Steven Soderbergha najradije pamtimo po ansambl komičnom krimiću ‘Oceanovih jedanaest’, a pritom nezahvalno u drugi plan stavljamo da je bio (i još je) najmlađi redatelj koji je svojim dugometražnim debijem ‘Sex, laži i videovrpce’ osvojio Zlatnu palmu, te da je jedini redatelj koji je bio nominiran za Oscar za najbolju režiju s dva filma istovremeno, ‘Erin Brokovich’ i ‘Traffic’ (osvojio ga je za ‘Traffic).
Baš zato što je riječ o hitmejkeru i odličnom ostvarenju, čudi što je film ‘Nuspojave’ ekspresno izguran iz domaćih kino dvorana zbog čega će mnogi ovaj Soderberghov oproštaj s filmskim platnom morati pričekati na DVD-u.
Piše: Mladen Šagovac
“Prozac, Welbutrin, Effexor… Možda je ona kandidat za jedan od novijih lijekova, Ablixa.” – Nuspojave (2013)
Depresivno raspoloženje karakterizira povlačenje bolesnika u sebe, potištenost, pad vitalnog dinamizma, nesanica, gubitak apetita, ospjednutost crnim mislima, usporeni misaoni tijek, beznadnost i bespomoćnost. Ovo je samo mali dio simptoma teškog psiho-fizičkog stanja koje nazivamo depresijom.
“Želim natrag svoj život!” – Nuspojave (2013)
Martin Taylor (Channing Tatum) završio je u zatvoru nakon insiderske trgovine, ovo je posebno teško palo njegovoj mladoj supruzi Emily (Rooney Mara) koja je, dok je on boravio u zatvoru, zbog teške depresije imala i spontani podbačaj.
(Side Effects)
Open Road Films
Ocjena: 8.1 / 10
Režija: Steven Soderbergh
Glavne uloge: Channing Tatum, Rooney Mara, Jude Law, Catherine Zeta-Jones
Trajanje: 106 min
Nakon Martinovog povratka iz zatvora, njeno stanje se ne mijenja već baš suprotno, rapidno krene još jačom stranputicom psihičke depresije a kulminira njenim pokušajem samoubojstva zabijanjem automobila u zid. U bolnici se suočava s psihijatrom Jonathanom Banksom (Jude Law) koji će Emily pokušati liječiti novim režimom antidepresiva. U početnom stadiju filma, unatoč očitim Soderberghovim naznakama, sve djeluje kao dramska groteska usmjerena na izrugivanje tržišta psihičkih lijekova. Nakon što izostanu pozitivni rezultati terapije, Banks će joj na sugestiju njene bivše terapeutkinje Victorie Siebert (Catherine Zeta-Jones) prepisati novi lijek Ablixa. Jedna od nuspojava ovog lijeka je mjesečarenje koje će rezultirati ubojstvom, odnosno Martinovom smrću.
Tko je kriv? Farmaceuti? Psihijatar Jonathan Banks? Opća pomutnja koja nastaje u vrhuncu zapleta rezultira profesionalnim nuspojavama kakve pogađaju liječnike zbog nesavjesnog liječenja te Banks, unatoč gotovo uspješnom pokušaju da sve izgladi i zataška, ubrzo gubi reputaciju. Kad shvati što mu se zapravo dogodilo sve izgleda kao da je kasno za ispravak. Noireovski tonalitet filma ‘Nuspojave’ fantastično balansira između kritike upućene farmaceutima i liječnicima zbog eksperimentiranja na pacijentima i klasičnog krimića.
“Ali tko može vidjeti laži?” – Nuspojave (2013)
Soderbergh se opet pokazao kao vrhunski hitmejker. U trenutku kad kino platnima općenito vladaju photoshop filmovi s manjom dijaloške invencije, ovaj redatelj donosi nevjerojatan triler dvostrukog podtekstualnog sloja, ispunjen dvostrukim obratima i nevjerojatnim igrama likova. Obrati u filmu ‘Nuspojave’ odjekuju poput masivnih eksplozija u tvrdim akcijskim filmovima, a rušenje životnog dostojanstva malog pojedinca izgleda kao glomazno uništenje nekog imperija. Elemenata vrijednih hvalospjeva u ovom filmu ima na napretek. Uz već spomenute doživljajne usporedbe, prisutan je bar jedan zlobni biseksualni lik, inteligentno je iskorišten jeftin trik poput seruma istine, a najbolje od svega pun je konzumentima tableta za psihički balans.
Element koji najbolje funkcionira su glumci, bez ikakve isključivosti. Channing Tatum je tipični američki društveni prvotimac, zlatni dečko koji je kriv isključivo zbog vlastite nepažnje. On niti ne vidi ništa loše u onome zbog čega je završio u zatvoru i odmah po izlasku razmišlja kako nastaviti dalje kako bi sebi i svojoj supruzi opet mogao priuštiti život na visokoj nozi. Rooney Mara prikazuje tip pritajene fatalke zatvorene u čahuru beznadne američke supruge. Catherine Zeta Jones jest fatalna psihijatrica skrivena iza liječničke pragmatičnosti, a najbolji je svakako Jude Law kao psihijatar kojem i najmanji koraci u usponu karijere predstavljaju veliku važnost. Upravo njegov lik najviše nosi drugi dio ovog fantastičnog filmskog labuđeg pjeva i drži publiku zavezanu za neizvjesnost krajnjeg ishoda. Njegova transformacija od čovjeka kojem se stvari događaju u psihijatra koji njima upravlja izvedena je maestralno i ostavlja težak dojam porođajnih muka.
“Voljela sam sve na njemu…” – Nuspojave (2013)
Šteta bi bilo da Steven Soderbergh stvarno zatvori svoju karijeru u dugometražnoj kinematografiji. Voljeli smo gotovo sve u njegovim filmovima. Od seksualnih diskusija u ‘Seks, laži i videovrpce’ (1989), preko ‘Daleko od očiju’ (1996), kriminalno političkog u ‘Traffic’ i antilobističkog u ‘Erin Brokovich’ (2000) oba s jakim sociološkim podtekstom, fantastičnog ansambla u ‘Oceanovih 11’ (2002), dvodijelnog viđenja kontroverzne političke figure i gerilca ‘Che’ (2008), birokratskog u ‘Doušknik’ (2009) do lakonotnog u ‘Čarobni Mike’ (2012). Svjetska dugometražna kinematografija odlaskom Stevena Soderbergha gubi redatelja koji je uspijevao spajati nezavisnu produkciju i uspjeh na kino blagajnama. No, nitko mu ne može oduzeti pravo da se povuče. Na kraju, ipak se dio njegovih filmova odnosi na prava pojedinca. Nadajmo se samo da iza svega ne stoji neki skriveni oblik depresije.
