Ove godine Nova TV se bacila u ralje zvane “televizijski prijenos Oscara”. Za tu namjenu angažirali su pregršt modnih “stručnjaka” čime su u samo jednoj noći pokazali kako je zapravo lako srozati viđenje filmske umjetnosti i svesti je na odjeću, te zdravstvene i bračne nedaće glumaca.
Piše: Mladen Šagovac
Točno je da Oscari počinju modnom i taštinskom paradom na crvenom tepihu gdje je bitnije tko je došao s kim i što nosi na sebi, no mogli su barem samu podjelu nagrada poštedjeti svojih “insajderskih” komentara i gledateljima ostaviti da u miru poprate događaj, tako je učinio njemački Pro7. Koliko god su se Hrvati ranijih godina smijali Nenadu Korkutu i njegovim oscarovskim gostovanjima na državnoj dalekovidnici, jedini je sinoć opravdao svoje prisustvo u, priznat ćemo, vizualno impresivnom studiju Nove TV.
Mlaki Seth
Dok se s ove strane Atlantika za okretanje očiju gledatelja brinuo sestrinski duet Nanut, onkraj velike bare Seth MacFarlane je mlakim “forama” razočarao. Kao blistavi trenutak njega kao domaćina Oscara pamtit ćemo tek skeč s medom Tedom i Markom Wahlbergom.
Premda se na početku činilo da će biti žestoko, uvodna pjesma “Vidjeli smo vaše cice” posvećena glumicama čije su grudi svojedobno zabljesnule na filmskim platnima prebrzo se pokazala scenarističkom namještaljkom u kojoj je prisutnim filmskim divama “kao” neugodno na spomen njihovog imena. To je ubilo gotovo svaku nadu da će Sethovo domaćinstvo biti papreno kao ona voditelja ranijih godina.
Babs ostavila bez daha i spasila (i zasjenila) Oscare
Scenski, ovogodišnji Oscari bili bi potpuni promašaj da scenu svojim glasovima nisu okitilile pjevačke dive Shirley Bassey, Adele (čija je pjesma ‘Skafall’ nagrađena Oscarom) i neponovljive, inače dva puta Oscarom nagrađene, Barbare Straitsand (Babs) koja je u čast preminulih članova Akademije otpjevala “The Way We Were” Marvina Hamlischa. Babs je zadnji puta na Oscarima pjevala davne 1977. godine kada je otpjevala “Evergreen” iz filma ‘Zvijezda je rođena’.
Srećom, bilo je još nekoliko utješnih trenutaka poput laureatskog govora Daniela Day Lewisa, Oscara za najbolju režiju koji je osvojio Ang Lee za ‘Pijev život’, no ništa što bi donekle popravilo osjećaj gorčine ukupnog dojma.
Jesmo li gledali politički pamflet aktualne administracije Bijele kuće ili Oscare?
Vrhunac večeri koji je sigurno mnogima pokvario bilo kakvo filmsko blještavilo bilo je javljanje Michel Obama iz Bijele kuće, Skypeom (Jer, kako bi inače Microsoft reklamirao svoju IM uslugu milijunima gledatelja diljem svijeta?). Već je sama najava javljanja supruge američkog predsjednika bila “spoiler alert” na mogućeg pobjednika večeri. Prva dama Amerike je najavila nominacije za najbolji film (kategorije u kojoj su kao najveći kandidati dominirali patriotski filmovi ‘Lincoln’, ‘Zero Dark Thirty’ i ‘Argo’) te nakon “inspirativnog” govora o čestitosti umjetnosti proglasila ‘Argo’ najboljim filmom, što je s obzirom na prezentera bilo očekivano.
Za istinske ljubitelje filmske umjetnosti prošla je noć bila donekle razočaravajuća i izgledi da gledanost najglamuroznije filmske večeri u svijetu nastavi gubiti gledanost su veliki. Koliko god se Akademija prema van trudila Oscare prikazati kao umjetnički orijentiranu ceremoniju, vidljivija je činjenica da iza nje sve čvršće stoje konzumerizam i politika.
Ovime se može zaključiti da najveći gubitnik 85. dodijele nagrada američke Akademije filmskih umjetnosti i znanosti nije redatelj Steven Spielberg (kojem je samo osvajanje zlatnih kipića manje važno od velikog broja nominacija) već umjetnost i publika.
