Noć uoči Svih svetih, 31. listopad, u većini zemalja anglosaksonskog podneblja slavi se Noć vještica ili Halloween. Kroz povijest različitih kultura provlači se vjerovanje da noć prije dana mrtvih, mrtvi napuštaju svoje grobove, te nakratko ponovo posjećuju svoje domove.
Za to vrijeme živi na pragovima svojih kuća ostavljaju hranu ili izdubljene bundeve, repe ili cikle s upaljenom svijećom, kako bi grješne duše uplašili, a dobre pronašle put kući.
Vremenom Halloween postaje kulturološki fenomen modernog doba uz kojeg se odlično vežu svi jezoviti događaji i imaginarni likovi koje je proizvela filmska industrija kroz svoj opus horror filmova. Tom prigodom nudimo vam naš popis filmova s kojima, uz neizbježne kokice, možete dodatno “začiniti” Noć vještica.
Piše: Mladen Šagovac
Projekt: Vještica iz Blaira (The Blair Witch Project, 1999)
Svatko tko je pogledao film “Projekt: Vještica iz Blaira”, ostao je ravnodušan na enormnu famu koja se digla oko filma “Paranormalno”. “Paranormalno” je jeftinija verzija ovog genijalnog filmskog trika s kraja prošlog stoljeća. Mjesecima nakon što se pojavio film inventivnog redateljskog četverca mnogi koji su pogledali film nisu bili sigurni je li ovo stvarnost ili filmska fikcija. Posrijedi je zapravo najstariji naracijski trik, ne samo kad je film u pitanju. Čudovišta ispod kreveta su najstrašnija zato što ih zapravo ne vidimo.
Bal vampira (Dance of the Vampires, 1967)
Ovo nije vrhunac jeze, a ni vampirske teme. No ovaj film Romana Polanskog iz 1967. godine odlikuje obilje izjednačene količine jeze i lakrdije. To, i prelijepa Sharon Tate. Ma dobro, na stranu sa seksepilom šezdesetih, film je jeziv na tipično ruralan način. Poznati profesor “vampirolog” i njegov mladi naučnik u pokušaju spašavanja lijepe djeve iz vampirskih ralja postaju zatočenici Grofa Krolocka i njegovog vampirskog legla. Film prati pitoresknost likova gdje vampirolog Abronisius vizualno podsjeća na Alberta Einsteina, njegov naučnik kojeg glumi Polanski je smušeni mutko, a markantni grof vampir ima sina s pojačanim sklonostima prema muškarcima. Ova vampirska farsa unatoč svojoj komičnosti uspjela je zadržati bezvremenu jezovitost.
Čovjek od pruća (The Wicker Man, 1974)
Britanski redatelj Robin Hardy nema bogatu filmsku karijeru, međutim svojim filmskim debijem “Čovjek od pruća” duboko je ugravirao svoje ime u anale horror kinematografije. Film ima toliko jak kultni status da je 2006. snimljen remake s Nicolasom Cageom u glavnoj ulozi. Glavne uloge u Hardyjevom filmu igraju Edward Woodward, Christopher Lee i Diane Cliento. Narednik Howie policijski je inspektor kojem je dat zadatak istrage nestanka mlade djevojke. Put istrage vodi ga na izolirani škotski otok na kojem živi neobična zajednica otuđenih ljudi. Na prvi pogled ljubazni i srdačni ljudi u stvari imaju neku svoju skrivenu agendu i Howie je dio te rabote, samo je pitanje u kojem će trenutku to otkriti. Ovaj inteligentan horror blago i polako otkriva svoje jezive elemente, ali kad dosegne svoj vrhunac postaje šokantan čime se cementira u vašim uspomenama.
Carrie (1976)
Brian De Palma u nizu svojih filmova pokazao je da voli bizarne oblike ubijanja na filmu, to je vjerojatno naslijeđe iz kratkog horror razdoblja u kojem je snimio “Sestre”, koji je shvaćen kao hommage Alfredu Hitchcocku, te naravno kultnu adaptaciju romana Stephena Kinga – “Carrie” 1976. godine. Rijedak je slučaj da horror film poluči nominacije za Oscara, no upravo to se dogodilo u ovom slučaju. Sissy Spacek je svakom minutom utjelovljenja zlostavljane djevojke s telekinetičkim moćima zaslužila nominaciju za najbolju glumicu u glavnoj ulozi, a ništa manje vrijedna nije ni nominacija za glumicu u sporednoj ulozi koju je zaradila Piper Laurie. Sramežljiva i neobična djevojka Carrie, ostatku mladeži u ruralnoj srednjoj školi nije ništa do predmet ruganja. Kad tome dodamo religijski fanatičnu majku kod kuće, te telekinetičke moći kojih Carrie polako postaje svjesna, sprema se krvava maturalna večera. “Carrie” je tipičan kingovski pogled na neprirodne moći, potpuna suprotnost pogledu kakav uživaju razni superheroji. No, ne samo to. Posrijedi je film koji na jezovit način dočarava i zlostavljanje u školi, a sve zaokružuje najkrvavijim finalom srednjoškolskih dana ikad prikazanom na filmu.
Tucker i Dale protiv zla (Tucker and Dale vs Evil, 2010)
Još jedna komična horror farsa koja zaslužuje svoju titulu na ovoj listi, čak i više od brutalnih bizarnosti od filmskog nasilja kakvo se danas često “prodaje” pod horror filmove. Tucker i Dale zaputili su se u šumsku kolibu na odmor, ali tamo nalete na skupinu vrlo, vrlo paranoičnih fakultetlija. Redatelj Eli Craig vjerojatno nije ni sanjao da će njegova vrlo krvava parodija na filmove s motornom pilom postići ovoliki uspjeh. Ovaj film je potpuno opravdao postojanje jednog realno gledano prilično glupog podžanra horror filmova. Da ne postoje glupi filmovi u kojima jedan lik ostale naganja motornom pilom nikad ne bismo imali prilike uživati neobičnoj avanturi dvojice američkih seljačina.
Noćna mora u ulici brijestova (A Nightmare on Elm Street, 1984)
Redatelj Wes Craven svoju poziciju među obožavateljima horror filmova zaslužio je još svojim debitantskim uratkom iz 1972. godine – “Posljednja kuća na lijevo”, no, prave ovacije i puno priznanje dobio je stvorivši filmski lik kojeg nikog ne bi htio imati u svojim snovima – Freddyja Kruegera. “Noćna mora u ulici brijestova” ne samo da je bio vrhunac horror filmova na vrhuncu osamdesetih godina prošlog stoljeća, nego je s unikatnim Freddyjevim rukavicama bio i vrhunac slasher filmova uopće. Teenageri u malom gradiću umiru kao dahom pokošeni. Klinci shvaćaju da ne smiju zaspati, a jedna djevojka otkriva da je pozadina svega ubojstvo zlostavljača djece kojeg su njihovi roditelji živog spalili. Ova nadasve inteligentna premisa kombinirana sa zastrašujućim uprizorenjem Freddyja kod gledatelja još uvijek može izazvati noćne more. U svemu najmanje je bitna činjenica da je ovo bio filmski debi Johny Deppa.
Noć vještica – (Halloween, 1978)
John Carpenter za 325.000 dolara snimio je najuspješniji nezavisan film tog vremena. Noć kad se “ON” vratio doma – glasio je jezoviti slogan kojim je reklamiran ovaj film koji je obarao rekorde na kino blagajnama. Michael Mayers ime je koje odiše jezom, a kad mu pridodate monstruoznu prošlost, bezličnu masku i dugi kuhinjski nož pretvara se u pojam koji ledi krv u žilama. Fantastični dugometražni debi, tada mlade, Jamie Lee Curtis praćene čestim glumcem u horror filmovima Donaldom Pleasenceom, zapapren fenomenalnim scenarijem i još boljom glazbom, odmah je postao filmski klasik koji su pratili dodatni nastavci. Samo jedan filmski lik ima neupitno pravo pohoditi baš svaku Noć vještica i to je – Michael Mayers.
Rosemaryna beba (Rosemary’s Baby, 1968)
Netko će reći da ovdje vlada nekakav fetiš prema Romanu Polanskom, ali i ovaj njegov film zaslužuje uključivanje u halloween listu više od bilo kojeg polutanskog splatter kvazi horrora Sama Raimia. Mlada Rosemary i njezin suprug Guy usele se u novi stan, gdje se ubrzo zbliže s postarijim bračnim parom Castevet. Rosemary zatrudni, a s vremenom počne sumnjati da su Casteveti sotonisti koji se žele domoći njezina djeteta. Ponešto drugačiji od dijaboličnog knjiškog predloška, ovaj jezivi horror prikazan je iz Rosemarynog lica. Time je olakšano leđenje krvi u venama publike bez snažnog vizualnog nasilja. Ovo je jedini horror film do 1991. godine, odnosno do filma “Kad jaganjci utihnu”, koji je de facto polučio osvajanje Oscara, a osvojila ga je glumica Ruth Gordon za ulogu Minnie Castavet. Glavnu ulogu, Rosemary Woodhouse, tumači fantastična Mia Farrow.
Predskazanje (The Omen, 1976)
Još jedno dijete zaslužilo je “krasiti” vrh liste filmova za Noć vještica – Damien Thorn. Ovaj klinac ostavio je toliki trag u popularnoj kulturi da je spomen njegovog imena u Mućkama kod Rondeya Trottera izazvalo led u žilama. Rođenje antikrista je nešto od čega zazire barem pola kršćanske populacije današnjeg svijeta. Upravo to je tema ovog zastrašujućeg filma. Rođenje Damiena Thorna mnoge će ljude poslati u smrt prije nego ga zaustave, a prvi niz u filmskom serijalu završit će smrću njegovih ovozemaljskih roditelja koje glume Gregory Peck i Lee Remick. Uz film ide i zloguki soundtrack koji je kao oratorij komponirao Jerry Goldsmith, a predvodi ga napjev simbolično nazvan – Ave Satani.
Da, u listi nedostaje podosta modernih naslova. No razlog tome je pragmatične prirode. Većina današnjih horror filmova umjesto na stravičnu priču previše se oslanja na fizičko nasilje. Nije baš uvijek takav slučaj, ali u znatnoj većini jest.
Ipak, zadovoljštine radi, ovom popisu može se još pridodati ovogodišnji film “Mama” koji je Guillermo del Toro pristao producirati kao spino-off kratkometražnog filma mladog redatelja Andresa Muschiettia. Kao izbor među modernim horror filmovima nameće se i fenomenalni “Krug”, ali onaj japanski, iz 1998. godine po kojem je nastao zapadnjački blockbuster.
Ova lista dala bi se još proširiti na barem stotinjak filmova, no ostale možda uvrstimo u nekoj novoj listi dogodine. Nazovite nas konzervativnim kockama, ali bar smo konzervativne kocke koje gledaju kvalitetne horror filmove. Pogledajte i vi koji s nama.
