri da su se krajem šezdesetih godina stripovi s Batmanom prodavali u nakladi od gotovo milijun primjeraka. Nakon tog prvog Batmana filmski uspjesi junaka DC Comicsa javljali su se u gotovo identičnim razmacima od 12 godina. Naime, toliko je prošlo do prvog filmskog Supermana (1978.) s danas pokojnim Christopherom Reeveom u glavnoj ulozi. I onda će proći još toliko do filmskog Batmana kakvog danas znamo. I prvi i drugi bili su više od filmskih blockbustera: u vrijeme pojave bili su senzacija. Supermana je režirao Richard Donner, bio je to prvi veliki uspjeh čovjeka kojeg ćemo pamtiti po franšizi «Smrtonosno oružje» o neurotičnom detektivskom paru Gibson-Glover. Izvrsna priča, gomila dotad neviđenih specijalnih efekata, začin u vidu Marlona Branda, sve je to kumovalo da Superman kao i kasniji (slabiji) nastavci budu nagrađeni financijskim uspjehom, a da prvi dio i danas pamtimo kao jednu od najuspješnijih adaptacija stripa uopće. Za Batmana bi se mogle ispisati gotovo iste riječi. Tim Burton je Batmana dobio nakon ekstraordinarne, uvrnute horror komedije Beetlejuice i mora se reći, baš je takav profil redatelja s uvrnutom maštom i hrabrošću da snimi nešto beskompromisno na rubu somnambulizma, bio potreban u oživljavanju Batmana.
Deset godina pripreme za Batmana
Batman je, kao i mnogi drugi strip junaci na filmu, nastajao u mukama, konkretno u Warneru su radili deset godina na njemu prije negoli je udarena prva klapa, glumačka postava sklapana je dugo, ponekad i čistom slučajnošću. Tako je za glavnu žensku rolu izabrana danas zaboravljena, da ne kažemo druga liga glumica Sean Young. No pred snimanje je pala s konja pa je u zadnji čas angažirana Kim Basinger, raskošna seks bomba s nemalim brojem «dionica» u krajnjem uspjehu filma. 
Za ulogu Jokera Tim Burton je preferirao u početku prije Williama Defoea, Davida Bowiea i Jamesa Woodsa negoli Jacka Nicholsona. Kad je malo bolje pogledao njegove grimase u «Isijavanju» pokleknuo je pred producentima i uzeo Nicholsona za jednu od vrlo uvjerljivih uloga u prebogatoj karijeri. Za Batmana postojala je duga niska kandidata, vrhunskih hollywoodskih zvijezda od Harrisona Forda do Kevina Costnera i Daniela Day-Lewisa. Michael Keaton zapravo je bio autsajder u tom društvu. Sva sreća što se poklopilo baš tako kako se poklopilo, teško je zamisliti bilo koga drugoga u narečenim ulogama i nakon toga pomisliti da bi film postigao isti prijem. A on je bio fantastičan. Uloženih 45 milijuna dolara (od čega je samo 30 išlo na snimanje, a čak 15 na promociju) vratilo se gotovo deset puta toliko. Batman nije bio film s porukom i dubinom kao neke druge strip priče, ali je bio izvanredno vizualno iskustvo, pravi filmski spektakl. Pokazat će se u četiri kasnija nastavka, da više nijedan neće zaraditi toliko novca, unatoč uvođenju novih likova, redatelja (Joel Schumacher, Christopher Nolan) i impresivne liste glumaca (izvrsne Michelle Pfeifer u «Povratku Batmana», Jima Carreya, Tommya Lee Jonesa, Vala Kilmera, Georgea Clooneya, Nicole Kidman, Christian Bale, Michael Cane, Morgan Freeman…). Ipak, kvaliteta Batman serijala, njegova vizualna neodoljivost, jedan je od najboljih dokaza kako brak između stripa i filma nije pred raskinućem. Dapače, najave iz Hollywooda, zgusnuti raspored skorašnjih filmskih izdanja baziranih na stripu potvrđuju da je taj brak sve čvršći. Budimo filmski slikoviti, kao da nakon 50 godina vjernosti strip i film ponovno izlaze pred oltar. Da se zakunu na vječnu vjernost.
